Bekir-Beko Asovic 10.09.1946 - 20.04.1993.

Prije 18 godina je zaustavljen zivot jednog mostarca u Krpicevoj metkom sa Gimnazije... Jednog mostarca, dobre duse a najvaznije mog brata Bekira. Svadjali smo se oko nekih beznacajnih stvari, kao i sva braca, umjesto da smo koristili svaki trenutak za druzenje i razgovor. Kajem se zbog toga jer sam i ja kriv za to. Drago mi je da smo ponovo bili bliski u ratu, sjedili zajedno...
Bio sam u prilici da mu dam malo hrane i mlijeka u prahu i svega sto je trebalo.. Dolazio je najvise zbog mlijeka u prahu za "njegovog sina Armana" i ustajao izgovarajuci Armanovo ime. Volio je Armana vise nego sebe i cesto smo razgovarali o Armanu jer je Arman sa majkom bio u Splitu kao i vecina nasih zena sa djecom.
Posljednji put sam ga sreo u Krpicevoj, toj kobnoj ulici gdje je i ubijen par dana kasnije... Nisam bio u nasoj kuci jer je bila na liniji a i porusena.. Bio sam to jutro u kuci...Vidio majku..Bekir je negdje izasao... Popodne mi je dosla komsinica na vrata .. "Neka ti je zdravo glava" rekla je ulazeci .. Oduzele su mi se noge...
Nisam htio cuti sta je htjela reci jer sam imao samo majku i brata u kuci ... Neko je od njih dvoje. Kada je izgovorila ime "Bekir"..prestao sam disati... Nisam vjerovao . "Ubijen je sa Gimnazije...snajper"..cuo sam kao kroz maglu. Nije htjela ostati..Otisla je.
Htio sam ici ali je moj zet vec prenio Bekira na lijevu obalu u Higijenski zavod. Otisao sam do majke... "Nemoj moj sine hodati puno...Izgubila sam jednog sina nemoj da jos i tebe izgubim"..bile su rijeci moje majke..
Nije me htjela pustiti iz narucja dok joj nisam obecao da necu nigdje ici.
Ipak...slagao sam... Sedam dana kasnije, sreo sam vozaca "Merhameta" i pitao ga ima li ko da me prebaci do Sutine..Obicaj je otici poslije sedam dana.. Tu je moj burazer zakopan po noci jer nisu smjeli po danu zbog srpskih polozaja iznad Sutine. "Nema problema" ..rekao je Muhamed... Sreo sam Bekirove stare prijatelje Edija i Zlatka...Rekao sam im za Bekira i htjeli su i oni ici sa mnom. Upozoravao sam da je opasno i da ne idu..."Ako tebi bude nesto neka bude i nama".. Tog 27.aprila 1993 dosli smo do Sutine...Dan je bio suncan i fin... Gledali smo obliznja brda.. Pitali smo se hoce li odmah srbi pucati ili ce nas bar malo pustiti na miru.
Rekao sam da ne ulaze i da cu ja sam uci do mezara.. Nisu htjeli ni da cuju..."Dokle ides ti idemo i mi"..rekose sva trojica.. Bilo bi mi zao da im nesto bude , ali sami su odlucili...
Dosli smo autom blizu mezarja... Mukla tisina...ni muha se ne cuje... Bili smo na cistini da su nas mogli i kamenom pogoditi...Srpski polozaji su bili oko 400-500 m daleko na brdu.
Trazio sam mezar... Bilo je tesko naci jer je puno mostaraca umiralo i puno je bilo svjezih mezarja.. Nasao sam i mahnuo im... Donio sam cvijece i malo vode.. Skupili smo se oko mezara... Zlatko je uzeo "Kur´an" i procitao "El fatiha" na glas... Ostali smo jos malo tu... Nismo pricali ni micali se. kao da smo zaboravili na one sa brda. Nismo ni obracali paznju.
Ostali smo skoro sat vremena... Krenuli smo polako nazad...Sjeli u auto i posli. Ocekivao sam da ce tada biti nesto...Nista. Dosli smo u Mostar. Zahvalio sam se njima sto su isli. Niko nije vjerovao da smo bili i da nisu pucali sa brda... "To je nemoguce"...govorili su. Eto jeste...Moguce je...
Dragi burazeru, bilo mi je cast poznavati tebe, zivjeti uz tebe i imati tebe kao brata. Neka ti je vjecni rahmet dobroj mostarskoj dusi....

