Plovim tako rijekom Kupom, dobrano ožednio, sunce upeklo iako su najavili na radiju da ce predvecer doci do velikoga pogoršanja vremena koje ce trajati najmanje tjedan dana uz obilnu grmljavinu, vjetar, kišu, ponegdje i led. Obrambeni mehanizam u mojem organizmu vrišti za pivom, a ne mogu se ni utješiti da cu skoro naici na pivce, jer prvi puta idem ovim djelom rijeke i nepoznato mi je šta me ocekuje. Ali uvijek se uzdajem u svoju "srecnu zvijezdu". A ona brižna prema meni ni ovoga puta me ne iznevjeri.Idem dalje kada:
Na lijevoj obali rijeke Kupe nalazi se mjesto Podzemelj u Sloveniji. Ovdje rijeka pod pravim kutom cini desnu krivinu, a na samoj krivini je uredeno kupalište, poviše kojega se nalazi restoran sa terasom sa koje se pruža prekrasan pogled uzvodno i nizvodno na rijeku. Mjesto kao stvoreno da se dode do hladne pivce.
Privezah kanu pored kupališta i popeh se na terasu restorana, na konobaricin upit rekoh suhim ustima "ladni Zlatorog", šifra koju ona dobro poznaje i bih uslužen. Pri drugoj pivci opustih se i pocnem razgledati restoran. Nekoliko redi stolova na terasi, otvorena vrata od ulaza u salu gdje se vidi šank i na drugoj strani terase knjige.
Da dobro ste procitali knjige. Lijepo složene na stolovima - bazenima, rabljene knjige i natpisi "Knjige na pocitnicah". Nešta nevideno do sada, barem meni. Prokljucala u meni radoznalost i upitah konobaricu kako to da su te knjige ovdje. Njen pogled vratio me u mracni srednji vijek, ali mi ipak ljubazno odgovori da je u blizini i auto kamp, da su te knjige rashodovane iz biblioteka, ali ipak u dobrom stanju da ih se može koristiti na odmoru, pa su ih ovdje postavili da ih gosti posuduju i citaju jer se nalaze na odmoru.
Nakon što ih procitaju vracaju ih nazad. Cak neki donose svoje stare knjige i ovdje ostavljaju drugima na korištenje. Ono što je najvažnije nitko ne vodi evidenciju posudenih i vracenih knjiga, a nikada na kraju sezone nije bilo manje knjiga nego u pocetku sezone, što znaci da se ne kradu, vec se osobnim donošenjem knjiga, povecava njihov broj. GESTA POHVALE VRIJEDNA,
Nakon druge pivce, motori moga kanua su se odmorili i nastavio sam put bogatiji za još jednu ideju i gestu ljudskosti da se knjige mogu koristiti i na nacin na koji nismo naucili. Svaka cast onome tko je ovu ideju zapoceo i realizirao.
ŠTA NAM JE CINITI?
 
___________________________________________________________________
|
