|
Kur'ana , cjelovito i mudro primijenjen , za socijalnu organizaciju i administraciju istoènjaèkih naroda , vrijedi beskonaèno više veæ se to misli.
Uzimajuæi bosanskog muslimana od roðenja , slijedit æu ga u školi , u regimenti , u javnom , socijalnom i religijskom životu i neæu ga napuštati do trenutka kada ga prekrije zemlja u njegovom bijelom i veselom mezarju i njegova duša napusti , da se uzvine u njezin dragi raj . jedini cilj njegovog života , njegovih želja i snova . Slijedit æemo , u njegovom prirodnom razvitku , ljudsko biæe koje bi nam dalo predstavu gotovo savršene zemaljske sreæe ; bojim se , na žalost , da nas poreðenje njegove sudbine sa onima naših nesretnih domorodaca u Alžiru , ne dovede do zakljuèka da je naše èovjekoljublje spram naših muslimanskih podanika znaèajno prevaziðeno od strane naših susjeda oko obala Save i Dunava .
II
Jasna briga austrijske uprave , poveæala je broj bolnica , postavila mlade ljekare i organizirala cjelokupnu zvaniènu medicinsku službu , koja osigurava porodilji svu eventualnu njegu koju može zahtijevati njezino stanje i naš musliman æe se roditi u jednako povoljnim uvjetima kao i naš mali Evropejac , neke od naših civiliziranih nacija . Prema imuænosti roditelja , on æe biti podizan u svilenoj ili gruboj tkanini , ali uvijek u strogoj èistoæi , koja je do u tanèine propisana Kur'anom . Uredno održavanje muslimanskih boravišta uvijek frapira putnika i odudara naroèito od stanja zapuštenosti i neèistoæe siromaških nastambi , opæenito , u svim krajevima gdje vjerski zakon nije stvorio svetu obavezu , od èovjekovih obaveza prema samom sebi . U uzrastu izmeðu pete i šeste godine , mali djeèak æe biti sveèano obrezan , što nepristrasan sudija mora posmatrati kao mjeru higijene i korisnu po zdravlje , koju se ne može pokuditi .
Izmeðu pete i sedme godine , muslimansko dijete ide u mekteb ( osnovnu školu ) , tu æe boraviti tri godine * da bi nauèavalo iskljuèivo Kur'an i teologiju . Molitve i vjerske propise uèi napamet , na arapskom , ali su mu objašnjenja data na bosanskom . Po izlasku iz mekteba , dijete æe poæi u ruždiju ( državnu školu )**
Tu æe , nastavljajuæi nauèavanje Kur'ana , arapskog i perzijskog jezika i muslimanske teologije , slijediti razlièite èasove fizike , kemije , mehanike , prirodne historije , gramatike i t.d. ne postavši , zasigurno , ni znanstvenik ni druid ( galski ili keltski sveæenik – op. Labudova ) , ali æe mu ostati sve njegove iluzije i snažno poštovanje svojih životnih obaveza .
Ambicija ga neæe skrenuti sa puta koji mu je njegova sudbina odredila ali treba naglasiti da , uistinu , ova vrsta odgoja , u mnogo taèaka usporediva sa našim osnovnim obrazovanjem , neæe od njega proizvesti ni propalicu ni promašenu osobu . Otiæi æe mirno
*) U stvari , mekteb podrazumijeva pet razreda , ali ga djeca èesto napuštaju nakon provedene tri godine .
**) Ali , najèešæe se zadovoljava onim što je nauèio u mektebu i ne nastavlja dalje svoje obrazovanje .
|
|
02-22-2013 14:28 |
|
|
Otiæi æe mirno u radionicu , u duæan ili oèevo vlasništvo , èiju æe tradiciju i vrstu on nastaviti , uz brigu za sutrašnjicu , bez pretjeranih ambicija i želja , slijedit æe normalno koloteèinu svoga postojanja , bez gorèine i žaljenja , pozvan da , dok je još mlad , stvori svoju novu porodicu, kojoj æe postati gospodar , slušani , voljeni , poštovani .
