I Franjo je bio povijesnièar ....

citat od makso:


citat od Morpheus:

ma dobro, poznavajuci srpske mitove, srbija doseze i do njemacke, do luzickih srba. to ne treba istorija da utvrdjuje , to je posao za pasihijatre da utvrde kolektivnu dijagnozu nacije kroz vijekove....

ali mene zaima prije zahumlja, prije humske zemlje i kosache, koja su politicka previranja na tlu tada buduce hercegovine, prije nego sto je bila u sastavu bosne?

stvarno ne znam zato pitam...


Ama ima ljudi (i zena), pa procitaju wikipediju i to odmah uzmu zdravo za gotovo

___________________________________________________________________

I to još je dobro dok pišu ali kad je Dr.Franji palo na pamet da na terenu popravlja povijesne "nepravde" i jaèa hrvatski perec. Usput, baš mi fali ona karta Bih na HTV . A jes bio "perec" bio podebel

Usput,fali mi i Tulpe.....
Sporo mi prolazi vrijeme na poslu bez nje....
Uz nju je lakše bilo èitati istorijske analize.
Vrati se Tulpe,ja znam da æuriš iza æoše......

Znajuci te nase takozvane historijske-povjesne cinjenice kako sa njima balkanski narodi vecinom barataju bolje potraziti neku od knjiga koje su bile zabranjene.Recimo bio je fra Dominik Mandic rodjen u Listici-Siroki brijeg koji je radio u Vatikanu on je jednu od takvih historijskih knjiga napisao.Sto je najgolemije najvise njegovom rodjenom narodu Hrvatima smetala najvise njegova knjiga.Ista je prica sa drugim fratrom koji je sluzbovao u Zaostrogu njegovo ime nisam zapamtio.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane KULJE1969 dana 09-13-2011 u 23:41.

bas tako. nekako najvise vjerujem ljudima koji su kriticki nastrojeni prvo "svojima" pa tek onda dalje...npr sto se kolumnista tice, dezulovicu i teofilu pancicu...

ne znam za te fratre, ali znam za viktora novaka i magnum crimen, to imam kuci.

___________________________________________________________________

citat od abraxas:

I Franjo je bio povijesnièar ....

Franjo što je radio u zahodu u hotel "Neretvi"?
Jes vidio hajduka.Ko bi reko.

___________________________________________________________________

Nemam ti pojma ko je i odakle dosao niti me interesuje pravo da ti kazem. Zelim da se osvrnem na ove usporedbe sa Sj. Irskom i Spanijom. U Sj. Irskoj su katolici ti koji su protiv te drzave i zele da se prikljuce Republici Irskoj. Protestanti (Ulster) su probritanski orjentisani i samo oni navijaju za Sj. Irsku na utakmicama. Sto se Spanije tice, katalonski terorizam ne postoji niti je ikada postojao. Postoji baskijski terorizam (ETA).

___________________________________________________________________
They say we never landed on the moon
There's no wind there they assume
I guess conspiracies are nothing new
But I'm sure I've been there WITH YOU

baskijski terorizam u spaniji. pogresno sam se izrazio, htio sam reci, posto su vrsili teroristicke napade i na podrucju barcelone, a kako i tamo postoje katalonski separatisti ili autonomasi (kako god), zato sam ovo dvoje "spojio" .

a pojam sj.irske i irske je slican kao npr kosova i albanije, srpskog entiteta i srbije, pa ne bas bukvalno ali i sandzaka i bih ili hrvatskog dijela federacije i hrvatske..kazem slican a ne isti, mada se odredjene paralele mogu povuci...

___________________________________________________________________

Glupo je Kosovo, Sj. Irsku ili bilo koju zemlju i porediti sa BiH. Mislim, glupo je ijedan slucaj porediti sa BiH. BiH je jedinstven slucaj. Tu se desilo najvece krvoprolice i genocid u evropi od 2. svjetskog rata.

Nemojte skretati sa teme.

U Irskoj i Spaniji je domicilno stanovnistvo koje primilo vjeru u odredjenom istorijskom momentu.

Spanci su potomci Visigota, rimljana, fenicana i arapa. I Njij je handrio ko je god mogao i htjeo.

Baskijci su domicilni narod (slican albancima po karakteristikama) koji su zivjeli na sjeveru u brdima, gdje nikad nisu dosli ni rimljani, ni arapi. Pricaju jedinstven jezik, a teritorija im se proteze sjeverom Spanije i jugom Francuske. Taman nesto kao albanci da nemaju albaniju, ili mozda kao kurdi, ili palestinci

Katalonci su regionalisti/nacionalisti. Oni su spanci, ali se ne osjecaju ka takvi. Nesto mozda kao Dalmacija, Istra.

