Pred menom takoder prizori koji obecavaju ljepotu prirode.





Rumunjska strana je, takoder lijepa.





Sve zajedno i Rumunjska i Srpska strana sacinjavaju prekrasan krajolik rijeke.





Ispod vijadukata sa srpske strane uvijek se ugledaju male ribarske kucice. Smještene na lijepim mjestima obecavaju mir i odmor.






Lagano veslajuci i uživajuci u plovidbi zatekoh se iznenaden cinjenicom da je uskoro podne. Vrijeme da se negdje pristane, odmori i nešto prezalogaji. Gledajuci naprijed baš ne vidjeh pogodnoga mjesta za to.





Pred podne doplovih do Lepenskoga vira. Na desnoj, Srpskoj, strani sagraden je prekrasan muzej koji svojim krovom od stakla štiti arheološko nalazište ostataka iz davnih vremena covjekova prisustva i života na ovim podrucjima. Imao sam ga namjeru posjetiti, ali nema se gdje pristati da bi se odozdo došlo do muzeja. Šteta, trebalo je malo poraditi i na tome da se uredi pristup sa vode do muzeja. Ovako ga ne posjetih.





Pristižu i prolaze pored mene i drugi ucesnici regate. Meni se ne žuti i ispracam ih pogledom.

___________________________________________________________________

Pogled na Rumunjsku obalu . . .





Taman kada sam se zaželio popiti nešto hladno (po mogucnosti pivce) i pojesti nešto što je jace od gladi, ugledah pristanište i puno kajaka regataša. Uputih se tamo.





Pristadoh i ugledah tablu sa natpisom koji mi govori da je tu ribar Cira. Ucesnici regate iz Srbije rekoše da se ovdje može i nešta pojesti.





Svoj upit postavih Ciri koji se odmah prihvatio posla u pripremi hrane.





Uskoro uz Zajecarsko pivce dobismo i peceni sir sa kacamakom. Prihvatismo se jela. Bilo je izuzetno ukusno. Slani sir, kacamak, pivce, kuda ceš bolje u ovakvom prekrasnom okruženju u društvu dragih osoba iz raznih zemalja. Sjedimo za stolom regataši iz Bugarske, Madarske, Srbije i ja iz Hrvatske. I nikome nije na pamet palo da bi nam smetalo to što je netko iz bilo koje zemlje. Naprotiv, osjecamo se kao jedna porodica. Porodica rijekoplovaca.





Nakon jela i odmora podosmo dalje. Najmladi ucesnik regate, Bugarin, Vasko, sa svojim djedom hrabro krenuše putem medu prvima.





Za njima podosmo i mi ostali.

___________________________________________________________________

Vjetar se opet pojacao, valovi porasli i zahtjevaju pojacani oprez pri plovidbi. Vrijeme brzo prolazi. Opcinjen pogledima na prirodu nisam niti primjetio da se dan bliži kraju. Pogled na rijeku prema Rumunjskoj ne obecava puno. Valovi su dosta visoki., ali ide se polako i oprezno pa nema problema.





Kasno popodne u daljini se vidi Donji Milanovac, mjesto gdje ce se veceras kampovati. Oprezno savladavajuci valove polako doveslah do njega.





Nakon pristajanja, postavljanja šatora, tuširanja na prirucan nacin odoh do kazana po veceru. Domacin, grad Donji Milanovac, pobrinio se da gosti ne idu gladni spavati.





Nakon vecere uputih se malo "ukrasti" scena koje nam je priroda nudila. Vjetar je u meduvremenu prestao, valovi nestali, a Dunav pitomo tece, kao da je ulje u njemu.

___________________________________________________________________

U kampu uobicajene predvecernje aktivnosti. Neki popravljaju opremu, drugi pripremaju šator za nocenje, okupljaju se znanci na vecernje razgovore.






Šetajuci kampom uhvatih u kadar i tri stara drugara, veterana dunavskih regata. Ljudi koji imaju toliko prica o Dunavu da ih ne bih godinama mogao napisati.





Šetajuci kampom dodoh i do kolega, regataša iz Madarske. Oni su podjeljeni u dvije ekipe, jedna ide biciklima kopnom, a druga kajacima rijekom. Mnoge od njih poznajem od prošle godine.





Uz razgovore i dobro domace, Madarsko, vino ostasmo budni duboko u noc. Sva je sreca što im je logisticka priprema bila na zavidnoj visini. Dobro opskrbljeni domacim tekucinama stvarali su poseban ugodaj u kampu.








