Prièa o mojoj rijeki nade

Ima li svatko od nas nekakvu svoju rijeku nade? Rijeku kojom želi ploviti, kroz život se probijati, sa njom teškoæe i radosti prolaziti. Rijeku koja ima svoju snagu, svoju moæ, nježnost i èar. Rijeku koja donosi život, koja ga podiže, ali i koja ga može uništiti, ili toliko nepodnošljivim uèiniti da æe traume od nje ostati prisutne kroz cijeli život.

Do rijeke nade nije teško doæi, nije joj teško niti obale vidjeti, tok njene struje, ili joj snagu osjetiti.





Uvijek je zamišljamo kao mirnu, romantiènu, pitomu i krotku, ali dovoljno jaku da savlada sve prepreke pred sobom. Pri tome joj okolina mora biti prekrasna, oku mila i privlaèna. Uvijek nas pogled na nju mora zadiviti, oraspoložiti, dati nam snagu da idemo dalje i kada je dalje jako teško iæi.








Naša rijeka nade trebala bi biti široka da se pogled na njoj gubi u daljinu, da nam je oko puno nje, da nam zastaje dah od njene širine i spokoja. Mir mora iz nje izlaziti. Mir tako nam potreban, koji nas krijepi, koji nas osnažuje.





Nikakve prepreke rijeci nisu nesavladive, nikakve prepreke joj ne mogu uzeti mir i postojanost. Sa svim se preprekama zna mirno suoèiti i pravilan prolaz kroz njih pronaæi.





Da li smo svi pronašli takvu svoju rijeku nade? Rijeku koja æe sa nama iæi, rijeku sa kojom æemo iæi. Rijeku koja æe nam sve znaèiti, èija æe nas njedra grijati i snažiti. Rijeku preko koje se pruža naš životni put i prekrasni vidici na njega.





Isprièati æu vam prièu o svojoj rijeki. Rijeki koja donosi nade, snagu, mir, postojanost. Rijeki koja me može nositi kroz sve složenosti života. Rijeka sa kojom mogu preploviti sve teškoæe životnih puteva.





. . . U romantièno vrijeme života, kada obaveze postaju lakše, kada prepreke bivaju uvijek savladive, kada snaga nema granice, susretoh na putu života svoju rijeku. Veliku, ogromnu, snažnu i prekrasnu.





Pogled na nju prosvjetlio je život, otkrio neku novu njegovu toplinu, neke nove poglede, izmjenio neke stavove koji godinama nemjenjani bijahu. Fascinirala me životna svijetlost koja se u njoj ogledavala.

___________________________________________________________________

Njena ljepota, sklad i snaga izazvale su snažne valove života u meni. Uzburkala se i zadnja kap tekuæine u tjelu, struje emocija su proradile, Osjetila su se izoštrila, a nekakva druga snaga se uskomešala. Najprije polako pa sve jaèe i jaèe.











Život se pretvorio u jednu struju, jaku i sve jaèu, struju koja je tekla u jednome smjeru, naprijed. Struju koju prepreke nisu mogle zaustaviti. Njena silina se osjeæala svuda uokolo gdje god da sam se nalazio.











Valovi snage ojaèali su me, Dali mi brzinu, osnažili misli, pojaèali želje. Valovi su se kotrljali kroz mene, tjerali me naprijed . . .





. . . Valovi mi dadoše snagu da se prikljuèim rijeci, da sa njom zaplovim, da krenem u neizvjesnost buduænosti.





Moja prekrasna rijeka nade, pokazuje mi sve svoje èari, sve svoje ljepote. Pokazuje mi puteve koji su pred nama.








Sa njome sam spreman uploviti u mirni suton života, uploviti u spokojnost, poæi prema moru . . .





U pozno doba života, kada mi ostane još hrpa uspomena, u doba kada se svijeæa života poène gasiti, vodi me radost da æu po svojoj rijeci nade i dalje ploviti. Da æu doživjeti s njom slike mladosti, mirise proljeæa, žubore potoka . . .





Moja rijeka je tu, pored mene, u meni. Pokazao sam vam je u punoj njenoj ljepoti, pokazao sam kakvom je osjeæam.

Da li ste vi našli svoju rijeku nade sa kojom kroz život plovite ili je još tražite negdje iza gora.

___________________________________________________________________

još u potrazi.


svaka èast na priloženom.

Kakve slike... kakve gradacije u osecanjima. Divna usporedba "reke nade"
sa "nadom duse", vecitom nadom, koju pronadjemo, ako smo tanani,strpljivi
i spremni da cekamo... na tu zivotnu priliku da nadjemo sebe u necemu...
mozda u sretnim plovidbama, u mirisima sretnih putovanja... u rascvetavanju
lotosa, istitavanju zvezda na nebu... ti si sebe nasao na reci, uz reku i spoznao
kako ona dise. Prekrasno, prekrasno, ostala sam bez daha, gledajuci ono sto si
doziveo. Zaista si pesnik mocnih reportaza. BRAVO!

Hvala ti Dubravka, zaista prekrasna kritika od tebe. Samo tebi

___________________________________________________________________