djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
|
|
Mislimo malo pozitivnije.. |
|
Jednog dana, jedan slepi èovek sedeo je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:
"Slep sam, molim vas pružite mi pomoæ."
Jedan sluèajni prolaznik, igrom prilika struènjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajuæi da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novèiæa.
... Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu,uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva sluèajni prolaznik se vratio do slepog èoveka zapažajuci da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novèiæa i novèanica.
Slepi prosjak prepoznavajuæi ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to mogao napisati. Našta æe prolaznik odgovoriti:
"Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na
drugaèiji naèin", nasmeši se i izgubi u gužvi. I tako slepi èovek nije saznao da je natpis jednostavno
glasio: "Danas je proleæe … a ja ga ne mogu videti".
Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreæe i videæeš da æe se pre ili kasnije okrenuti na bolje...
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-25-2012 13:06 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
pokretac teme
|
|
VOLIM DA RAZGOVARAM (Meša Selimoviæ)
Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kuæi otvore. O èemu volim da govorim? O svemu što ljude i mene zanima, o životu, o prirodi, o radu, o smrti (i o smrti, zašto ne, smrt je važna koliko i život), zaista o svemu jer teško da ima stvari o kojoj èovjek nikad nije pomislio. Nisam naroèito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je èovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Muèno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv èovjeka.
Meša Selimoviæ
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-25-2012 13:13 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
pokretac teme
|
|
Ne znam ko je autor ovog texta,ali vrijedi procitati :-) |
|
RADITE KROZ BORBU I NAUÈITE DA LETITE
Jedan èovek je pronašao leptirovu èauru. Jednog dana se pojavio mali otvor na èauri. Èovek je seo i posmatrao leptira tokom narednih nekoliko sati, kako se leptir bori da provuèe svoje telo kroz mali otvor na èauri. Jednog trena leptir je prestao da se probija. Izgledalo je kao da je dostigao vrhunac svojih moguænosti i dalje nije mogao.
Èovek je odluèio da pomogne letiru. Uzeo je makaze i odsekao vrh èaure. Leptir se sa lakoæom oslobodio èaure, ali je imao neizražajno telo sa malim krilima. Èovek je i dalje posmatrao leptira, oèekivajuæi da raširi svoja krila. Raširena krila bi ojaèala malo krhko telo leptira. Ništa se nije desilo. Leptir je proveo ostatak svog života gmižuæi nerazvijenim telom i malim krhkim krilima. Nikada nije poleteo.
Ono što èovek, u svojoj dobronamernosti i brzopletosti, nije razumeo je da su uska larva i borba leptira da proðe kroz mali otvor na njoj bili Božji naèin da se poteraju fluidi iz tela leptira u njegova krila, da bi ona bila spremna za let kada se oslobodi iz èaure.
Nekada je borba upravo ono što nam je potrebno u životu. Ako bi nam Bog dozvolio da proživimo svoj život bez ikakvih prepreka, to bi nas obogaljilo. Ne bismo bili dovoljno jaki koliko treba ili koliko bismo trebali da budemo. Ne bismo poleteli.
Molio sam Boga za snagu, a On mi dade prepreku da ojaèam.
Molio sam Boga za mudrost, a on mi dade probleme da rešim.
Molio sam Boga za prosperitet, a On mi dade mozak i mišiæe.
Molio sam Boga za hrabrost, a On mi dade opasnosti da savladam.
Molio sam Boga za ljubav, a On mi dade problematiène ljude da im pomognem.
Molio sam Boga za uslugu, a On mi dade moguænosti.
Nisam dobio ništa što sam hteo.
Dobio sam sve što mi je bilo potrebno.
Kada doðemo do teškoæa, problema, otpora, oni æe nas uèiniti jaèim, dovoljno jakim da svi mi možemo osloboditi najbolje iz sebe.
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-25-2012 13:23 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
pokretac teme
|
|
Nekada davno stari indijanac isprièa svome
unuku jednu životnu istinu.
„U duši svakog èovjeka se vodi neprestana borba.
Kao borba izmeðu dva vuka.
U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju,
pohlepu, aroganciju, samosažaljenje,
laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos,
sebiènost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir,
ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdaènost, darežljivost,
istinu, saosjeæanje, sreæu, vjeru…“
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih rijeèi, pa ga upita;
-I koji vuk æe na kraju pobijediti?
Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oèi
i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu,
odgovori:
-Pobjeðuje uvijek onaj kojeg hraniš
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-25-2012 13:46 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
pokretac teme
|
|
LJUBAV, BOGATSTVO, TUGA, SUJETA I ZNANJE
Na jednom dalekom, usamljenom ostrvu, usred okeana,
živeli lepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta
i Znanje. Živeli su mirno na tom ostrvu daleko od svih
svetskih briga i dogaðanja. Ali nakon mnogo
vekova primetili su da njihovo ostrvo polako , pa sve
brže i izvesnije nestaje. Vrlo brzo shvatili su da
ostrvo ubrzano tone. Uznemireni oni spakuju svoje
stvari i krenu polako da napuštaju svoje lepo,
èarobno, ali tonuæe ostrvo, koje im je
vekovima pružalo sreæu.
Jedino Ljubav , postojana po prirodi, reši da ostane.
Jedino je ona verovala i nadala se da je sve to
privremeno i da æe doæi bolji dani kada
æe sve biti lepo i veselo kao nekada.
Meðutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i
da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje lepo ono
malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali ... sada
više nije bilo naèina da ode sa ostrva. Svi
èamci, brodovi i splavovi veæ su otplovili a
za pravljenje novih više vremena nije bilo. Ljubav je
poèela da doziva upomoæ.