Spanija kao zemlja postoji tek od 15-16 stoljeca, znaci mnogo je mladja zemlja i od Bosne, Hrvatske, Srbije i Crne gore.
Nastajala je osvajanjem (ili oslobadjanjem kako oni kazu , rekonkista-reconquista) iberijskog poluotoka teritorija pod muslimanima
..... bla bla bla.....

Bosna je jedinstven slucaj, ali nije jedini. Jedinstven, jer je jedna od malo zemalja na svijetu gdje se sistematski unistava sva proslost.
vjekovna srpska/hrvatska zemlja, gdje bi se izbrisalo sve sto ima veze sa bogumilima, turcima, komunistima
unitarna drzava bosnjaka, koji su tu oduvjek, automatski presli sa bogumilstva na islam, to je isto, sve sto je uradila turska poistovjecuje se sa time....

Bosna je jedinstven slucaj, zemlja coravih ljudi, sto vecinom glasaju za nepismene nacionaliste (u dubini fasiste), gdje narod suti i trpi sve sto mu se baci. Cesto mi se cini da je Bosni bilo najbolje da je zauvjek ostala izolirana u srednjem vijeku, (u boljem slucaju kao bosnjani, a u losijem por turcima). Ovo danasnje bolje da se nikad nije desilo.
Da smo bogdo ostali pod Austrijom (tu nam je bilo najbolje )

Danas sam tuzan, a kad procitam postove coravih ljudi propizdim totalik
A coravih ima na sve strane, ne mogu reci glupih, covjek se ne rodi glup, rodi se nepismen pa treba da uci, a ako ne nauci, ejebiga.....

pozdrav svima i nastavimo pisati kada, kako i gdje su dosli srbi, hrvati, a i bosnjaci u BiH.
Ostavimo demagogiju i za druge teme, ima ih na izobilju na Raspali/Politici, a meni je pun qrac raspali-politike

Pozz jos jednom

___________________________________________________________________
prest'o sam

Dalmati i Istriani su nazivi za ilirska plemena

Da ne bih otvarao novu temu, ono o èemu bih želio nešto reæi, uèini mi se najbližim ovoj veæ postavljenoj temi. Nadam se da mi pokretaè, Makso, neæe zbog toga zamjeriti.
-------------------------------------
Na Berlinskom kongresu 1878. godine, velike evropske sile ovlastile su Austro – Ugarsku da vojnièki okupira Bosnu i Hercegovinu. Okupacija je poèela sa oko 30 000 vojnika a okonèana je sa preko 100 000. Žestok otpor pružen im je u Sarajevu (Hadži Lojo), kao i u Mostaru i Banjoj Luci. Prošlo je kako je prošlo.
Dvadesetak godina kasnije, jedna grupa francuskih znanstvenika, okupljenih oko èasopisa ''Opæa revija prirodnih i primijenjenih znanosti'', posjetila je Bosnu i Hercegovinu. Potom su objavili knjigu pod nazivom ''La Bosnie et l'Herzégovine'' . Knjiga je objavljena pod rukovodstvom direktora naprijed spomenutog èasopisa, Luja Olivjea (Louis Olivier) a sadrži razlièite priloge znanstvenika koji su boravili u Bosni i Hercegovini i prouèavali je, svaki sa svoga struènog gledišta.
Ovu nauènu grupu, poznatu po nazivu ''francuska misija'' , saèinjavali su: Louis Olivier, direktor revije; Leon Bertrand, predavaè na Univerzitetu u Tulonu i saradnik Službe za geološku kartu Francuske; Paul Boyer, profesor Nacionalne škole za orijentalne jezike; Charles Dieul, dopisnik Instituta i predavaè historije Bizanta na ''Sorboni''; Anatole Leroy – Beaulieu, sa Akademije za nauku o moralu i politièke nauke; Joseph Godefroy, bivši sekretar Francuske Kolonijalne Unije; Gervais Courtelmont, nije navedeno zvanje; Emile Demenge, inžinjer metalurgije; Daniel Zolla, profesor Nacionalne Poljoprivredne škole; A. Lebrun, rudarski inžinjer; Louis Wouters, èlan Udruženja za komercijalnu geografiju u Parizu.