NASTAVLJAMO PLOVIDBU

___________________________________________________________________

Probudio me jutarnji vjetar i škripa šatora. Hucao je nasrcuci na šator kao da bi ga najradije podigao i odnio. Izadoh van i imam što vidjeti. Oblaci jure nebom, vjetar jak, a Dunav takav da mi se nešto u stomaku stisnulo, vidjevši kako izgleda.





Valovi se digli i nasrcu na obalu. Bespomocno gledam uzvodno, a narocito nizvodno. Svugdje isto. Valovi, vjetar. . . vjetar, valovi.





Razmjenjujem informacije sa Radom, starim regatašem koji je ovuda plovio i po lošijim vremenskim uvjetima. Daje savjet da kroz grad prodemo kopnemim putem i na izlazu iz grada udemo u rijeku. Na taj nacim cemo zaobici krivinu rijeke sa koje nasrcu valovi i doci u podrucje blažih valova.





Ranijih godina je i sam tako išao, a i ove godine mora jer se kod kampa ne može u vodu. Pripremih opremu, stavih kanu na kolica i sa ostalim regatašima polako prodoh gradom vukuci kanu oko kilometar puta.





Na samome izlasku iz grada postoji mali mol pored kojega udoh u rijeku. Tu su valovi nešto blaži. Nezgodno je da mi dolaze malo iza leda s boka pa se mora dobro paziti da mi ne zapljuskaju vode u kanu. Krenuh naprijed. Iza mene plovi na odstojanju od oko pedesetak metara kolegica iz Madarske, Eva, iza nje nekoliko regataša iz Njemacke. Pred nama ima u daljini nekoliko kajaka drugih ucesnika regate.





Dunav kod Donjega Milanovca cini veliku krivinu u obliku slova U. Na dnu slova, odnosno krivine s desne strane rijeke je grad. Oprezno veslajuci, motreci na dolazece valove i manevrima izbjegavajuci vece valove, napredujem polako niz rijeku.





Pogled mi privlace prolaz rijeke kroz udaljene planine. Predivan pogled koji mi stvara jezu niz kicmu pri pogledu na golemo prostranstvo puno visokih valova. Adrenalin mi lupa u ušima.





Polako napredujuci savladujem krivinu. Pri daljnjoj plovidbi držim se desne , srpske, strane Dunava. U slucaju necega neocekivanoga ovdje smijem pristati. Na lijevoj strani rijeke je Rumunjska.

___________________________________________________________________

Veslajuci kako okolnosti dozvole, susretoh i Radu, staroga znanca. Veslamo nedaleko jedan od drugoga pazeci na valove. Taman kada se žestoko zamorismo vidjesmo pogodno mjesto za pristajanje i predah. Uputismo se tamo.





Nakon pristajanja, izvukosmo kanue na obalu, van domašaja valova i uputismo se prema društvu koje je tu odmaralo a koje nas pozva. Usput vidjesmo i neobican hladnjak koji je pretrpan sredstvima za osvježenje. Onako iscrpljeni, poludehidrirani cežljivo zavirismo u njega.





Na obali nekoliko šatora, neka stara gradevina, veliki stol, klupe, stolice i odabrano društvo Duška i Žarka, ciji gosti postadosmo. A oni u duhu dobrih domacina dadoše se na posao. Podijeliše caše, napuniše ih rakijicom, upotrijebiše noževe da sasjeku kobasice, slaninicu, rajcicu, papriku ... Nesebicno podjeliše sa nama ono što su imali.





Popricasmo sa njima, razmjenismo price sa Dunava, pogostismo se . . .





. . . malo i zapjevasmo pjesme koje vežu ljude, bude sjecanja . . .





Sve što je dobro kratko traje. Put je pred nama i suocismo se sa stvarnosti. Odmorni, okrepljeni, duhom zadovoljni. Hvala svim domacinima na doceki, gostoprimstvu i rastanku koji nam priredoše.





Poslije nekoliko kilometara puta valovi se malo smiriše. Plovimo lakše i opuštenije.





Uz put susrecemo druge regataše iz podunavskih zemalja. Ulismo im snagu okrijepom koju smo imali. Malo popricasmo i krenusmo dalje. Takvi susreti na rijeci su mi narocito dragi. Malo se okrijepimo, popricamo onoliko koliko se možemo sporazumjeti, predahnemo i idemo dalje.