Ukoliko ga njegove posebne sposobnosti pokrenu prema administrativnoj ili sveæenièkoj karijeri , ukoliko , izuzetno , hoæe da postane funkcioner , napustit æe ruždiju izmeðu šesnaeste i osamnaeste godine i pokušati da se upiše u šerijatsku školu , polaganjem prijemnog ispita .
Ova šerijatska škola, koja je ujedno škola prava i teologije , pošto su graðansko i vjersko pravo u Kur'anu zajedno , institucija je koja je dala najbolje rezultate austrijskoj vlasti . To je rasadnik pravnih struènjaka i ova ustanova, stavljena pod neposrednu kontrolu vlasti u glavnom gradu Bosne , Sarajevu , osigurava regrutiranje službenika èiji æe moralni ugled meðu populacijom kojom se vlada , biti neporeciv . Bit æe poštovani ti èinovnici , jer je austrijska uprava imala mudrosti da oèuva nedirnutim postojeæi program na tome svojevrsnom muslimanskom univerzitetu , pa æe i sveæenici - èinovnici koji æe iz njega izaæi , uživati dvostruki ugled , znanosti i svetosti .
Da je austrijska badministracija htjela uvesti odjednom novi duh u šerijatsku školu , poluèila bi , zasigurno , sumnju i nepovjerenje . Naprotiv , otuda izlaze kadije ( sudije ) koji su , prije svega , poštovani od svojih istovjernika , buduæi da posjeduju produbljeno poznavanje Kur'ana i njegovih tumaèenja i u svojim sudnicama æe izricati presude koje æe biti uslišene ; uz to, neprestalna kontrola ovih službenika , od strane prefekta ( upravitelja ,op. prev.) i suprefekta
( doupravitelja , op. prev. ) koji su im postavljeni , dat æe onima kojima se sudi sve moralne garancije za dobro funkcioniranje sudske službe . *
Ukoliko se , vjerujuæi da æe se time dodvoriti nekom austrijskom èinovniku , neki od naših sudskih èinovnika , slobodni mislilac ili skeptik , samo na trenutak , svojim liènim opservacijama , udalji od vjerskih propisa koji se tièu ramazanskog posta , upotrebe fermentiranih napitaka i alkohola , ili prekrši bilo koju odredbu Kur'ana o tome , bit æe strogo kažnjen od više vlasti.......
-------------------------------------------------
*) Ovaj opis Šerijata tjera me da s gorèinom mislim o pokušaju iste vrste koji je uèinio M . Cambon , èuveni glavni upravitelj Alžira , za obnovu medresa u Alžiru koje su , takoðer , trebale služiti kao rasadnik našim domorodaèkim èinovnicima . Šta se desilo sa tim projektom ? To je dugotrajan posao , a nestabilnost vladavine od koje patimo , ne dozvoljava da se realizira.
|
|
02-23-2013 12:54 |
|
|
....koja želi , prije svega , da njezini èinovnici uživaju poštovanje i uvažavanje meðu njezinim podanicima .
Koja razlika u odnosu na naše èinovnike u Alžiru , muslimane s kraja stoljeæa , koji vjeruju da æe steæi naklonost upravitelja pijenjem pelinkovca ili bordoa (franc. sorta vina - op . prev .) i ne posteæi ramazanski post , dok ih njihovi francuski šefovi , slijepi ili nesavjesni , puštaju da to èine , smijuæi im se i ne opažajuæi da pod svojom komandom imaju samo opunomoæenike , prezrene od njihovih istovjernika , bez autoriteta , bez ugleda i koji su samo beskorisni ili štetni kotaèiæi , istinski budžetski paraziti .