Nekako u to vreme, put tuda nanese Bogatstvo. Ljubav
se obraduje sreænoj sluèajnosti i zamoli
Bogatastvo da je primi na svoj brod:
- Primi me molim te, ostrvo tone, udaviæu se -
rekla je Ljubav.
- Izvini ali moj èamac je pun zlata i dragog
kamenja. Nema mesta još i za tebe Ljubavi. Ako i ti
budeš ušla, bojim se potonuæemo - reèe
Bogatstvo i ode.
Ljubav je poèinjala da hvata panika. Ostrvo je
više tonulo i vode je bilo više. U panici, Ljubav je i
dalje dozivala u pomoæ. Onda je na svom splavu
naišla Tuga. Ljubav se obradovala starom prijatelju:
- Tugo, molim te spasi me. Potonuæu zajedno sa
ovim našim ostrvcetom. Bilo bi šteta da svet ostane
bez ljubavi.
- Žao mi je Ljubavi - odgovorila je tuga - Toliko sam
tužna da ne mogu da te povedem sa sobom. Želim da
budem sama. I ostavi ljubav daleko iza sebe.
Na ostvru Ljubav veæ hvata oèaj . Ne vidi
naèina da se spase iz nezgodne situacije u kojoj
se našla i to zato što je verovala u bolje sutra.
Meðutim, traèak nade, ili je možda u pitanju
vera, još uvek su je nagonili da i dalje doziva u
pmoæ. Njena dozivanja privuku pažnju Sujete koja
je tuda sluèajno prolazila.
- Povedi me sa sobom. Ti si mi jedina nada - zamoli
LJubav.
- Ne dolazi u obzir! Vidi kakva si prljava i mokra,
hoæeš da mi pokvasiš èamac . Sama si kriva!
Sad snosi posledice. Lepo sam ti govorila da odeš dok
se još moglo. - I još uvreðena ode i ostavi
Ljubav sa njenom tužnom sudbinom .
Izgubivši i poslednju nadu, Ljubav se predala sudbini.
Sela je na jedini nepotopljeni kamen što je ostao od
njihovog, nekad velikog i divnog ostrva i èekala
da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U
to niotkuda , pojavi se neki stranac u èamcu.
Stranac priðe sasvim blizu i pruži Ruku Ljubavi.
Ona uðe u èamac i on je preveze na susedno
ostrvo. Tu je Ljubav izašla iz èamca, zahvalila
se i pošla dalje. Tek par metara dalje shvatila je da
ne zna ko ju je spasio. Okrenula se i dotrèala
natrag do obale, ali èamac sa strancem veæ
se izgubio na horizontu. Tada je Ljubav tek primetila
Znanje kako sedi na obali. Prišla je i upitala:
- Reci Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne
smrti?
Znanje je pogleda, nasmeši se, pa joj reèe:
- Kako, zar ti ne znaš? To je bilo VREME.
- Vreme? - upita zbunjeno Ljubav.
- Da, VREME - odgovori Znanje - Jer jedino je VREME
sposobno da spozna koliko je Ljubav velika.
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-25-2012 21:50 |
|
power
samo sto nisam
Poruka: 976
Location: http://nl.youtube.co
m/watch?v=- jBT_i6nz2s&featu
re=related
|
|
|
04-25-2012 23:10 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11483
Location: Mostar
pokretac teme
|
|
Sta mozemo nauciti od gusaka.. |
|
Jato divljih gusaka leti u obliku slova “v”. Mašuæi krilima svaka ptica stvara uzgon i tako pomaže ptici koja leti iza nje. Dok guske lete zajedno, domet letenja je 71 % veæi nego kada jedna ptica leti sama.
Ljudi koji imaju isti cilj i smisao za zajednicu mogu mnogo lakše i brže dospjeti tamo kamo su se uputili upravo zato što jedni drugima pružaju podršku i povjerenje.
Kada divlja guska napusti formaciju, odmah osjeti težinu i otpor, pa se brzo vraæa natrag kako bi se koristila prednostima uzgona ptice ispred sebe. Imamo li barem toliko razbora koliko ga imaju guske, ostat æemo u formaciji s onima koji idu u onom smjeru u kojem i mi želimo iæi i prihvatit æemo njihovu pomoæ kao što æemo je i sami pružiti.
Kad se guska na èelu jata umori, vraæa se na bilo koje mjesto u formaciji, a druga guska preuzima èelno mjesto.
Prihvatimo èinjenicu prema kojoj æe svatko doæi na red da radi težak posao i da voðenje moramo dijeliti meðusobno – jer kod ljudi, kao i kod gusaka, postoji meðuovisnost.
Guska koja leti u zaèelju povremeno se glasa kako bi ohrabrila one sprijeda da održe konstantnu brzinu.
Budimo sigurni da je naše glasanje iz posljednjih redova ohrabrujuæe, a ne nekakvo drukèije.
Ako se neka guska iz formacije razboli, ozlijedi ili bude pogoðena, druge dvije guske æe iziæi iz te formacije i slijediti je kako bi joj pomogle i zaštitile je. One ostaju s njom sve dok ona nije sposobna ponovno poletjeti ili dok ne ugine. Tek se tada daju na put, lete same ili se prikljuèuju drugoj formaciji.
Imamo li barem toliko razbora koliko ga imaju i guske, i mi æemo – kad smo u nevolji – ostati jedni uz druge, kao što uvijek ostajemo kad nam je lako i lijepo.
___________________________________________________________________ Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
|
04-04-2013 12:40 |
|
|
|
|
|