cheri 
moder u peMziji
Poruka: 3810
Location: Svizzera
 |
|
|
 12-21-2011 11:01 |
    |
refleksija
moforaja
Poruka: 3364
Location: dark side
|
|
|
| 12-21-2011 11:48 |
|
-Svjetlost- 
raja
Poruka: 1736
Location: :)
pokretac teme 
|
|
Nadam se da ce te ovaj tekst procitati
VEHABIZAM – zamka i / li opasnost
Demokratizacija bosanskohercegovaèkog društva donijela je sa sobom nova pitanja kao i izazove sa kojima se treba suoèiti, a zatim ih riješi na najbolji moguæi naèin. S obzirom na naše razlièite religijske tradicije bilo je za oèekivati da se pojavi široka lepeza poteškoæa i problema koji æe se razlièito manifestirati. Meðu važnijim pitanjima koja su se nametnula kao balast bošnjaèkom narodu je fenomen vehabizma. Rijeè je o pojmu koji se s vremena na vrijeme aktualizira, i koji ne prestaje da tinja, i da bude predmetom za sporenja u bošnjaèkom narodu, ali i u široj bosanskohercegovaèkoj stvarnosti.
Nemili i nesretni dogaðaj pucanja na zgradu amerièke ambasade u Sarajevu ponovo je ovaj pojam iznio u prvi plan i na taj naèin vehabizam je postao top tema u BiH, ali i u regionu. I ovaj put kao i ranije otvorila su se brojna pitanja i nedoumioce u svezi toga šta je vehabizam, ko su vehabije...
Pored spomenutog tu se javljaju i pitanja naèina upotrebe pojma vehabizam koji se kreæe od toga da jedni zloupotrebljavaju ovaj pojam, na naèin da koriste vehabizam kao stigmu za bošnjaèki narod. Dok drugi pokušaju preko vehabizma da naprave sukobe unutar bošnjaèkog naroda. A ima i onih koji nakon ovakvih prilika pokušavaju da pravdaju svoja loša djela i intencije koje su uradili ili gaje prema Bošnjacima.Takoðer, dio bošnjaèkog naroda koristi pojam vehabizama sa lošim pobudama napadajuæi i osuðujuæi one koji su se vratili vjeri, èineæi to nekada iz zavisti, nekada zbog ljubomore i ko zna iz kojih sve razloga.
Istina je jedno da se problem vehabizma unutar bošnjaèkog naroda nije nikada potcjenjivao, ali se nije ni precjenjivao, i èinjenica je da se sa fenomenom vehabizma treba sistematiènije suoèiti, kako bi se izbjegle unedogled manipulacije raznih oblika (Spisak MUP-a RS-a Èaðe, spisak direktora OSE-e Džuve...). Pogledom iskosa na vehabizam uoèavaju se dvije generalizacije. Prva se svodi na zakljuèak da je vehabizam zamka za bošnjaèki narod? Druga solucija otkriva da je vehabizam moguæa opasnost po bošnjaèki narod! Obje varijacije treba pobliže pojasniti, ali ukazati i na neka druge stupidarije.
Vehabizam je pojam koji se u BiH poèinje upotrebljavati sa završetkom minulog rata. Mnogi sa poèetkom njegove primjene nisu ni znali šta znaèi taj pojam, a onda je vremenom taj pojam poèinjao dobijati sve širu upotrebu dok smo danas u prilici da su za taj pojam èuli svi i to ne samo u Bosni nego i u cijeloj regiji. Inaèe, pojam vehabizam je nastao po imenu voðe jednog reformatorskog pokreta Muhameda ibn Abdul-Vehab. Dakle, veæina onih koji su se vratili vjeri, onih koji su napustili deklarativno vjerovanje i prešli na praktièno vjerovanje, onih koji se nastoje pridržavati temeljnih principa vjere prozvani su vehabijama!
Rijeè je dakle o široj grupaciji ljudi koji su sa razlièitim motivima poèeli da prakticiraju vjeru! Tako ako bismo pokušali definisati vehabizam u oèima Bošnjaka definicija bi mogla da glasi: „Vehabije su grupacija ljudi koji nastoje da prakticiraju vjeru više u odnosu na prosjeènog današnjeg bosanskohercegovaèkog muslimana“. Sada kada znamo uglavnom koga se smatra vehabijama i kada znamo šta bi predstavljao vehabizam, nailazimo na problem nedostatka onih koji se deklarišu kao vehabije. Logièno bi bilo da se iz te grupacije ljudi oni sami osjeæaju i izjašnjaju kao vehabije, ali to nije sluèaj i istina je da se skoro niko od njih ne izjašnjava niti odaziva kao vehabija, a to bi bilo ko logièno.