III
Govoreæi u najužem smislu , ni u jednoj islamskoj zemlji nema klera , pošto Kur'an ne poznaje posrednika izmeðu èovjeka i Boga , veæ su to , naprosto , službenici bogoštovanja .
U Bosni i Hercegovini , austrijska uprava je na mjesto muslimanske bogoštovne službe postavila Reis - ul - Ulemu , koji uživa iste povlastice i prima potpuno istu plaæu (16 000 franaka godišnje ) kao i katolièki nadbiskup i pravoslavni patrijarh . Izdržava ga Savjet , èiji su èlanovi , takoðer , plaæeni od strane vlade ; sa muftijama ,koje bi se moglo usporediti sa našim biskupima , samo što su oni , ipak , prije sudski èinovnici veæ sveæenici , to èini zvanièni kler kojega plaæa vlada .
Što se tièe služenja muslimanskog kulta u 1038 džamija u Bosni i Hercegovini , za to je potrebno mnogobrojno osoblje ali svi ti uposleni , èuvari i poslužitelji džamija , izdržavani su i plaæeni od strane vakufa (bogataških zaklada .)
IV
Po definiciji , vakuf je ''jedna'' bogobojazna donacija èitavoga ili samo dijela uzufrukta (služnosti , iskoristivosti - op. prev.) neke stvari , na rok jednak roku te stvari , èak i ako , eventualno , golo vlasništvo ostaje donatorovo .
To je upravo ekvivalent habbous - a (èita se - abu , op. prev.) sa kojim smo se mi susreli u Alžiru prilikom osvajanja .* Mi , slabo upuæeni i bez gotovo ikakvog sliènog iskustva , odabrali smo da uništimo ili izokrenemo tu instituciju . Austrijanci su je skrupulozno respektirali . Usporedimo rezultate ove dvije politike .
Uz obrazloženje da pet desetina alžirskog teritorija èine habbous - i , bez ozbiljnog prouèavanja uzroka i posljedica , zaokupljeni prvenstveno da naðemo zemlje za poljoprivrednu kolonizaciju , mi smo sistematski ogoljeli domorodaèko stanovništvo Alžira i dovršili njihovu propast , a da nismo obogatili pridošlice .
Trebalo je , pak , da bismo ostali pravièni , odvojiti vjerske zaklade , èiji prihodi služe iskljuèivo za plaæanje troškova održavanja džamija i bogoštovne službe , od privatnih zaklada . Ovaj zadnji , posebni oblik darovanja , koji još postoji u Bosni i Hercegovini , ima jedini cilj da , u duhu darovaoca , sprijeèi otimaèinu ili vraæanje Kruni dobara koja je stekao i za koja želi ostaviti pravo na uživanje svojim nasljednicima , stavljajuæi golo vlasništvo pod religioznim nadzorom .
-----------------
*) O ovome vidjeti èlanak J.M.CHAILLEY-BERT , Ekonomski i socijalni uvjeti poljoprivredne kolonizacije Tunisa u Opæoj reviji znanosti od 15. decembra 1896. tom VII str 11 i sljedeæe.
|
|
02-24-2013 11:28 |
|
|
dobra stvar, Labude.
Kako dobra, i realna knjiga starija od stoljeca.
Slažem se Makso; veoma dobra i rijetka knjiga. Ja ovdje prevodim samo pojedine dijelove, za koje držim da mogu biti zanimljivi, bez posebnih komentara i objašnjenja. Treba je , ipak , èitati kroz kritièku lupu vremena u kome je nastala - kraj turske imperije, širenje Austro - Ugarske na Balkanu, zaèesi kraja klasiènog kolonijalizma, osobiti francuskog i traženje uporišta u austrougarskom modelu za njegov opstanak. To je, ujedno, vrijeme jaèanja nacionalne svijesti i nacionalnih pokreta balkanskih naroda, vrijeme politièkih i svih prateæih turbulencija, koje æe izazvati i Prvi svjetski rat. Eto, utoliko više smatram da , ipak, sadržina knjige ostaje u dosluhu sa temom èiji si pokretaè.