Iz zvanja i zanimanja francuskih znanstvenika, bez poteškoæa se mogu razumjeti i uži smisao i jasniji razlozi njihovog prouèavanja Bosne i Hercegovine. Francuska je, krajem 19. stoljeæa još uvijek kolonijalna velesila, pa je osobito zainteresirana za iskustva i praksu Austro – Ugarske, u upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Za dvadesetak godina austrougarske uprave, i Bosna i Hercegovina su, uprkos otporima, znaèajno promijenile svoj izgled, a stanovništvo naèin života i mnoge obièaje.
Evo, uostalom, šta se o tome kaže na strani 3 uvodnog dijela knjige, gdje se obrazlažu razlozi ove nauèno – istraživaèke posjete Bosni i Hercegovini.
''.. To je, prvenstveno, sadašnje stanovništvo koje, zbog svoje raznolikosti, svoga moralnog stanja i svojih resursa, zaslužuje da bude prouèeno.Desetkovano graðanskim ratovima, iscrpljeno upadima, ono je, najzad, prije dvadesetak godina, osigurano od strane velikih sila, koje su ga stavile pod upravu Austrije. * Promjene ostvarene od tada , u èitavoj Bosni i Hercegovini, pokazuju u kojoj mjeri može biti plodna primjena znanstvenih metoda u upravljanju društvima i u vrednovanju njihovih dobara...''
Ne želim interpretirati cjelokupan sadržaj knjige a za eventualni prijevod, vjerovatno æe se nekada neko zainteresirati. Bilo bi od toga višestruke koristi.
Mene je posebno zaintrigirao dio V poglavlja ove knjige, koji do tanèina opisuje izgled, karakter, obièaje i moralne vrline naših predaka, Bosanaca i Hercegovaca sve tri vjere. Rado æu ga podijeliti sa vama.






























* Sic!! Èini se da se historija, ipak, ponavlja. Ovo mi lièi na Dejton i današnju Bosnu i Hercegovinu. Pitam se je li to zbog mnogobrojnih nenauèenih lekcija, ili je usud ove zemlje i njezinih ljudi ? (Labud)



-------------------------------------------------------





V

RASE, RELIGIJE, NACIONALNOST U BOSNI I HERCEGOVINI



Kada hoæemo prouèavati stanovnike jedne zemlje, najprije se upitamo kojoj rasi oni pripadaju. Èesto se pojmu rase pridaje pretjerano i opasno znaèenje. Ni jedan drugi pojam, u stvari, ne doprinosi veæoj konfuziji. Ako poðemo od širokih etnièkih skupina u Africi i Aziji, koje , èini se, dijele èovjeèanstvo na mali broj velikih familija, svaka sa osobitim, svojstvenim joj karakterom; ako se dotaknemo naroda Evrope, onoga što obièno zovemo bijela ili kavkaska rasa, rasprava o porijeklu, srodnosti, o mjestu razlièitih skupina te bijele rase, najèešæe je iz razloga znatiželje. Èak i kada imaju znanstvenu vrijednost, rijetko nas istraživa –
nja rasa mogu zaista prosvijetliti o politièkoj vrijednosti ili civilizacijskom
kapacitetu jednoga naroda. Pojam rase i pojam nacionalnosti, tako èesto poistovijeæeni u svakidašnjici, dvije su apsolutno razlièite stvari. Danas znamo da su gotovo svi narodi i nacije stvoreni miješanjem razlièitih rasa ili podrasa. Evropljani na Istoku ili na Zapadu, Neolatini, Germani, Anglo – Saksonci, Slaveni; svi smo mi, više – manje, izmiješane krvi. Krenemo li samo malo historijskim tokom, veoma nam je teško razaznati koji su razlièiti etnièki elementi sudjelovali u formiranju evropskih naroda i u kojim su se razmjerama ti razlièiti elementi združili i stopili. Ostavljajuæi po strani tamno i besplodno pitanje porijekla, zadovoljit æemo se da uoèimo da, nasuprot ostalim krajevima evropskog istoka, stanovništvo Bosne i Hercegovine danas i veæ stoljeæima, pokazuje upeèatljivu etnièku homogenost, koja se objašnjava najviše izolacijom i planinskom konfiguracijom krajeva.
Izuzme li se nekoliko hiljada Židova i Cigana, stanovnici Bosne i Hercegovine su svi Slaveni. Kao takvi, oni, kao i mi i veæina evropskih naroda,pripadaju onome što obièno nazivamo arijevskom ili indoevropskom rasom, što æe reæi onoj ljudskoj porodici, na koju gleda - mo kao na najrazvijeniju u èovjeèanstvu. Iako su zemlje Bosna i Hercegovina bile dugo vezane uz Orijent i èak Aziju, kroz ... (nastavit æe se)