___________________________________________________________________

U meduvremenu oblaci se razidoše, nastade prekrasan suncani dan. I vjetar oslabi, valovi se smanjiše. Ulazimo polako u prelijepe dijelove Ðerdapa.





Bez daha gledam predivnu prirodu kojoj se polagano približavam.








Okomite stijene kao da nicu iz vode. Uokolo mir, tišina, samo se cuje pjesma rijeke koju treba znati slušati.





Susresmo i "belu ladu" putnicki kruzer koji krstari Dunavom od ušca do daleko iza Beca. Kada prode prva tri vala su nezgodna za "jahanje" a dalje je lakše. Diže dosta velike snažne valove.





Uskoro dolazimo do lokaliteta Hajduckih pecina. Nalaze se na Rumunjskoj strani Dunava i u jednu od njih se može uploviti kanuom. Isprobah i tu mogucnost.





Pecina je neosvjetljena, tamna, mracna. Polako veslam da mi se oci priviknu na tamu.





Nakon nekoga vremena nalazim se u potpunome mraku. Slikam fotoaparatom i zatece me prizor koji blic osvjetljava. Nisam sam u pecini.

___________________________________________________________________

Iskljucujem blic fotoaparata i slikam produženom ekspozicijom kako bih docarao tamu u pecini. Na fotografiji ispod, ako imate malo mašte, nadzrijeti cete konture kolegice Eve koja je ušla za nama u pecinu. Pecina je duga tridesetak metara, hladna i tamna. Predivan je doživljaj uci u nju.





Nakon obilaska pecine podosmo dalje. Obala je strma, okomita, kamena.





Nedaleko prve nalazi se druga pecina. Pristup njoj je ureden i puno je obilazi izletnika u organiziranim izletima izletnickim brodovima koje Rumunji organiziraju.





Posjetio sam i nju prethodno pristavši na uredeno pristanište.





Unutrašnjost pecine je uredena i jako dobro je posjecena tokom dana.

___________________________________________________________________

Iz same pecine puca prekrasan vidik preko Dunava na Srbiju.





Priroda je ovdje predivna. Svi usporavamo kretanje prepustivši rijeci da nas nosi svojim tokom. Grupiramo se povremeno medusobno se casteci ili samo razgovarajuci. Ne gleda se tko je iz koje zemlje. bitno je da si druželjubljiv i da si na rijeci.





Osobno mislim da je ovo najljepši dio Ðerdapa. Usporio sam plovidbu koliko god sam to mogao i upijao prizore.





Pored su prolazili izletnicki brodovi prevozeci izletnike iz Rumunjske do Hajducke pecine. Bili su krcati izletnicima.





Nižu se prekrasni prizori . . .








Sa lijeve strane rijeke nalazi se mjesto Dubova. Zavuceno u rumunjskim brdima nestvarno izgleda u ovoj rijecnoj divljini.





Nakon širine kod Dubove od oko kilometar i pol, rijeka se suzuje na oko 230 metara.

___________________________________________________________________

Ugledah i signalnu kucu koja je balonima regulirala prolaz brodova kroz ovaj tjesnac. Naime, dva teretna broda sa teglenicama, nisu se tu mogla sigurno mimioci. Prolaz kroz tjesnac se regulirao podizanjem i spuštanjem balona. Kada je spušten onda se uzvodno nije smjelo ploviti dok nizvodni brodovi nisu prošli tjesnac. Podizanjem hidrocentrale Ðerdap, nivo rijeke se podigao tako da je otpala funkcija ovih "semafora" na rijeci. Takoder i razvoj telekomunikacije je tu doprinuo da stoljecima korištena signalizacija postane nepotrebna.





Rijecni put ide dalje. Scene se nižu jedna za drugom, jedna ljepša od druge.






U suženju, rijeka je valovita i osjeti se rijecna matica.





Na kraju suženja s rumunjske strane izgraden je Manastir Maraconia, kao svojevrsni cuvar klisure.












Nešto dalje nizvodno s rumunjske strane vidi se u živu stijenu uklesana glava kralja Decebala. Neobicno dijelo ljudskih ruku koje se sasvim lijepo uklapa u okolinu.

___________________________________________________________________

Nisam išao bliže da bih fotografirao iz same blizine. Slušao sam razne price o strogosti rumunjske rijecne policije pa nisam želio imati ikakve naugodnosti zbog neovlaštenoga prelazka granice. Poslije sam cuo da su neki ucesnici regate pristajali na toj strani rijeke i da nije bilo nikakvih problema.