Hvala Makso.
Neæu , ipak, još dugo zamarati forumsko puèanstvo. Ostaje još samo 3 - 4 strane ovoga poglavlja.
|
|
02-24-2013 12:22 |
|
|
...povratka Kruni imovine koju je stekao i na koju želi ostaviti pravo uživanja svojim nasljednicima, stavljajuæi golo vlasništvo pod religijski nadzor. Da bi taj èin bio posveæen i potvrðen, njemu je ustanovljena obaveza da uèini malenu bogobojaznu donaciju, koja bi se skidala sa dobiti od služnosti ,makar to bila jedna obièna svijeæa koja æe se svake godine upaliti u odreðenoj džamiji.
Pod tim uvjetima, ovakvo stanje stvari je prihvatljivo, jer nièemu ne šteti u procvatu privatne kolonizacije, pošto bilo ko može uzeti u beskonaèni najam legirana dobra koja, u istinskom smislu konaènog vlasništva , èine jednu vrstu posebnog i specijalnog vlasništva, ali koje treba prihvatiti takvo kakvo je, kao što smo to mi uèinili, kasnije, u Tunisu. Mi smo, meðutim, bili obuzeti, ponavljam to, fiks idejom da se doèepamo zemljišta za poljoprivrednu kolonizaciju.
Da mi je bila dužnost da ovdje govorim o aktuelnom stanju poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, bilo bi mi lako pokazati koliko su Austrijanci bili mudri, izbjegavši da krenu putem poljoprivredne kolonizacije. Kao i u Alžiru, to bi ih odvelo na poguban put razvlašæivanja domaæeg stanovništva, da bi se zemlju dalo njihovim kolonistima. Da su, poput onoga što smo mi neoprezno uèinili u Alžiru, poèeli s time da se doèepaju plodne zemlje i tu postave svoje poljoprivrednike, ove pridošlice se sigurno ne bi obogatile, a razvlašteno domaæe stanovništvo bi bilo uništeno. Vidjeli bismo, dakle, u ovoj zemlji, ono što, na žalost! vidimo u Alžiru, potpuni nestanak graðanske klase i luke, ulice, trgove i kejeve pune siromašnih jadnika u potrazi za mizernom zaradom, kojom æe osigurati svoju bijednu egzistenciju. Vidjeli bismo, takoðer, bolni prizor službenih, koloniziranih sela,sa njihovim beskorisnim i skupim zajednièkim zgradama, ušorenim trotoarima bez kuæa, velièanstvenim fontanama bez vode; utopijski i tegoban pokušaj nad kojim puše vjetar bijede i smrti, sela èije su upravo izgraðene kuæe veæ u ruševinama.* Vidjeli bismo, kao u našem alžirskom posjedu, na velièanstvenoj i svjetlucavoj fasadi, velika poljoprivredna ili vinogradarska imanja, ogromne vinske podrume, zemljoradnièke strojeve na paru, poduzetna i više ili manje uspješna preduzeæa; ali bi, vjerovatno, slijetila teška karta za platiti, koju francuska metropola ispostavlja svake godine...
To bi znaèilo izaæi iz moga okvira i ja trebam razmatrati samo onu stranu pitanja koja ima veze sa vakufima u užem smislu, izbjegavajuæi da ih poredim sa alžirskim habbous - ima, jer bi poreðenje bilo suviše otužno.
Ako pravni struènjaci, pozvani da stvaraju zakone, nisu vjerovali da je moguæe, po pitanj habbus- a, razriješiti vajnim i neizbježnim zakonom progresa, stvarnu otimaèinu i ako su ovi eminentni sudski èinovnici, zatvoreni u svoje udobne i luksuzne biblioteke, mogli predvidjeti kakvom razoèarenju i reprezalijama æe izložiti nesretne koloniste, ne bi, poput M. Zeiss- a, na primjer, veoma zapaženog autora mnogih spisa o muslimanskom pravu, dali svoje odobrenje za razvlašæivanje domaæeg stanovništva i za oduzimanje imovine habbus-a od strane vlade.