Meðutim, u komunikaciji s takozvanim vehabijama oni za sebe tvrde da nisu vehabije, nego njihovi komentari na ta i slièna pitanja mogu se svesti na to da oni samo nastoje da budu bolji vjernici i da više prakticiraju vjeru. I zaista je to tako, prisjetimo se kada je neko iz te grupacije ljudi svih ovih zadnjih godina izašao u medijima ili na nekom drugom mjestu i rekao da je vehabija. Takvih sluèajeva nema ne zbog toga što se oni nekoga boje, nego zato što sebe ne smatraju pripadnicima nekog takvog pokreta. Sljedeæe na što treba obratiti pažnju je da u BiH ne postoji registrovano udruženje u èijem se nazivu spominje rijeè vehabizam, a dešava se da se proizvoljno neka udruženja, pojedinci prozivaju vehabijama i to bez nekih jasnijih principa. Tako tom logikom svako sutra može se naæi u prilici da ga zbog neèega neko prozove vehabijom!
Ovdje se treba osvrnuti na još jedan paradoks koji nam se nameæe kroz percepciju vahabizma u oèima Bošnjaka i onoga što je u islamskoj povijesti predstavljao lik i djelo Muhamed ibn Abdul-Vehab. Naime, Muhamed ibn Abdul-Vehab u povijesti islama se predstavlja uglavnom kao obnovitelj moralnih vrijednosti, kao neko ko se zalagao za jedinstvo muslimana, i ko se borio izmeðu ostaloga za opismenjavanje i kao takav oznaèavao je pozitivnu liènost. Dok se kod nas spominjanjem pojma vehabizam smatra nešto loše i negativno.
Obiène ljude pored vehabizma zbunjuje i upotreba pojma selefizam, jer i ovaj pojam se paralelno koristi sa pojmom vehabija. Nažalost, i upotreba pojma selefizam je kod nas poprimila kod jednog dijela naroda negativne konotacije / znaèenje, a rijeè je o ljudima koji nemaju osnovna znanja o vjeri. Oni kada govore o selefizmu stavljaju ga u negativan kontekst kao i vehabizam, i imamo situaciju da muslimane koji prakticiraju Islam prvo zovu vehabijama, a onda kasnije i selefijama.
Treba reæi da je pojam selefizam oslikava pozitivan primjer slijeðenja prvih generacija muslimana (selefu salih). Na osnovu toga nemoguæe je da neko ima negativan publicitet ko teži da bude nalik na najbolju generaciju muslimana. Kod nas obzirom da je svašta moguæe, moguæ je i taj paradoks. Treba spomenuti da je selefizam širi pojam od vehabizma i može se reæi, integralniji tako da svi pokreti i svi uèenjaci su stremili ka tome da budu na neki naèin selefije.
Sada dolazimo do stanja kada vehabizam može predstavljati zamku za bošnjake. Ako pretpostavimo da su vehabije osobe koje prakticiraju vjeru više od prosjeènih bosanskohercegovaèkih muslimana. Da se svojim izgledom i odijevanjem ponašaju nešto drugaèije od ostalog dijela svog naroda. Ako je vehabija neko ko se vratio vjeri,odnosno, neko ko je promijenio svoj život ili neko ko želi da, rekli bismo, živi Islam mi takve osobe smatramo lošim i koristimo za takve ljude stigmu vehabizam, zar na ovakav naèin (ne)svjesno šaljemo poruku ostalima da se ne trebaju vraæati vjeri, niti da trebaju izuèavati vjeru. Nije li to onda zamka za nas Bošnjake!
Dakle, ako pitanje generalizujemo i veæinu onih koji su se vratili vjeri iz ovih ili onih razloga (pr)osuðujemo da su vehabije, zar veæ nismo upali u zamku i poslali poruku onim muslimanima sa nižim stepenom prakticiranje vjere da se ne trebaju truditi da budu bolji. Kako bismo razumjeli stanje ironiènosti u svezi manipualcije sa pojmom vehabizam i ukazali na lutanja u svezi upotrebe pojma poslužit æemo se sljedeæim primjerom.
Pokušajmo zamisliti da se u nekom bosanskohercegovaèkom gradu neki mladiæ odluèio da posveti vjeri. U tom zanosu on nastoji što dosljedniji biti u primjeni propisa vjere, što je nadam se da bi trebali svi razumijeti normalna pojava. Nekim sluèajem pusti bradu i još svoj izgled izmjeni u odnosu na ostale muslimane. Pritom nikoga nije vidio i niskim se nije eventualno družio iz neke organizacije kojoj pripisuju vehabizam. Šta mislite dali bi taj mladiæ bio prozvan vehabijom? Sudeæi prema logici Bošnjaka sa prosjeènim i ispod prosjeènim znanjem on bi bio vehabija. Nije li to zamka?