Prilazim bliže desnoj obali. Nekako su fotografije puno bolje ako se snimaju iz ugla bliže obali nego sa sredine rijecnoga prostranstva.








Ploveci tako doplovih do poznatoga pisanoga spomenika iz davnina - Trajanove table. O njoj necu puno. Na netu je toliko podataka da je napotrebno da ih ovdje iznosim. Za napomenuti je samo da su je graditelji hidrocentrale izrezali iz stijene sa prijašnjega mjesta i podigli je na nivo da se vidi i da nije potopljena rastom vode u akumulacionom jezeru.











Gledajuci niz dunavsko prostranstvo u daljini vidjeh Tekiju. Mjesto gdje danas završava dnevna etapa. Vec se dobro osjeca umor današnje borbe s valovima. I ovdje na širokome rijecnome prostranstvu valovi su poveci.





Pored umora osjeti se i glad. Društvo koje se nalazilo nedaleko mene odluci da negdje pristanemo i osvježimo se jelom i picem. U daljini u zavjetrini vidjesmo pogodnu splav. Uputismo se prema njoj ocekujuce da je ovdje kakav restoran.

___________________________________________________________________

Splav je bila napuštena. Pristasmo uz nju i iskoristismo nadstrešnicu, stol i klupe da se malo odmorimo i okrijepimo.





Nakon odmora krenusmo dalje.Valovi su se, s dolaskom jacega vjetra, povecali.





Nezgodno je da su nam dolazili s boka tako da smo veslali cik - cak izbjegavajuci bocne valove.





Sa zapada dolazili su novi oblaci, ali i dan se bližio kraju.





Doplovismo u Tekiju. Postavismo šatore, opremu unesismo u njih. Nakon toga malo razgledanje mjesta. Upoznah i legendu sa Dunava - Jocu Krofnu, covjeka koji postade nezaobilazan svima koji ovuda prolaze cestom ili rijekom. Njegove krofne i palacinke poznate su ne samo ovdje nego po cijelome svijetu.





Domacini, Turisticka zajednica Tekije, uciniše nas njihovim gostima i pocastiše predobrom vecerom. . Udavismo se u njoj.





Nakon vecere vratismo se u kamp. S padom noci Dunav se prekrasnim prizorima opraštao od nas.





Nekako kao da nas tješi što u pocetku dana svojim valovima i vjetrom nam oteža plovidbu. Vidjevši ga ovakvoga oprostih mu sve muke koje sam ovoga dana proživio boreci se sa rijekom, valovima i vjetrom.





Padom mraka logor utihnu. Umorni regataši zaspaše od umora ovoga napornoga dana.


NASTAVLJAMO SA PLOVIDBOM

___________________________________________________________________

S dolaskom jutra kamp oživje. Oni koji su tu prvi puta, kao ja, s nestrpljenjem ocekuju polazak prema hidrocentrali Ðerdap 1. Nisam nikada vidio niti doživio prolazak kroz ustave bilo koje hidrocentrale. Ali kroz Ðerdap, to mora da je poseban doživljaj.





Sa velikom radoznalošcu pokušao sam zamisliti kakva je to gradevina koja zaprecava ovako mocnu rijeku Dunav - oca svih Evropskih rijeka. Osjetio sam njegovu snagu, vidio prostranstvo vode koju vodi svojim tokom, i nikako da zamislim kakva je to tvorevina koja najednom kaže svoj toj vodi STOP. Pogledavam u pravcu iz kojega sam jucer doplovio ...





. . . gledan niz rijeku prema smjeru gdje plovim danas. Svuda valovi, neugodni bocni valovi koji su vec ujutro veliki. Naslucujem da ce i danas borba s njima oduzeti veliki dio energije koju imam. Ali to je izazov. Nizašta na svijetu ne bih izbjegao tome izazovu.





Prije polaska uprilicismo malu svecanost da našem dragome Joci Krofni urucimo zasluženo priznanje za sve ono što je za nas ucinio kao domacin mjesta Tekija, ali i kao covjek Dunava, kao covjek sa Dunava.





Priznanje je simbolicna zahvala ljudi koje je svojim zaslugama zadužio. Ovom prilikom i ja mu se zahvaljujem. Joca neka te zdravlje i sreca služe cijeloga života koji želim da ti bude dug, dug kao i Dunavske price.