Pogledajmo sada šta rade Austrijanci u Bosni i Hercegovini. Oni su zadržali vakufe onakve kakvim su ih zatekli prilikom osvajanja, ostavljajuæi èitavu njihovu organizaciju i održavajuæi na snazi sve zakone i uredbe koje ureðuju upravljanje bogoštovnim zakladama.
Njihova uprava je samo preuzela obavezu da stvori neophodne institucije koje æe jamèiti dobro funkcioniranje te organizacije i vršenje ozbiljne kontrole nad njezinim službama.
----------------
* Sveti Donat (departman Konstantin), Tigzit, departman u Alžiru i t.d.
|
|
02-24-2013 22:02 |
|
|
Evo još jedne zanimljive knjige u kojoj se govori o nama i našim nekada zajednièkim prostorima .
Knjiga je štampana 1913. godine u Parizu, prije veæ smo i postali ''naši'' i ''zajednièki'', pa je sa toga stajališta valja i èitati.
Autor: Leger, Louis, 1843-1923
Tema: Srbi , Hrvati , Bugari , slavenska književnost - Povijest i kritika ; Balkanski poluotok - Civilizacija
Izdavaè: Pariz J. Maissoneuve & fils
Moguæi autorskog status: NOT_IN_COPYRIGHT
Jezik: Francuski
Poziv broj: AAC -8338
Digitalizacija sponzor: MSN
knjiga suradnik: Robarts - Sveuèilište Toronto
Collection: Robarts ; Toronto
INTELEKTUALNA KULTURA U BOSNI I HERCEGOVINI
OD XI DO XVIII STOLJEÆA
Veæ gotovo pola stoljeæa i osobito u zadnjih trideset godina, mnogo je zanimanja za Bosnu i Hercegovinu, sa politièkog, ekonomskog i komercijalnog stajališta, a mnogo manje sa historijskog i literarnog gledišta.
Govoriti o literaturi, vezanoj za ove dvije zemlje, nedavno izišle iz dugog perioda izoliranosti i barbarstva, znaèi pretjerivati. Na žalost, mi nemamo francuski izraz za njemaèku rijeè Schrifttum . Njime se, u užem smislu, želi reæi – ono što je štampano, što je u vezi sa knjižnicom, a ne sa literaturom. U iskušenju smo da unaprijed povjerujemo kako su dvjema dotiènim pokrajinama, u kojima su nepismeni saèinjavali i još saèinjavaju ogromnu veæinu, kroz stoljeæa života, bile strane dobrobiti literature i štamparije. Nije tako i gospodin Prohaska je, u njednome djelu, sa mnogo strpljivosti, nastojao da nam to i dokaže.
Sa lingvistièkog stajališta, ove dvije pokrajine spadaju u srpsko – hrvatsku grupu; ali kako ove oblasti nikada nisu bile ni politièki ni religijski objedinjene, jezik koji se ovdje govori - i kome smo još i danas obavezni davati dvojno ime (srpsko – hrvatski) , dobijao je , naizmjenièno, vrlo razlièite nazive: u Hrvatskoj hrvatski, slavonski u
|
|
03-19-2013 14:34 |
|
|
Slavoniji, u Dalmaciji dalmatinski, u Bosni i Hercegovini bosanski; u Dubrovniku nije smišljen naziv dubrovaèki, veæ slovinski jezik. Nailazi se katkad i na još maglovitiji naziv, ilirski jezik. To je, vjerujem, onaj koji se najrjeðe susreæe.
