10. Spust Murskih ladja 2012. godine

Po 10. godinu zaredom zahvaljujuæi šaèici ljudi koji predano rade, trude se i naprežu, ove godine je ponovo održana regata na rijeci Muri pod nazivom "10. spust murskih ladja". Jubilarna regata je i meni jubilarna jer sam po peti puta uèestvovao na njoj.

Sama regata ima karakter meðunarodne.U prekrasnom druženju u njoj uèestvuju regataši Austrije, Slovenije, Maðarske i Hrvatske.





Regata zapoèinje iz austrijskoga mjesta Mureck, odakle je zapoèinju austrijski i slovenski regataši, da bi se njima iz slovenskoga mjesta Apaèi pridružili regataši ostalih zemalja. U regati se plovi do mjesta Dekanovac u Hrvatskoj, nekih oko 90 km nizvodno.





Kako je na njoj bilo, koje utiske sam uspio sa nje pokupiti, koje fotografije snimiti, s kime se podružiti, isprièati æu vam lagano kroz ovu prièicu. Napominjem to je moje viðenje, moji utisci, a mišljenja sam da i ostali regataši imaju sliène.

Na regatu sam pošao vrlo rano, još je sunce blaženo spavalo, a probudilo se kada sam došao do Mure. Prekrasnu scenu Mure i jutarnje zore promatrao sam kod mjesta Žabnik, gdje sam došao vidjeti svoje prijatelje iz Maðarske koji su tu došli prethodnoga dana.





Prijatelji su se smjestili u svojim šatorima i taman kada sam došao do njih poèeli su se razbuðivati i pakovati da bi krenuli u Sv. Martin na Muri na mjesto gdje je dogovoreno da se svi naðemo, odakle je polazište za Sloveniju.








Obradovao me dolazak "stare poznanice" iz Budimpešte, gospoðe Eve, sa kojom sam plovio u regati prošle godine po Dunavu od Beograda do Prahova. Taman je poèela spremati logor kada sam došao. Moj dolazak ju je iznenadio i obradovao.





Nakon pozdrava, malo razgovora sa prijateljima uputio sam se na mjesto polaska kako bih pripremio svojega Odiseja i opremu za polazak na mjesto starta regate. Stari, dobri Odisej, podrhtavao je zadovoljan što æe konaèno ploviti.





Ubrzo smo se svi skupili, pozdravili, popili jutarnju rakijicu i ostale preparate koji se upotrebljavaju za okrepu organizma, utrpali se u autobuse i krenuli prema našem startu regate.





"Glavni štab" regate pažljivo je nadgledao iskrcaj plovila sa kamiona, ponašanje uèesnika, domaæina. . . . Pod njihovim budnim okom sve se odvijalo planirano i na najbolji naèin.





Domaæini, slovenci iz opæine Apaèe, znali su što je zakon domaæinstva. Što im je kao domaæinima èiniti. Javno to i obznaniše.

___________________________________________________________________

I zaista, sve po zakonu i redu posložiše, da nam se naðe pri nepcu, da nas okrijepi, snagu nam dade na samom poèetku druženja i plovidbe.







Nisam odolio izazovu. Pored konzumacije preslatkih delicija koje su poslužene, iskoristih priliku da se sa tim vrijednim domaæicama fotografiram. Da mi pored ugodne uspomene na nepcu, ostane uspomena i u fotografiji.






Na startu pojedine ekipe naèiniše i zajednièke snimke, onako za uspomenu





Pjesmom i svirkom uveseljavali su nas domaæini iz Slovenije . . .








U pripremama su i zaštitni totemi igrali ulogu, kako bi svojom èarobnom moæi mogli utjecati na sigurnost plovidbe, raspoloženje njihovih posada, ali i ostalih uèesnika regate.





Za razliku od svih ovih godina, ovoga puta nisam bio sam u svojemu kanuu. Svima sam to sveèano objavio, po svim pravilima meðunarodne plovidbe, kako bi znali i imali prema meni razumjevanja u sluèaju da kiksam pri plovidbi.





Uskoro nam se pridružiše uèesnici regate koji su startali nekoliko kilometara uzvodno.





