Nakon bitaka, radnih pobjeda, velikih dostignuca, obljetnica, nakon svakih ushita podigosmo spomenike i onima kojima je trebalo podici ih, ali podigosmo i mnogima kojima nije mjesto na postolju spomenika. Promjenom društvenoga uredenja države rušismo ranije postavljene spomenike, pa na njihovo mjesto ili pored toga mjesta podigoso nove u duhu "novoga" vremena.
Rušenje spomenika na ovima terenima, barem gdje ja živim, bilo je ucestalo za vrijeme ovih zadnjih medunacionalnih divljanja. Rušeni su bezdušno od strane onih kojima imena predaka bijašu na tim spomenicima. Tko je i zašto to radio, po cijoj naredbi ili nagovoru i tko je kriv za sve to ne bih raspravljao. Bilo, ucinjeno i prošlo. Šta ce biti ubuduce strpljivo cemo cekati da se dogodi.
Ali pustimo te "narodne" i "nenarodne" spomenike na miru. Želim vam pokazati jedan spomenik podignut u rijeki Kupi pored kupališta kod mjesta Pokupsko
Spomenik podigoše kupaci koji dolaze na kupanje na tu plažu, sami za sebe od materijala koji je donijela rijeka na podrucje gdje se kupaju.
Vidjeli su da bi im taj "materijal" nagrdivao plažu da ga izvade iz vode, takoder bi se saplitali o njega za ljetnjega niskoga vodostaja, a i smetao bi prolasku rijecnih camaca pogonjenih vanbrodskim motorima. Zato ga lijepo složiše.
Tako složeno kamenje gledano sa raznih strana i iz raznih udaljenosti pokazuje i razlicitu formu koju svatko tumaci na svoj nacin.
Spomenik stoji preko cijeloga ljeta i nitko ga ne ruši, ali kada prestane sezona kupanja voda naraste i razbuca ga, ali i donese novi materijal koji ce kupaci slijedece godine upotrijebiti za novi spomenik.
Godinama unazad, ljeti, prolazim ovuda i uvijek vidim drugi i drugaciji spomenik. I uvijek u sebi cestitam njegovim graditeljima na ocuvanju tradicije održavanja spomenika u vodi, ali i na graditeljskom umjecu. Jedva cekam ovo nadolazece ljeto pa da vidim kakav ce biti ove godine...
 
___________________________________________________________________
|