Nije naše da se ovdje zaokupljamo izuèavanjem zastupljenosti dijalekata po regionima. Podsjetimo samo da katolici radije upotrebljavaju latinsko pismo, sa više ili manje maštovitim ili anarhiènim pravopisom, a Srbi æirilièno, ili grèko – slovensko pismo. Katolici su, takoðer, prakticirali to pismo, nametnuli su mu neke promjene, i ono danas nije više u upotrebi, a možemo ga naæi reproducirano na stranici 19 u djelu gospodina Prohaske.
Dvije religije, katolièka i pravoslavna, otimale su se za ove dvije pokrajine, sve do dana kada su došli muslimani i jednom dijelu populacije nametnuli i treæu. Nije teško odgonetnuti na èijoj su strani danas naklonosti austrougarske uprave.
I
Najinteresantniji fenomen intelektualnog – što æe reæi religijskog života – u srednjem vijeku, jeste pojava sekte Bogumila, koja je analogna sekti Patarena i koja nam je jedva poznata, uglavnom kroz zabilješke njezinih protivnika. Oštro suzbijana od strane rimskih prvosveæenika i bosanskih kraljeva, ova je sekta imala još mnoštvo pristalica kada su Turci prodrli u istoène dijelove Balkanskog poluotoka. Plemiæke porodice, koje su ispovijedale njezinu doktrinu, apsolutno su odbijale uæi pod okrilje katolièke crkve i radije su dragovoljno prihvatile religiju osvajaèa. Prešle su na islam i saèinjavale su jedinu..
|
|
03-19-2013 14:40 |
|
|
.. nasljednu aristokraciju u novoj, otomanskoj državi. Meðu njima je regrutiran najveæi broj janjièara. Turski režim je nestao prije više od èetvrt stoljeæa, a njihovi potomci su još uvijek muslimani, ali su vjerni jeziku svojih predaka. Imamo vrlo malo stvari od literature o Bogumilima, koje su bile, naravno, èisto religiozne: jedno cjelovito Evanðelje i dva fragmenta Evanðelja, rasparèane izmeðu biblioteka u Bolonji, Rimu i Petrogradu.
Evanðelje u Bolonji, èiji se prepisivaè zvao Hval (Hvalov zbornik, op. prev.) popraæeno je psalmima, sa nekoliko molitvi i minijaturama. Ovaj tekst je vjerovatno pisan u Dalmaciji. Tim rukopisima možemo dodati izvjestan broj nadgrobnih napisa i to je sve.
Katolicizam, koji se uveo naroèito u Bosnu, kroz stalne kontakte dvije pokrajine sa jadranskim priobaljem, održava se pod turskom dominacijom, zahvaljujuæi aktivnosti Franjevaca. Kako je domicilnom stanovništvu bilo zabranjeno da prelazi granice i održava veze sa inostranstvom, zareðivanje sveæenstva bilo je veoma otežano. Zareðivalo se osobito u franjevaèki red; zvaniène brojke rimske Kurije potvrðuju, od XVIII stoljeæa, neprestano opadanje. Godine 1623. još postoji 17 franjevaèkih samostana; nema ih više od 12 godine 1655. a ima ih samo 8 godine 1675. i samo 3 godine 1758. Poèevši od godine koncila u Trentu ( italijanski Trente, latinski Tridentum, pa se zove i tridentski koncil – 1545. god ; prim. prev.), najpopularniji priruènik bijaše katehizam, od kardinala Bellasmina: Dottrina Christiana breve per insegnar perinterrogazion a modo de Dialogo (Sažetak kršæanske doktrine za vaspitaèa za ispitivanje kroz dijalog – op. prev.), objavljen prvi put u Rimu 1571. godine. Više od dvanaest puta je bio preveden ne ilirski jezik, osobito od bosanskih sveæenika, M. Divkoviæ (Venecija, 1611.g) i Tomko Mrnavi (Rim, 1617.g.).