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane bijelilabud dana 02-20-2013 u 12:20.

tursku vladavinu i preko islama, njihovi slavenski stanovnici su se, još od turskog osvajanja, veoma malo miješali sa osvajaèima; toliko malo da se može reæi da je meðu njima unos azijatske ili turanske krvi , beznaèajan.
Èak ako se vratimo i u vrijeme predslavenske invazije, meðu staro stanovništvo, èije su mjesto uzeli Slaveni i koje nije moglo svo išèeznuti pred njima, nalazimo da su ovi krajevi bili nastanjeni Ilirima, više ili manje bliskim roðacima današnjih Albanaca, koje etnolozi, takoðer, svrstavaju u Arijevce. Tako, dakle, Bosanci imaju, kao malo ko, pravo da zahtijevaju to arijevsko ime, oko kojega je bilo toliko zloupotreba u nekim polemikama. To je slavenski ili odavno slavenizirani narod, u srodstvu sa ostalim evropskim narodima, roðak latinskih ili germanskih Arijevaca i bratski ostalim slavenskim narodima u Centralnoj ili Istoènoj Evropi.
Uzmimo ovaj narod, takav nam se predstavlja, dok prolazimo kroz njegove gradove i sela. Najprije nas iznenaðuje jedna stvar: snaga i još više ljepota rase, èesto se, èak, može reæi, njihova finoæa i otmjenost. Uistinu, ja gotovo ne poznajem ljepše u Evropi. Ne bih znao reæi je li kod Slavena Bosne i Hercegovine rasa smeða ili plava; susreæu se kod njih i smeði i plavi, što, èini se, izražava negdašnja miješanja i stapanja krvi. Smeði ili tamno - kestenjasti tip mi se, ipak, èini preovlaðujuæim. Što se tièe oblika glave, što mogu mjeriti antropolozi, ima više homogenosti. Veæina Bosanaca su brakicefalni, što æe reæi da im je širina glave srazmjerna dužini.
Rekli smo da je rasa izuzetno lijepa, osobito u Hercegovini. Visokog su rasta, tankog stasa, elegantne i fine vanjštine. Nigdje drugdje, možda, nisam vidio tako lijepih ljudi, osim u susjednim slavenskim krajevima, Dalmaciji i Crnoj Gori. Ljudi su dobro graðeni i vrlo mišiæavi; imaju ponosito držanje i otvoren izgled; njihova prirodna plemenitost još je naglašenija elegantnom jednostavnošæu odijela, èak i kada je to košulja od bijele, vezene tkanine, kakvu nose hrišæani u sarajevskoj ravnici. Razumijemo da Austro - Ugarska nije propustila priliku da podigne u vojsku nekoliko bataljona ovih ljudi, tako ratnièkog izgleda. Meðu svim austrijskim trupama, koje su bile prepoznatljive po velikom broju nacionalnih tipova, nije bilo muževnijeg i ratnièkijeg izgleda od èetiri bosanske regimente, pod crvenim fesovima,u kojima su služili, bok uz bok, kršæani i muslimani. ( Nastavit æe se)

Kao što èesto biva na Orijentu, katkada, takoðer i na Jugu, žene su, možda, manje lijepe od njihovih muževa ili braæe. Èesto su deformirane, i rano ostarjele, zbog preranog i pretjeranog rada. Ni kod njih nisu rijetke, pak, pravilnost i finoæa crta. Meðu ovim bosanskim seljankama, što još promièu poljima, èuvajuæi ovce i koje, u samoæi, rasprostiru na daleko zvuke njihovih melankoliènih slavenskih pjesama, sa dugim završnim slogom, ja sam ih susretao u podnožju šumovitih planina oko vrela Bosne, kako u dugim bijelim platnenim haljinama, širokih nabora, izdaleka lièe na antièke statue.
Uprkos nježnoj ljepoti i zdravstvenom izgledu, kaže se; manje zdrava rasa, veæ što se èini. Ona je , ponekad, nagrižena zaraznim bolestima i sušicom, zbog njihovog siromaštva i manjka higijene, kod pravoslavaca, možda, i zbog produženog posta tokom èetiri korizme istoène crkve. Kršæani, pa i muslimani, ne uspiju uvijek izbjeæi popularnu nevolju naše civilizacije, alkohol, u Bosni olièen u rakiji, bezbojnoj vodi života, nacionalnoj šljivovici.
Bosanski Slaven je inteligentan; nadaren je moralnim kvalitetama , koje mu stvaraju posebno mjesto meðu svim narodima. Historija svjedoèi da dvije stvari, izgleda, odlikuju Slavene stare Ilirije i, posebno one u Bosni. To je vrijedna rasa, ratnièka u svim vremenima, a istodobno je to poetièna rasa, sa živom maštom. Meðu svim narodima Evrope, ni jedan možda nije ostavio, kroz stoljeæa, takvu slavu junaštvu, kao što su Južni Slaveni: Hrvati, Morlaci, Uskoci,Srbi, Panduri, Crnogorci, svi nazivi koji oznaèavaju narode ili plemena iste nacionalnosti ili ista etnièke skupine.