Èamci, kanui, ladje, sve smo smjestili u vodu i èekali znak za polazak. Nestrpljivo smo ga èekali radujuæi se plovidbi i druženju na vodi.

___________________________________________________________________

Mura, ta prekrasna brza, virovita, ali i hladna rijeka, èekala nas je. Gledati njenu brzinu je zadivljujuæe, njeni virovi su uzbuðujuæi. Plovidba po njoj je prekrasna.





Uskoro zaplovismo. Na samome startu je jedna ladja potonula. Mala nepažnja njene posade, malo zanemarivanje rijeke i njene moæi i ladja završila u rijeci, a posada zaplivala.






Razmilili smo se rijekom, u poèetku popravljajuæi kojekakve male nepravilnosti u plovilu.





Iz ponekih plovila isukaše "oružja" protiv žeði i loših raspoloženja. Pri tome nesebièno su njima "pucali" po svima koji su prilazili tim plovilima. I sam sam ponekada bio pogoðen njima.





Kako rekoh, nisam u kanuu sam plovio. Gošæa, gospoða Eva iz Budimpešte pridružila mi se uživajuæi u prekrasnome danu, veselom i druželjubljivom društvu regataša i plovidbi rijekom.








Lagano ploveæi pozdravljali smo stare znance koje sam poznao iz ranijih regata na Muri.








Sudjelovanje u regati nas je sve opuštalo, svima dobro došlo da malo izmjenimo svakodnevnicu i u opuštenoj plovidbi uživamo.

___________________________________________________________________

Nakon desetak kilometara plovidbe, nakon više susreta sa ostalim regatašima, doplovismo do Bad Radkensburga u Austriji, gdje po planu regate pristadosmo.





Ovom prilikom bih pohvalio i naše austrijske domaæine koji su se dobro pripremili za naš dolazak.





Doèekali su nas muzikom . . .





. . . namazima . . .





. . . pivcem, koje je njima uvoz . . .





Pri tome smo hvatali hlad, malo se poprièali, odmarali i šalili . . .








Na obali vidjeh i èudna plovila za koja u prvi mah nisam znao èemu sluæe, a kasnije i to vidjeh.

___________________________________________________________________

Okrepljeni, dobro poèašæeni, veseli i zadovoljni nastavismo plovidbu.








Jedan dio uèesnika je želio regati prikazati svoj identitet nekom specifiènošæu.














Prolaskom vremena postajali smo si sve bliži. Svaki susret nas je radovao. Nije se gledalo tko je i odakle. Postajali smo kao jedna porodica rijeke Mure.








Od jednoga pojedinaènoga plovila, nastajali su spojeni plovni objekti, skupine meðusobno spojenih plovila gdje se ljudi zbližavaju, prièaju, zabavljaju . . .

___________________________________________________________________

U društvu vrijeme brzo proðe. Ploveæi, družeæi se i meðusobno èašæavajuæi doðosmo do Petanjaka u Sloveniji. Taman na vrijeme da se malo zalogaji i popije.











Hrana je bila vrlo ukusna i u više nego dovoljnoj kolièini. Dobismo sve , glavno jelo, salatu i desert. Naravno i pivce bez kojega nema borbe protiv žaði koja nastaje nakon obilnoga jela.





Vodili smo brigu i o temperaturi koja je vladala oko nas.




Nakon odmora i okrijepe krenusmo dalje niz rijeku.








Bilo je i zanimljivih razgovora koji ponekada bivaju popraæeni mimikom ruku . . .





. . . ljudi na obali koji su nas pogledima pratili . . .

___________________________________________________________________

. . . èudeæi se raznolikošæu plovila na rijeci.








Dan je bio prekrasan, vrlo topao, sunce upeklo, a svatko je na svoj naèin napravio i pripravio "oružja" protiv dehidracije.








Prolaskom vremena postajali smo sve opušteniji i druželjubljiviji . . .




. . . ali i dalje oprezni u savladavanju rijeènih prepreka .








Nekima je oprema u plovilu bila na zavidnome nivou, spremna da se aktivira na najmanji plamen . . .





Delikatesama spremljenim u toku plovidbe biva poèašæena i moja saputnica. Pohvalila ih je zadovoljno oblizujuæi prste.