Religijske knjige se tiskaju naroèito u Veneciji. Ponekad Rim, preko posrednika iz Dubrovnika, direktno šalje èitavu biblioteku. Odštampane su latinskim pismom; ali je Rim spreman ..
|
|
03-19-2013 15:00 |
|
|
....spreman da pošalje na – serviano pismu – (srpskom pismu, op. prev.), što æe reæi na æirilici, ukoliko je potrebno. Faktièki, mnogo je publikacija bilo izdato na tome pismu.
Rim se trudio da privuèe mlade Bosance u ilirski koledž u Loretu, u kome je jedan broj njihovih srodnika iz Slavonije, Hrvatske i Srbije, stjecao teološku naobrazbu. Proizišli iz naroda - buduæi da se plemstvo islamiziralo – franjevci su bili uglavnom propovijednici i narodni bilježnici.
Najstarija poznata katolièka knjiga je jedan rukopis naslovljen Hortus animal, prevedena pod naslovom Raj duše. Posveæena je kultu Djevice i napisana je u Beogradu, 1567. godine. Ne zna se je li rijeè o Beogradu u Srbiji ili o Beogradu (vjerovatno Biogradu, op. prev.) u Hercegovini.
Istinski utemeljitelj katolièke literature je brat Matija Divkoviæ (1563 – 1631.g). U Sarajevu, gdje je boravio, bila je kolonija dubrovaèkih trgovaca koji su održavali neprekidne veze sa Dubrovnikom, južnoslavenskom Atinom, sa Venecijom , sa Ankonom. Divkoviæ je svoje pouène knjige pisao æiriliènim pismom; ali pošto Venecija nije imala slova toga pisma, Divkoviæ ih je sam izlijevao i u tome gradu štampao katehizam koji je doživio dvanaest izdanja (prvo izdanje 1611. godine, zadnje 1716. godine), jedan rad o Djevièinim èudima i predike o Evanðelju za cijelu godinu, koji su doživjeli drugo izdanje 1704. godine.
U ovim djelima on se ne veže samo za svete tekstove, on ukazuje na potrebu za svjedoèanstvima svjetovnih pisaca, na primjer Aristotela, koji bi trebao prevaziæi intelektualni domet njegovih katekumena. Znamo iz kojih je stranih izvora – osobito od kojih njemaèkih propovijednika – Divkoviæ pozajmljivao materijal za svoja djela. U vjerskim razmatranjima on vješto miješa epizode i anegdote, što ga je uèinilo toliko popularnim da je narod znao njegova djela napamet.
Otac Fortis, u svome ''Putovanju u Dalmaciju'', koje æe kasnije inspirisati Merimea, daje o ovome jedno èudno svjedoèenje. On pripovijeda da je Divkoviæeva knjiga bila svakidašnja lektira morlaèkih pastira.
|
|
03-19-2013 17:51 |
|
|
..pripovijeda da je Divkoviæeva knjiga bila svakidašnja lektira morlaèkih pastira.
'' Dešava se, dakle, da katkada neki sveæenik, koji je više pobožan nego uèen, propovijedajuæi izoblièi neke fakte iz Svetog pisma, mijenjajuæi okolnosti. Tada neki od župljana dignu glas i kažu – nije tako! Tvrdi se , dodaje Fortis, da su crkveni oci, kako bi se izbjegao skandal, povukli sve primjerke Divkoviæa, tako da ih ostane vrlo malo u morlaèkim krajevima, '' *)
Divkoviæ je, èak rimovao pjesmice i duhovnu poeziju, inspirisane dubrovaèkom školom. Veæina njegovih djela je posveæena kultu Djevice, veoma popularnom u Bosni, èak i meðu muslimanima. Godine 1640. neki brat Paulus, porijeklom iz Rovinja u Istri, bješe zadužen od svoga glavnog da posjeti franjevce u Bosni i on o toj odanosti Djevici daje èudno svjedoèanstvo:
'' Ima, kaže on, u samostanu u Olovu, jedna slika majke Božije, koju je oslikao na drvetu Sveti Luka. **) Ne iskazuju joj samo kršæani svoju odanost, nego i muslimani, osobito žene. One èesto traže od èuvara samostana da otvori vrata u èetiri ili pet sati ujutro, pužu na koljenima do slike, dajuæi joj najumilnija imena. Odanost katolika je neopisiva: put od Olova do crkve, koji je pokaldrmisan kamenim oblutcima, èesto je umrljan krvlju iz koljena vjernika.''