Ovdje je slika sa "Slobodista" u Krusevcu gdje sam 17.05.1980- davao zakletvu. Svi ocekuju najprije nekog muskog clana familije da dodju na taj dan pa onda ostale clanove.. To je vazan dan za muski dio i svi ocekuju oca,brata...
Ja sam bio oko 350 km daleko od Mostara i nisam ocekivao nikoga. Majka mi je rekla da nece niko dolaziti i ja sam bio malo tuzan. Poslije zakletve, svi su bili sa familijama koje su dosle u posjetu a ja sam, kao i ostali bez posjete, krenuo prema mjestu gdje cemo se svi "bezposjetasi" sastati i otici u grad.
Neko me je zvao po imenu ..Glas je bio poznat ali nisam htio sebi dati nade da je to moj brat Bekir jer je bilo daleko od Mostara i on je radio... Okrenuo sam se i ugledao poznato lice...Kao da me je sunce ogrijalo...Bio sam presretan.. Slikali smo se sa mojim "mladjim vodnikom" Perom Marjanovicem. To se ne zaboravlja...
Uz mog brata sam naucio dosta o muzici, pop-rocku, i svemu sto treba da znam. Voljeli smo istu pjesmu koju je cesto pustao : grupa TIME i Dado Topic..."Za koji zivot treba da se rodim". Cesto bi mi znao reci: "Boze po redu burazeru, kad umrem nemojte mi plakati nego mi pustite Dadu Topica i "Za koji zivot treba da se rodim".
Nisam do sada to postovao niti sam mogao uraditi kada sam posjecivao njegov mezar. Ove godine, probacu skupiti snage, pa da ispunim njegovu posljednju zelju...Bice mi tesko, ali amanet je amanet...
Hvala ti burazeru na svemu...

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 12, zadnji put od strane Ricina dana 04-20-2011 u 21:16.

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."

Rahmet mu dusi

Rahmet mu dusi

___________________________________________________________________
Nemam potpis

Rahmet ti dusi Bekire

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane denani dana 04-19-2011 u 15:10.

Rahmet ti dusi Bekire

___________________________________________________________________

Tog dana aprilskog sam posao na smjenu i bio vracen sa vrha Santiceve sa upozorenjem da ne idem dalje jer radi snajper u Cernici. Uto protrca jedan poznanik iz tog pravca i rece: " Ubise Bekira!" U tom trenutku nisam ni znao sta cu ni kuda cu. Moj stari drug, mentor, kolega, bohem, sve ujedno. Pecina ga se sjeca i bazen u avliji njihove kuce gdje okrenusmo ono legendarno jare i kupasmo se do kasno u noc. Sta li bi sa nama sto bismo tu te noci? Bekira nema, Edija vidjam, o Stari ne znam nista i tako dalje. Za Hafu mu i Armana znam gdje su i nista vise. Necko i ja se ponekad oglasimo jedan drugome i to je sve. E moj dobri druze, presjekose me ove slike. Bi mi plaho mucno ali i drago jer ti inace nisam mogao sliku dozvati u sjecanje. Sad mi se ponovo vratila. I dan danas mi je zao sto ti ne stigoh donijeti cizama iz kasarne i sto se ne vidjesmo kako valja u toku one proklete godine. Odmaraj druze mada sumnjam u to da ces sa svim tvojim nemirima uspjeti u tome.

Necu ti dati nikakvu ruzu vec ono cemu si pripadao i vjerovao u to

___________________________________________________________________
Prestani brinuti o tome ko te ne voli
ko ima vise ili ko sta radi.
Umjesto toga pocni cijeniti odnose sa onima koji te vole.

___________________________________________________________________
VELEZ JE GOROSTAS KAO PLANINA PO KOJOJ JE DOBIO IME

Poèivao u miru.