U druženju, razgovorima i raznim prièama, doðosmo i u Ciglarsko naselje.

___________________________________________________________________

U naselju nam slovenski domaæini pokazaše svoje tradicionalne zanate i proizvode koji su nastali radom zanatlija.














Zadivljeno smo gledali što sve mogu vješte ruke napraviti korištenjem alata za koji u današnje vrijeme možemo reæi zastarjelim.








Zanimljivo je bilo kako se radio kruh prepeèenac i èime se premazavao da bi bio ukusan, a onaj tko ga je konzumirao mirišao bi na èešnjak kilometrima uokolo.








Pa onda opet malo ruènih radova . . .

___________________________________________________________________

Malo domaæih poslastica . . .





Sve viðeno zabilježile su mnoge kamere uèesnika regate. Jednu od njih i ja sam "zabilježio".





Odmoreni obilaskom naselja, o kojemu æu jednu posebnu prièicu isprièati jednom drugom prilikom, krenusmo dalje.





Uskoro naiðosmo na zanimljivi putokaz koji nam je pokazivao da daljnje kretanje moramo nastaviti kopnom. Stoga ostavismo plovila vezana uz obalu i krenusmo puni povjerenja u smjeru koji je pokazivao znak.





A tamo nas doèekala Vinska kraljica . . .





. . . mala domaæa okrepa da nam lakše bude ispiti po koju èašicu . . .











. . . èašice i flašice piæa da nam hrana lakše kroz grlo proðe . . .





. . . sve to nije prošlo bez dobre muzike . . .

___________________________________________________________________

. . . ali niti bez toplih i srdaènih rijeèi domaæina mjesta Gibina.





. . . u stvorenoj prekrasnoj atmosferi druženje je bilo srdaèno i veselo . . .





Iz obližnjega vrta sve je to sa radoznalošæu promatrao zec, ne bojeæi se mnoštva koje je prolazilo pored njega.





Okrepljeni, lijepo poèašæeni, krenusmo nazad prema plovilima. One zaboravne osvrt na tablu sa imenom mjesta podsjeæao je gdje se to nalazimo, gdje smo tako lijepo doèekani i pogošæeni.






Krenusmo prema rijeci koja nas je doèekala svojom ljepotom.





Ukrcasmo se u svoja plovila i nastavismo sa plovidbom. Ovdje ujedno prestaje Slovenija i zapoèinje plovidba rijekom kroz Hrvatsku.












Ljudi obližnjih mjesta dolazili bi na obalu rijeke da nas srdaèno pozdrave.





I ovdje rijeka pred nas postavlja prepreke. Nalaže nam da uživamo u plovidbi po njoj, ali i da budemo pri tome oprezni. Da je pažljivo promatramo kako bi prepreke savladali.

___________________________________________________________________

Malo pomalo , za nas neosjetno, dan se primièe kraju. Rijeka postaje èarobna za plovidbu, uèesnici regate sve veseliji, ali i umorniji.








Cilj današnje etape nam je blizu. Ljudi je sve više na obali. Srdaèno nas doèekuju i pozdravljaju.





Pomalo umorni, a nadasve veoma zadovoljni dolazimo na cilj. Dolazimo do mlina i skele u mjestu Žabnik. Dalje se ne ide danas.








Podižemo kamp od šatora na obali Mure. . . .





. . . veèeramo . . .





. . . sa dragim prijateljima povedemo prièe . . .





. . . malo se izludirasmo . . .





. . . potom iskoristismo romantiènu moæ mjeseèine, žubor rijeke i umor od protekloga dana i poðosmo na odmor.

___________________________________________________________________

Osvanuo je prekrasan sunèani, topli dan. Ptice se razvikale po okolnim vrbacima probudivši me. Zrak je po Muri mirisao, lagani jutarnji povjetarac raznosio je ugodnu jutarnju svježinu. Takvo vrijeme rano me iz šatora pozvalo van.






Kamp se poèeo buditi, šatori otvarati, paliti kuhala, a ubrzo i kava zamiriše. Žagor u kampu pomalo se pojaèava. Nema jutarnje nervoze i mrzovolje. Svi nekako raspoloženi, pozitivnu energiju šire oko sebe.