Zar nismo zbog tog nespretnog korištenja rijeèi vehabija omrazili i sprijeèili nekoga da se povrati vjeri, ili nismo li nesvjesno poruèili mladima da se ne trude da budu bolji. Pa zar nismo trebali kao muslimani radovati se što je neko došao na tobe, ili što je neko bolji musliman, pa zar možemo osuðivati nekoga ko se povratio svome Gospodaru! Ne, nego se neko sjetio da ljude koji se vraæaju vjeri kroz stigmatiziranje vehabijom osudi, šaljeæi time nesvjesno poruku ostalima da ne kreæu tim putem.
Druga generalizacija prema kojoj bi vehabizam mogao da predstavlja opasnost je realna i treba biti oprezan. Ona se odnosi na virtuelne vehabije, gupaciju ljudi koja je veoma heterogena po motivima, idejama, shvatanjima i njih se još nekad zove novi muslimani. To je kad se sagleda duh Islama opet nespretno korištena sintagma. Ta grupacija može predstavljati opasnost ukoliko je neko od njih neznalica ili je ekstreman.
Netko ko je nezalica ili ekstreman ili istovremeno i jedno i drugo je spoj koji može da predstavlja opasnost i da izazove štetu ne samo njemu nego i svim Bošnjacima. Takvih izuzetnih primjera imali smo nekoliko u zadnjoj deceniji. U odnosu na ukupan fenomen vehabizma i pokušaj glorificiranja problema, kao i dizanje prašine oko cijele te prièe može se reæi da to nije alarmantno, mada nije ni za ignorisanje.
Sluèaj Mevlida Jašareviæa i pucnji na zgradu Amerièke ambasade je bez sumnje jedan takav primjer koji se desio i koji je spoj neznanja i ekstremizma. Sluèaj je hvala Bogu prošao bez ljudskih žrtava, ali i materijalne štete. Meðutim, ovim sluèajem nanešena je odreðena šteta Bošnjacima, a posebno onima koji imalo svojim izgledom podsjeæaju na Mevlida Jašareviæa. Analiziranjem sluèaja primjeæuje se da od ovog besmislenog dogaðaja nema ama baš nikakve koristi idejno niti praktièno. Dok su zbog ovog sluèaja pod pretresima i prismotrama bili izloženi brojni muslimani.
Svi oni su bili bihuzur danima zbog jednog èovjeka koji je prije svega neznalica i ekstrem i koji sebi daje zapravo da maltretira veliki broj ljudi, meðu kojima posebnu štetu nanosi muslimanima. Naravno da je rijeè o sluèaju koji sa sobom nosi veliku odgovornost, posebno zbog uznemiravanja brojnih muslimana netom poslije sluèaja ali i kasnije. Sigurno je i to da postoje brojna islamska pitanja u svezi ovog sluèaja na koje ne bi mogao Mevlid ali i neko ko mu je eventualno pomagao dati odgovor. No, šta je tu je iz ovog primjera treba da izvuku pouku oni koji su nekad imali slièna razmišljanja, mada se nadam da takvih više nema ili ako ih je bilo nema ih mnogo. Ne treba zaboraviti da Mevlid nije državljanin BiH, ali ni smetnuti s uma èinjenicu o eventualnom uticaju nekih stranih obavještajnih službi.
Pored ovog sluèaja imamo još jedan koji vrijedi spomenuti. Rijeè je o bombaškom napadu u Bugojnu, koji je nažalost imao ljudske i materijalne posljedice. Istraga je u toku, a sa sluèajem se povezuju neki muslimani tzv. vehabije. Dakle, nema pouzdanih informacija ko je to uradio, ali se ovim sluèajem kao i u prethodnom nanosi velika šteta Bošnjacima. I ovaj sluèaj ma ko da ga je uradio primjer je brutalnog neznanja i ekstremizma i daBogda se ovakvi sluèajevi više nikad ne ponovili. Nasilje i nasilno rješavanje pitanja i problema nisu naèin kojim se može dobro postiæi.
Opasnost predstavlja i razmišljanje jednog dijela èlanova iz te grupacije èije ponašanje ne nailazi na odobravanje domaæe uleme. Oni su u svojim stavovima iskljuèivi, ne uvažavaju drugaèije argumente, iskazuju sklonost slijepom slijeðenju i na taj naèin umjesto propagiranja prirodnosti Islama, ponašaju se kao islamski redukcionisti. Ponekad se èini da ne razumiju vrijeme i mjesto življenja! Takoðer, paradoks je i to što je Muhamed ibn Abdul-Vehab imao prioritet u svom radu jedinstvo muslimana, a mi imamo situaciju da se dešava da pojedinci iz te široke grupacije muslimana ponekad svojim radom narušavaju jedinstvo Bošnjaka.