---------------------------------------------------
Eh, eto, to je taj dio koji sam želio podijeliti sa vama. Ukoliko je beskorisno, nadam se, barem, da je zanimljivo, egzotièno iz ove perspektive i vremena: istovremeno, aktuelno, do bola.
Tja, nije krv voda; a, znam ja nas, **** ti nas.
Hvala na pažnji.

Interesantan je podatak o ustanovljenju Mostara kao kasabe za vrijeme Otomanske
imperije Pominju se muslimanske familije azijatskog porijekla npr catrnje i efice
pravoslavne familije uglavnom jermenskog porijekla Peske Barbarezi i mnoge svakom
mostarcu dobro poznate jevrejske familije
U narednih otprilike 200 godina naseljava se uglavnom bosnjacko bogumilsko
stanovnistvo islamske odnosno pravovoslavne vjere
Zanimljivo je da u tom periodu katolicanstvo ima procvat u srednjoj Bosni
Katolici su vjerojatno u tom periodu umalom broju naseljavali Mostar
Hrvati se ne pominju u Bosni pa ni u Mostaru u narednih 100 godina

Ako zelite da saznate nesto vise o Bosanskim Muslimanima procitajte doktorski rad
norveske doktorice nauka Tone Bringr "Biti Musliman na Bosanski nacin"!
Dosta toga ce vam biti jasnije,nadam se.

___________________________________________________________________
nema vise ni tepe

Labude, hvala velika.

Samo ti stavljaj sto imas, ovo je odlicno

___________________________________________________________________
prest'o sam

Evo, ipak, još malo.





ISLAM U BOSNI I HERCEGOVINI




Ono što je osobito zanimljivo u prouèavanju islama u Bosni i Hercegovini jeste da se je , prvi put , jedna evropska nacija , zbog posebnih politièkih okolnosti , obavezala da saèuva apsolutno nedirnutim , u jednoj novoosvojenoj zemlji , muslimanske institucije , onakve kakve su postojale prije osvajanja . Kroz ovaj primjer , koji je , možda , jedinstven u svijetu , može se vidjeti rezultate koje može dati Kur'an , uzet u cjelosti , kao graðanski i religijski zakon , u dodiru sa našom suvremenom civilizacijom .

I

Do danas se mnogo diskutiralo o utjecaju islamizma na socijalno stanje naroda . Renan je bio izrièit o zlokobnim posljedicama ove religije koja , po njemu , '' zatvara duh pred svjetlom znanosti .'' Doista , ono što smo mogli uoèiti u pogledu politièkog i socijalnog stanja u islamskim zemljama , ne može opovrgnuti njegovu strogu ocjenu .
Je li on , meðutim , u svojoj izvrsnoj studiji , dovoljno uzeo u obzir pitanja rase i atavizma kod naroda koji su usvojili muslimansku religiju ? Nije li , takoðer , zanemario utjecaj klime u zemljama koje ti narodi nastanjuju ?
Nisu li , na primjer , u Maloj Aziji , u Siriji , u èitavoj Sjevernoj Africi , klimatski uvjeti jedini razlozi onome što se pripisuje utjecaju islama ?
Obièaj koji ima muslimanski vjernik , da èovjekov život na Zemlji smatra kratkotrajnim prolaskom , koji ima za jedini cilj nadu u buduæi život , ispunjen èarima i užitkom , što je jako prisutno u muslimanskoj teologiji , dovodi ga do toga da prezire smrt , odvlaèi ga u fatalizam i imobilnost . On , u svakom sluèaju , ima koncepciju drugaèiju od naše , u pogledu individualnih napora , potrebe za znanjem , borbe za život , zadovoljavanja materijalnih potreba i pohlepne trke za bogatstvom , kakvima ih mi shvatamo .
Za mene koji , kao i Renan , '' nikada nisam ušao u neku džamiju bez živog uzbuðenja '' i