Nek je veliki rahmet tvojoj Mostarskoj dushi

Rahmet mu dushi i lahka mu MOSTARSKA zemlja

Rahmet mu dushi

Pismo Zlatka Serdarevica procitano na Ratnom studiju radio Mostara u subotu 24.4.1993

IN MEMORIAM BEKIRU BEKI ASOVICU

Ovo je vrijeme placa. Sta plac znaci u opstem placu nasem i njihovom i njihovom. Sad nad tobom a zatim nad sobom. Sve je to isti plac : u grudima , u grlu , u ocima-
nestankom tvojim manje je mene jer si mi bio i ostao dio djetinjstva, mladosti i ovog poganog doba. Sad sam potpuno osjetio i shvatio Hemingvejevo :"Ne pitaj za kim zvoni".
Odlaze moji prijatelji- odlazim sa njima. Polako al´ se ipak krece. Jedan po jedan. Kruni se generacija.
Kako cu Seji u Ljubljani reci ? Zajedno smo, za studentskih dana, mlijeko, u ranu zoru, krali i pili. Zajedno Seju iz Ljubljane docekivali i do zore, po toplim mostarskim ulicama, sebe rasipali. Seretski se smijali i skupa zivot ispijali.
Prastali drugima jer je bilo za oprost. Tako su nas majke ucile. Kako Sejinoj Branki i njihovoj djeci reci ?
Kako ce Edi kad u Kalajdzica sokak krene. A dolazio ti je na dorucak, u kucu tvoju kao u svoju.
Posljednji put, kod mene, u kuhinji, dva dana prije Krpiceve i Cernice. Trazio si postanske marke u visku, za svog sina. Radost iz Mostara da mu na dlanu darivas. Za osmijeh njegov sto ti je agoniju ovu cinio trpecom.
Vaj, ni rakijom te nisam pocastiti mogao. Planirao si put za Split, do svog sina i Hafe skromne. Velis : "Mali je jak, treba mu vise hrane." I ustajao si pri pomenu svog Armana. Pricao da ga sanjas.
Zajedno smo po neretvanjskim pecinama bosi gazili, divljake smokve brali i kupine nizali. U Kujundziluku, pod Pecinom besplatno nas pustao i uz to pivom hladnom castio. ej , moj Beko dobroto mostarska.
Majku ti nemam hrabrosti vidjeti. malo je u meni ostalo hrabrosti. Ispili je drugi, oni sto ne vole citati. Hodamo od konzerve do konzerve a u ljude u bijelom gledamo bespomocno.
Mogu li nas bar oni od ove opste mahnitosti spasiti ?
Beko, placem nad tobom i sobom, placem ljudskim i muskim.
Ni u "Vlahe" vise nece biti kao prije. Nikad vise iste raje na starim mjestima. Ni Kata u fotografskoj radnji nece moci shvatiti. Ni Miralem postonosa s kim si od djetinjstva.
Eno, rafali paraju tisinu aksama mostarskog. Momci bi trebali sada da u mraku ljube djevojke sto mirisu na smolu, a oni-puske grle.
Kako se pomiriti da vise nema vedrih, plavih ociju tvojih i raspojasane ti duse kojom si svakoga grlio.
Ostaje nam zagonetno sutanje a to je , opet, velika prica.
Mehmedalija iz Stoca im je davno spjevao :

TI NISTA NE ZNAS O GRADU U KOME ZIVIM
TI NEMAS POJMA O KUCI U KOJOJ JA JEDEM
TI NE ZNAS NISTA
O HLADNOM ZDENCU
IZ KOGA JA
PIJEM.

Hvala ti Beko za pregrst dobrote darovane mojoj djeci i njihovoj majci. Za sva ona druzenja i porodicna sastajanja kojim si nas obogatio.


Mostar, 23.aprila ratne 1993 g. Zlatko Serdarevic

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 04-21-2011 u 15:47.

Bakiru nek je laka zemlja Mostarska, a nama Ricina ostaje praznina, koju je jako teshko rjecima opisati, osjecaji koji se godinama skupljaju, i negdje, na dnu dushe lagano, i uvjek iznova poticu vatru kroz nasha tjela, koja se ocitava kroz nashe suze....
Sjecanja na brata, koji je uz sve svoje mane ostavio prazninu u mojoj dushi, nikako ne blijede, cak i pogled na njegovu sliku je dovoljan da sve novi film ozivi i vrati me u nashe djetinjstvo, nestashluke, svadje i shale koje smo djelili, sve ono dobro i loshe sto nam je zivot servirao....
Mom Bratu!

___________________________________________________________________
audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane beli dana 04-21-2011 u 16:18.