U zajednièkome šatoru malo ih ostalo u svojim vreæama za spavanje. Lijepo vrijeme sve je regataše izvuklo van.





Poneki najmlaði, provirivaju iz šatora promatrajuæi radoznalim, snenim oèima što se dogaða vani.





Ali glavni kuhar, prihvatio se posla davno prije nego je veæina ustala, smješao svega i svašta u kazan i poèeo oko sebe širiti zamamne mirise koji nam slinu u ustima pokrenuše . . .





Nije sav posao spao samo na njega, o ne, imao je on i pomoænike u tome veoma odgovornome i nadasve ukusnome poslu.





Domaæin regate nam je pripremio jutarnju okrepu . . .





. . . koju smo ipak pojaèali sa sadržajem iz kazana .

___________________________________________________________________

Nedaleko našega kampa nalazi se najsjevernija turistièka toèka u Hrvatskoj. Prekrasno obilježje koje æu vam u jednoj buduæoj prièi prikazati i njome pohvaliti nadležne iz Svetog Martina na Muri, koji je sagradiše.





Nakon jutarnje okrepe, a po planu kretanja regate, poðosmo rijekom Murom dalje, ispraæeni stanovnicima toga kraja.








Uz obalu nailazili smo i na vikendaše koji su izašli do rijeke kako bi malo udahnuli rijeènoga zraka, ispekli nešto na roštilju, popili koje piæence i podružili se sa prijateljima.





Rijeèni put nas je odveo do Murskoga Središæa, prekrasnoga meðimurskoga gradiæa, nekada i rudarskoga grada. Mjesta koje puno polaže na svoj izgled, èistoæu okoliša i urednosti obale rijeke. Mjesta u kojemu sam prvi puta vidio ureðeno pristanište za èamce rijeènih putnika namjernika.

___________________________________________________________________

Toga dana mjesni spomenik rudarima dobio je dodatak iz Maðarske. Jedan sam od rijetkih koji je zabilježio i taj prizor.





O mjestu i mjesnim znamenitostima korisne informacije sam dobio od dvoje mladih, izuzetno ljubaznih ljudi iz Turistièke zajednice mjesta. Toliko informacija o samome mjestu nisam znao, mada sam više puta kroz njega prolazio. Ljudi znaju svoj posao, vole svoje mjesto i nesebièno o njemu šire dobar glas.





Nakon predaha, okrepe i obilaska mjesta, krenusmo dalje rijekom.





Rijeka Mura ima ureðen svoj tok kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku sve do iza Murskoga Središæa. Obale su joj utvrðene, kako bi se spreèilo podlokavanje navežen je kamen na njih. Dalje od Murskoga Središæa rijeèni tok Mure nije reguliran. Pustilo se rijeci na volju da sama trasira i ureðuje svoj tok sve do ušæa u rijeku Dravu.

Time je dobiven svojevrsan rezervat rijeènoga toka, prekrasne prirodne ljepote, podruèje koje neometano naseljavaju ptice i životinje, podruèje mnogih rukavaca i rijeènih ada i adica. To je ujedno i najljepši dio rijeke kojim sam plovio.





Ali ploviti, a ne osvježiti se na njenim lijepim šoderastim plažama, bio bi grijeh prema svoj toj ljepoti koju je priroda stvorila. Pristajali smo na plažama kako bi se osvježili.








Svatko se na svoj naèin osvježavao, a rijeka nam je svima bila poveznica u tome osvježavanju.








Nakon osvježenja, nastavljali smo zapoèete razgovore i prièe u toku plovidbe, budno pazeæi rijeku.

___________________________________________________________________

Ploveæi dalje nisam propustio priliku da navratim do maloga raja obitelji Koos, koji su izgradili u vidu imanja pored same rijeke. Želio sam ih obiæi, ali i upoznati svoju saputnicu sa tim divnim ljudima i njihovim imanjem.








Bilo mi je drago vidjeti da je imanje dobilo "prinove", nove stanovnike.











Popismo i piæe koje je vlasnik izvadio iz prirodnoga hladnjaka.