i koji javno istièe svoje najveæe divljenje za uzvišena osjeæanja koja u èovjeèanstvu razvija razmatranje propisa Kur'ana , osjeæanja koja bi trebala biti ponos ljudske rase ; milosrðe , solidarnost , bratstvo – ubijeðen sam , nismo poznavali i klevetali smo islam i ono što sam mogao konstatirati u mojoj studiji o Bosni i Hercegovini , samo potvrðuje to mišljenje .
Nije li islamizam , u stvari , kristijanizam toplih krajeva , kristijanizam kojim se služe primitivni narodi , promijenjeni kristijanizam , prilagoðen osobito nužnostima i potrebama ljudi kojima je namijenjen ?
U stvari , veæ od prvih koraka na putu civilizacije i napretka , stanovništvo Afrike i Dalekog Istoka pokazuje se otpornim na katolièku evangelizaciju , do te mjere da su misionari gotovo odbijali tako tešku zadaæu i da je kardinal Lavižri ( Lavigerie ) , èija aktivnost i zadivljujuæa inteligencija bijahu u potpunosti posveæeni tome djelu , umro obeshrabren , priznavši i sam beskorisnost svojih napora . Ne vidimo li , s druge strane , muslimanski prozelitizam kako napreduje ustrajnom regularnošæu i u golemim razmjerama , meðu stanovništvom tih istih zemalja ?
Nema li u tome oèitog dokaza da muslimanski zakon , vjerski i graðanski ujedno , dajuæi obiènim ljudima , u zakašnjenju od nekoliko stoljeæa za našom civilizacijom onu socijalnu organizaciju koja je vezana za njihovo shvatanje života , bolje odgovara njihovim potrebama i legitimnim težnjama , veæ sve institucije koje im mi želimo nametnuti ?
Strahoviti problem koji nikakva ljudska pamet ne može pretendirati da razriješi filozofskim dedukcijama . Èinjenice æe same odluèiti i zbog toga su iskustva koja su stekle , ono što zovemo civilizirane nacije , znaèajna za prouèavanje .
Po zaposjedanju Alžira , Francuska bješe prva evropska nacija koja se suoèila sa muslimanskim institucijama , uspostavljenim u okupiranoj zemlji . Bilo je potrebno ili da ih prihvati ili da ih izmijeni ili da ih uništi . Bješe pogreška opredijeliti se za ovo zadnje i uništiti ih silom . Užasna greška koja nas je skupo koštala i za koju i danas plaæamo .
Kasnije , oslonjeni na iskustvo i priznajuæi da ne možemo asimilirati muslimane Alžira , oprobali smo jedan hibridni sistem , kojim se nastojalo pomiriti muslimanske institucije sa zahtjevima našega zakonodavstva .
Možemo reæi da nam je taj sistem donio otužne rezultate i da su nam , sveæenstvo , sudbeno tijelo i muslimanski funkcioneri , bez moralnog uporišta meðu stanovništvom na èije ih je èelo postavila francuska vlast , uèinili osrednje usluge . Religiozne bratovštine su se razvile u zabrinjavajuæim razmjerama i iskopan je jaz izmeðu nas i naroda koji su potèinjeni našoj vladavini . Naši napori da prisvojimo ovaj narod – dijete , bili su uzaludni i on nam je , možda , manje sklon veæ neposredno nakon osvajanja .
U Tunisu , režim protektorata dao je mnogo bolje rezultate , zato što je , po mome mišljenju , on u cjelosti saèuvao muslimanske institucije .
Okupiravši Bosnu i Hercegovinu , austrijska uprava nije imala izbora , ona je , pritisnuta politièkom nužnošæu da ne ozlovolji '' turske '' muslimane , zbog straha da ne isprovocira zahtjeve Porte po pitanju okupacije – koji bi mogli biti podržani od strane Evrope – ostavila muslimanima sve njihove institucije , graðanske i religijske i zadovoljila se da u njima zavede red i dobru administraciju .
Rezultati te politike su veoma zadovoljavajuæi i èini se da to dokazuje da zakon