Navedeni primjeri su sluèaj kada osobe koje se smatraju virtuelnim vehabijama mogu biti opasnost koja je izazvana njihovim neznanjem i ekstremizmom, a nekada i nerazumijevanjem. Pored ovih primjera postoje i drugi životni primjeri kada neznanje i ekstremizam mogu napraviti dosta glavobolje i smutnje meðu muslimanima. Da se to ne bi dešavalo imamo zato našu ulemu koju treba poštovati i uèiti od njih.
Jer ne treba zaboraviti da je u Bosni uvijek bilo pameti, da je u Bosni uvijek bilo alima, da je u Bosni uvijek mudrih insana. Prisjetimo se samo Hasana Kafije Prušèaka, Šejha Juje, pa plejade s poèetka prošlog stoljeæa: Èauševiæa, Ðoze, Handžiæa, Smajloviæa, pa sve do danas kada je Bosna prepuna alima. Zar i pored èinjenice da je Bosna zemlja uèenih da nam se dešavaju sliène pojave.
Dilema s poèetka postavljena kao vehabizam - zamka (i)li opasnost i teorijski i praktièno mogu znaèiti i jedno i drugo, a mogu oboje istovremeno. Iz dosadašnje prakse teško je cijeniti èega je više, vjerovatno onog prvog kada smo kroz vehabizam upadali u razne zamke, iz toga treba izvuæi pouku da budemo oprezniji pri korištenju pojmova vehabizam / selefizam, najbolje bi bilo da ga nikako ne upotrebljavamo jer on „nema“ svoje pravo utemeljenje. Neophodno je da se kod svih bosanskih muslimana razvija kultura rada, kultura obrazovanja i kultura autoriteta, nakon èega bi sigurno imali manje meðusobnih nesporazuma i spominjanih stupidarija.
Drugo, na lokalnom ali i globalnom planu dajemo povoda da se meðusobno bespotrebno optužujemo, zatim onima koji nas ne vole, našim neprijateljima dajemo povoda da nas napadaju, do juèer smo bili Mladi muslimani, prije toga Turci, danas vehabije. A sutra ko zna šta? Umjesto toga svima nam treba da doslovnije razumijemo i primjenjujemo prvi ajet objave: Uèi, èitaj, prouèavaj u ime Gospodara koji stvara...Time æe se nesuglasice meðu nama umanjiti.
Esmir Bašiæ, prof.
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane -Svjetlost- dana 12-21-2011 u 15:03.
|
|
| 12-21-2011 14:36 |
 |
|
|
Prvo, nisi mi odgovorio sta mislis o mom zadnjem postu na ovoj temi, mislio sam da cemo nastaviti diskusiju..
Drugo, ja ne citam lijepljene tekstove, ja pricam ovdje sa ljudima, ali imam jedan komentar, odnosno pitanje, vezan za tvoj potpis u kojem su nabrojani neki ateisti i broj njihovih zrtava, te ironican zakljucak da ateizam zagovara mir, dok vjera zagovara rat - nije mi jasno sta pisac zeli da kaze sa tim ? Da je kontra ??
Ja mogu staviti u svoj potpis jednak broj raznih "Bin Ladena" koji su isto tako ubijali narod i staviti ironican zakljucak, ali necu iz prostog razloga sto je za mene to prilicno besmisleno, jer niti jedno niti drugo nije ispravno a uz to je vrlo povrsno i iskljucivo !
Ruzno je, cak i opasno izvrcati fakta i baviti se iskljucivostima u smislu ako nisi sa mnom protiv mene si !
Problem i jeste u tome sto se mnogi bave iskljucivostima:
- ako si djevojka/zena a nisi pokrivena onda si kurva
- ako si ateista/vehabija/musliman/krscanin/zidov/... onda si zlocinac, vjerski fanatik, terorista, umobolnik, bezboznik..
- ako si vjernik onda si ispravan/cist/dobar covjek/glupan/zaostao/primitivan/...
- i ove slike postavljene na prvoj stranici ove teme su isto tako obicne iskljucivosti !
Mogu nabrajati jos, ali zar i ovo nije dovoljno da pokaze koliko su ovakva razmisljanja u stvari jednostrana i pojednostavljena ?
___________________________________________________________________
|
|
| 12-21-2011 15:20 |
|
|
|
  |
|
A za kafu najbolje je reæ'-odoh se sabrat' 
uzet cu neciji pasos...sta ima veze...