Nakon razgovora, popijenoga piæa, razgledavanja prinova, krenusmo dalje. Moja saputnica mi je meðunarodnim rijeènikom poznatim i prihvaæenim na rijekama objasnila svoje utiske o viðenim. Inaèe taj se rijeènik koristi onda kada ne znamo rijeèima koje i sugovornik razumije iskazati neku svoju poruku. Ovako je svima razumljiv.








Dan je bio jako vruæ, upeklo sunce nas je tjeralo da sve više zastajkujemo na šoderastim plažama, da potražimo osvježenje kako na plaži, tako i u rijeci.

___________________________________________________________________

Da ne bi krivo razumjeli ove fotografije, na njima nije istaknuto osvježenje, veæ poznanstvo i želja da zajednièkim slikanjem zabilježimo lijepe trenutke druženja.











Za vrijeme dok sam se družio sa drugim uèesnicima regate, moj at je strpljivo èekao veselo poskakujuæi na rijeènim valovima.





Poslije tih predaha, nastavljali bi dalje u još boljem raspoloženju, još veseliji.











Ljepota rijeke, njenih obala i pejzaža koji su pored nas promicali, duboko nam se urezali u sjeæanje.

___________________________________________________________________

Dolazimo i do Podturena. Mjesta gdje nam je pripremljena okrepa, gdje æemo malo predahnuti, odmoriti se, skloniti u hlad od sve jaèega sunca koje je pripeklo.








U ribarskoj kuæi smještenoj malo dalje od glavnoga toka rijeke, uz slijepi rijeèni rukavac, za nas je pripremljena okrepa. . .








. . . koju smo i te kako željno prihvatili.





Pored ribarske kuæe postavljen je zanimljivi spomenik "palim ribama" .





Okoliš ribarske kuæe, njen smještaj, priroda koja se razmahala uokolo, èine taj prostor prekrasnim.





Nakon ruèka i odmora krenusmo dalje. Sljedeæa stanica gdje zastadosmo je ušæe rijeke Kerke u Muru. Domaæin nam je Maðarska. Bivamo poèašæeni sa domaæim kolaèima, domaæom rakijicom i vinima, ali i sa sokovima.





Pored mjesta gdje smo se okrepljivali, nalazi se betonski stup koji obilježava da se na tome mjestu susreæu granice Slovenije, Maðarske i Hrvatske. Držeæi se za stup, moguæe je biti u istome trenutku u sve tri države. Takvu priliku mnogi iskoristiše za jedinstveno fotografiranje.





Podružismo se sa domaæinima, isprobasmo njihove specijalitete, islikasmo se i preplovismo rijeku . Ukoso preko rijeke doèekali su nas mještani Dekanovca, da zajedno sa nama proslave kraj regate. A doèek je bio velièanstven. Muzika, jelo,piæe, domaæa radinost, narodno veselje . . .








Nakon okrepe ukrcasmo plovila u kamione. Oprostismo se jedni sa drugima, ukrcasmo u autobuse i doðosmo na polazište u Sveti Martin na Muri. Ukrcao sam svoga rijeènoga na cestovnoga ata, oprostio se od društva i krenuo nazad kuæi, pun prekrasnih dojmova i doživljaja.






Što reæi na kraju? Dva dana prekrasnoga sna na rijeci Muri proðoše u hipu. Susret sa starim, ali i upoznavanje sa novim ljudima oplemenio nas je sve koji smo bili na regati. Gosti iz drugih zemalja bili su presretni i ugodno iznenaðeni doživljenim.

Ostaje mi još da vas sve pozovem da se javite na regatu, da uèestvujete u njoj, da se družite i upoznate sa nama, da odete sa prekrasnim dojmovima kuæi. Dojmovima o divnim ljudima iz svih zemalja koji su rijeku iskoristili kao medij za zbližavanje i druženje.

Doðite svi, pozvani ste.

Divnu muziku u obliku prièe sa rijeke Mure, za vas je odsvirao Olimp. Živi i zdravi bili.

___________________________________________________________________

hladno karlovacko, vino u bunaru, meza, e jest vam dobro
dobro bih ti dosao jedan gumeni camac za opermu da mozes prikaciti za kanu

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.