Divkoviæeva djela bila su popularna do XVIII stoljeæa. U to doba, rimski uticaj je uspijevao sve više i više potisnuti djela tiskana æirilicom.
Kod Bosanaca koji su, uprkos turskom režimu,ostali u zemlji, radi vršenja crkvene službe,...
*) Viaggio in Dalmazia, Venise, MDCCLXXIV p. 61.
**) Zabilježiti detalj: naslikana Djevica, a ne kip. Bizantijski uticaj širio se
èak i na katolike, susjede grèkih, slavenskih zemalja, na primjer u Poljskoj i kod Južnih Slavena, ka
|
|
03-19-2013 20:32 |
|
makso
Super Moderator
Poruka: 2847
Location: andaluzija
pokretac teme
|
|
Joj,
odlicno, svidja mi se jer:
knjiga je francuska = nezavisna
pisana je prije I sv.rata, znaci prije bilo kakvih pizdarija
-prema tome dobro realna
Sta se vidi:
vidi se ono sto svi znamo, ali necemo da priznamo.
U BiH su zivjeli vazda 3 vjere, spomenut je bogumilizam i njegov prevod na islam.(Ovo na kraju sa djevicom, me je totalno zjanilo )
Sta se ne vidi, a sta je doslo kasnije, i sta je predmet zadnjih ratova?
katolici su postali hrvati (mislim da je bilo domacih bosanskih katolika i hrvata katolika, sto iz dalmacije, sto hrvata iz ostatka austrougarske, kao i onih austro-ugarskih katolika nehrvata, jednom prilikom sam spomenuo talijane, koji su pohrvaceni, cak mi je Magistar priznao tu tezu u jednom postu)
Pravoslavci (slicno kao i katolici) su postali srbi.
Sada je to mozda predmet novih diskusija, ali je mozda normalna pojava. Dosli su slaveni na balkan i slavenizirali ilire, makedonce i ostale. Dosli su bugari (mongoli) na balkan pa se slavenizirali... Elemneis, to je za drugu temu.
I ostaje jos jedno (u stvari dva) pitanje.
Kao sto je pok.Vasko govorio: Muslimansko pitanje. Nakon stvaranja Jugoslavije (1918) muslimani nisu imali jasno svoje nacionalno pitanje. Pocevsi od JMO, pa do danasnjih dana. Iscjepkani su, podijeljeni u vise drzava, itd (takodje predmet za posebnu temu)
I jos jedna stvar:
Jugosloveni,ateisti, mjesanci, ostali.... Ima ih sirom ex-juge a u BiH ih je mozda preko 10%. A totalno se zanemaruju
Jedina stvar gdje se SHB nacionalisti slazu je u unistavanju multietnicara i pedera
Je li ovo jedna prolazna faza (vidicemo kako ce se sve zavrsiti) ili nesto definitivno???? ne znam
Jedno je sigurno. Bosne je bilo, to niko ne moze da negira. I Bosna je sviju nas. I Bosnjana bogumila, i bh hrvata, i bh srba, i bh bosnjaka-muslimana, i bh mjesanaca.
Niko nije krivu Drinu ispravio, pa nece ni nacionalisti. Mozda se BiH unisti, ali krivu Drinu nema boga-alaha da je ispravi.
Labude, jos jednom
___________________________________________________________________ prest'o sam
|
|
03-19-2013 22:13 |
|
|
|
|
|