Nakon kratke, a srdacne svecanosti, okupismo se oko kavice, rakijice i razgovora u kojem se pravi strategija za današnju plovidbu. Dunav baš ne izgleda gostoljubljivo. Do hidrocentrale imamo još dosta plovidbe, ima nas koji ne poznajemo sve okolnosti. Uz kavicu i rakijicu razmjenismo informacije.





Nakon jutarnjega brifinga, spremismo stvari i opremu u plovila, prihvatismo vesla . . .





. . . i zaplovismo . . . u ljepote Ðerdapa.

___________________________________________________________________

Dunav, kao sudac, svojim valovima presuduje tko može da prode uz malo, a tko uz puno poteškoca. Prethodni dani donijeli su pored smrti jednoga ucesnika regate i više izvrtanja plovila. Oni koji su se izvrnuli olako su shvatili ljepotu rijeke, a nisu uvažili njenu cud i zapreke koje stavlja pred one koji je žele savladati. Rezultat takvoga ponašanja je izvrtanje plovila, gubitak i mocenje opreme koja se ima uza sebe.





Prolazim i pored spomenika uz srpsku obalu. Nije mi poznato o cemu se radi, ali ovako djelomicno potopljen vodom, nekako zagonetno i misticno djeluje.





Kako mi je kanu otvoren, bez pokrova, a ja visoko sjedim te sam velika silueta vjetru koji puše, (duva na ovim podrucjima), tako sam usporen i uz veci napor moram savladavati teškoce plovidbe. Pored mene prolaze drugi kojima je lakše veslati i imaju zatvorene kajake.














Nezaobilazna "bela lada" prolazi pored nas na svojemu turistickome putu po Dunavu.

___________________________________________________________________

Nekako smo svi oživjeli na ovim visokim valovima. Osjecamo da je hidrocentrala blizu i mislimo da cemo se prolaskom kroz nju riješiti brige oko visokih valova.








Pomalo veslajuci zalazimo u podrucje gdje se rijeka suzuje pod pritiskom planina sa strane.





Ploveci tako, boreci se s valovima i pazeci na njih odjednom u daljini vidjeh postrojenja hidrocentrale. Srce mi je zaigralo od uzbudenja.





Valovi su dolazili sa boka, a vjetar se pojacavao .






Jedino su se oblaci razmakli cineci ovaj dio prirode velicanstvenim. Ovako prekarasam dan, topao, vjetrovit na uzburkanome Dunavu bio je bajka za sebe.





Doplovismo do prve prevodnice. Bila je zatvorena pa smo morali cekati da se otvori. Hidrocentrala ih ima dvije jednu sa srpske i drugu sa rumunjske strane. Mi prolaz cekamo sa srpske strane. Ispred prevodnice postoje veliki stupovi za koje se vežu brodovi koji cekaju na red za prolaz. Koristeci te stupove kao zaklon od vjetra i valova, zavezah se užetom sa pramca kanua za jedan od njih. Uz mene sa obje strane prihvatiše se ostali ucesnici regate. Nakon toga i iza mene se prihvatiše. Tako prihvaceni kao grozd plovila cekasmo da se prevodnica otvori.

Vrijeme cekanja iskoristismo da se medusobno pocastimo, popricamo i zapjevamo.

___________________________________________________________________

Nakon podužega (za nas) cekanja sirena dade znak da se ude u prvu komoru prevodnice. Otpustismo se i svatko za sebe krenu u komoru prevodnice.











Ušavši u komoru morali smo gotovo pola sata veslati na mjestu okrenuti prema vjetru i nadolazecim valovima.Netko je od ucesnika kasnio i svojim nemarom ostalima zadavao probleme.





Napokon smo se svi okupili i pocne pregrada da zatvara komoru. Podizanjem pregrade nivo vode u komori poce padati.








Postupak oticanja vode iz prve komore nije tako brz. Iskoristih vrijeme da je malo oplovim.





Komora je ogromna, a kajaci i kanui u njoj djeluju kao vjetrom nanešeno lišce.

___________________________________________________________________

Cekanje da se komora isprazni na potrebni nivo iskoristismo za medusobno druženje, razgovore, pjesme. . .











Nakon što se nivo razine vode u prvoj komori ispraznio do željene razine podiže se pregrada druge komore u koju cemo uploviti.





Nakon nekoga vremena, kada su se izjednacili nivoi vode u obje komore, vrata pregrade su se spustila. Time je omogucen ulazak u drugu komoru prevodnice.





