Oproštaj od prijatelja

Danas sam razriješio dužnosti svoga oficira za sigurnost na plovilu, svoga prijatelja, pratioca, nerazdvojnoga druga. Obavljao je tu dužnost do zadnjega dana, do zadnjega otkucaja svoga velikoga srca. Obavljao ju je savjesno, sa velikim žarom, požrtvovno.




Uvijek raspoložen za druženje, za plovidbu, za šetnje, uvijek razigran, a opet na oprezu, dužnost je obavljao èasno. Bio mi je više nego prijatelj, bio je i utjeha, radost, bio je pri ruci kada god je to trebalo.





Kao maloga psiæe koji je stao na dlan ruke, donio sam ga kuæi. Prekrasni mali crni psiæ sa bijelom flekicom na grudima, zaèas je svima ukuæanima osvojio srce. Svojim nestašlucima, iskrenom radošæu koju nam je pokazivao kada god smo dolazili s posla, nestašlucima u šetnji parkom, veselim lajanjem kada se radovao, veselim mahanjem kusastoga repa, plijenio je naše simpatije i ljubav.





Uzvraæali smo mu njegovu ljubav, svojom. Igrali se njime, pazili na njega, nastojali da ima divan život, kojime je i naš život oplemenjivao svojom radošèu, ljubavi i nestašlucima.





Bio mi je pratioc u kretanju prirodom, volio vodu, plovidbe rijekama, kretanjima uz obalu. Sa posebnom pažnjom je promatrao predjele kojima smo plovili.








Nije mu teško bilo satima ploviti u skuèemome prostoru kanua, nije pokazivao nemir, teškoæe, radovao se svakom odlasku na plovidbe.





Volio se i kupati na pauzama dok smo malo odmarali uz obalu, volio plivati, oplivavati oko mene.





Sa radošæu sam ga vodio sa sobom, èesto razgovarao sa njime, zajedno smo gledali u smjerovima iz kojih su dolazili sumnjivi šumovi . . .

___________________________________________________________________

Odlazak u prirodu, šetnja šumskim obroncima brda, kretanje planinarskim stazama, posebno je volio. Volio je širinu i slobodu prirode . . .








Puno smo šumskih putova zajedno prešli radujuæi se prirodi, uživajuæi u miru koji smo zaticali , mirisima koji su se širili oko nas, pjesmama ptica koje su dopirale iz šume . . .








Voljeli smo i vožnje automobilom, duge vožnje u kojima bi zauzimao mjesto suvozaèa, uzdignute glave ponosno motreæi kroz prozore automobila. Volio je kada je osjeæao strujanje zraka kroz prozor za vrijeme vožnje.





Po prirodi bijaše veoma radoznao, svuda je volio staviti svoju njuškicu, omirisati i oslušnuti okolinu, obilježiti teritorij kojim se kretao.








Uvijek je spremno prihvaæao igru, i onako zaigran plijenio poglede.

___________________________________________________________________

Budno je pazio kada sam nešto radio na vrtu, èuvao me od maèaka lutalica koje je uz gromoglasno lajanje tjerao, pazio da se nešto nepredviðeno ne dogodi .








Proveli smo mnoge zajednièke prekrasne trenutke, proveli u radosnome druženju. Uvažavali smo jedan drugoga, pazili jedan na drugoga, èuvali se meðusobno





Ali sve lijepo ima i svoj kraj. Bolest koja se razvijala u njemu slabila ga je. Spašavali smo ga dokle god smo to mogli, lijeèili ga, pošteðivali napora. Uzalud. Bolest postade jaèa. Jaèala je svakim danom sve više, kopnila moga pratioca, snagu mu uzimala.








Poèeo je malaksati, gubiti živahnost, poèeo se gušiti. proživljavati agonije. Životni put se bližio kraju. Vidjelo se da se muèi. I muke je stoièki podnosio, tu i tamo teško uzdahnuvši.





Nisam ga mogao gledati da se muèi, da me moleæivim pogledom moli za pomoæ koju mu nisam mogao pružiti. Nisam želio dopustiti da zapada u agonije. Srce mi se lomilo, ali razum je prevladao.





U ime svih lijepih trenutaka, u spomen na divne zajednièke putove, u znak poštivanja, ne dopustih da se dalje muèi, da proživljava agoniju zadnjih trenutaka, bolove te agonije.

Zaželih da ga u sjeæanju zadržim onakvoga s kakvim sam lijepe trenutke proživio. Zaželih da takav uvijek bude u meni.





Udovoljih moleæivim pogledu njegovih oèiju. Dopustih mu da napusti sve svoje dužnosti, razriješih ga njih, oslobodih ga pritisaka. Olakšah mu zadnje trenutke.





Zadnji zadatak koji je dobio od mene je da tamo negdje u nebeskim visinama pronaðe nove staze, da tamo pronaðe nove rijeke, šume, livade . . . Da saèeka i mene da mu se pridružim. Znam da æe ga izvršiti, kao i sve do sada.





Pa onda da ponovo zajedno prolazimo te potove, zajedno plovimo nebeskim rijekama, zajedno šume obilazimo.





Ben, prijatelju moj, saputnièe, neka te nova sredina prihvati kako si bio prihvaæen kod nas u porodici, neka te voli kao što si voljen bio. Neka te èuvaju za nas. A i mi smo na putu da ti se pridružimo da ponovo zajedno budemo. Ponosni smo na tebe.

___________________________________________________________________

Pokoj mu pasjoj duši
Upravo takvog smo imali i mi....sivog pantera, malog tijela ali velike duše i srca.
I uvijek kada vidim takvog psa nešto me presijeèe....

veliki covjekov prijatelj, neka pociva u miru
zavole se ove zivotinje nevjerovatno, mi imamo papilona
nevjerovatno kako se brzo zavuce pod kozu
ovakvi trenuci su tuzni

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

Evo me, placem za Benom, koga sam toliko zavolela kroz Olimpove avanture i
putopise. Maleni, radoznali i verni Ben se preselio u nova prostranstva, ali mi
je uvek jako tuzno prezivljavati kroz ovaj post odlazak najvernijeg covekovog
prijatelja, secati se i mojih pasa koji su otisli. Jedino je utesno da cemo se
jednom, opet naci sa nasim ljubimcima. Hvala ti Olimpe sto si ovo posvetio Benu,
na neki nacin i svim ljubimcima, sto si ga toliko voleo i postovao.