Uplovismo i u tu drugu komoru prevodnice.








Malo proplovih i njome. Sa nama je u komoru ušlo puno biljnoga cvata cineci vodu zelenom.





U komori susretoh i prijatelja Vala iz Ryse, Bugarska. Dolaskom u Kladovo doživio je napad bubrežnih kamenaca te je zbog toga morao odustati od regate. Pružena mu je ljecnicka pomoc. došli su po njega njegove kolege iz Bugarske i njega i plovilo odvezli u Bugarsku. Sve to sam saznao drugi dan i bilo mi je žao da se nismo oprostili, da ga nisam ispratio pri odlasku.

___________________________________________________________________

U drugoj komori se opet okupismo po grupama. Šale, zafrkancija, pjesma . . . Svi su dobroga raspoloženja.





Posebno sam uživao u pjesmama kolegica, regatašica iz Madarske Agneze i Eve. Imaju zaista prekrasne glasove i njihove pjesme je bilo carobno slušati.











Recital bugarske poezije nam je spontano i bez straha pripremio najmladi regataš, Vasko, spretno stajajuci na dnu kajaka. Oduševljeni, zapljeskasmo mu.





Vrijeme u ugodnoj atmosferi medusobnoga druženja proletjelo je u trenu. Vrata druge premosnice poceše se otvarati oslobadajuci nam put. Prolaskom kroz njih izlazimo iz prevodnica hidrocentrale i nastavljasmo daljnju plovidbu rijekom.








Izlaskom iz komora prevodnice docekaše nas vjetar i visoki valovi.

___________________________________________________________________

Sada je situacija za plovidbu ozbiljnija. Vrlo neugodan vjetar i visoki valovi koji dolaze iz nepovoljnoga smjera znatno otežavaju plovidbu do razine ugrožavanja sigurnosti plovidbe. Ukradoh nekoliko trenutaka da uhvatim scene hidrocentrale sa donje strane.








Prema dogovoru sa Radom, regatašem iz Srbije, trebalo je otploviti do otoka na sredini rijeke kilometar iza hidrocentrale. Tu smo trebali jesti, a potom ici za Kladovo. Uputih se sa kolegicom Evom iz Madarske na otok savladujuci valove i vjetar.








Otok, rijecna ada, je na teritoriji Rumunije. Ima prekrasnu plažu, raslinje koje cini hlad, a sa njega se pružaju lijepi pogledi prema hidrocentrali, Rumuniji, Kladovu . . . Doplovismo do njega, ali nas Rade sa ekipom nije pratio. Iscrpljeni se odmorismo i rucasmo hranu koju smo imali.





Dolaskom na adu vidjesmo da nismo pametno postupili. Bolje bi bilo da smo išli uz samu obalu sa srpske strane rijeke. Ovako moramo Dunavsku širinu savladavati ukoso pod nepovoljnim valovima i vjetru, sa velikom opasnosti ta se prevrnemo. Dogovorismo se kolegica i ja kojim putem da veslamo, da se ne udaljujemo jedno od drugoga daleko kako bi mogli u slucaju nezgode priteci jedno drugome u pomoc. Hrabro krenusmo prema Kladovu.





Krajnjim naporima preplovismo put do plaže uzvodno od Kladova. Zatekasmo tamo ekipu iz Bugarske i Srbije kako leži iscrpljena na plaži prikupljajuci snagu za nastavak puta. Zabrinuto su nas gledali kako im se približavamo strepeci da nam se ne dogodi kakva neželjena havarija.

___________________________________________________________________

Osvrnuh se na predeni put. Valovi su veliki, vrijeme suncano, jasno, toplo, vidik prekrasan. U daljini se vidi Hidrocentrala Ðerdap.





Nakon odmora nastavismo put do tvrdave Fetislam, u cijoj unutrašnjosti je odredeno mjesto za podizanje kampa.











Logor podigosmo, ukrcasmo stvari u šator, na obližnjim cesmama oprasmo se.





Domacini grada Kladova dodoše po nas autobusima i prevezoše u prostore gdje nam zaželiše toplu dobrodošlicu, a nakon toga nas pogostiše jelom i picem. Nakon cašcenja vratiše nas nazad u kamp.








Dolaskom u kamp rano se povukosmo u šatore izmoreni današnjim putem. Sutra je slobodan dan i imati cemo vremena da obnovimo snagu i odmorimo se.


NASTAVLJAMO SA PLOVIDBOM

___________________________________________________________________