Džemal Bijediæ je sto posto ubijen, kaže uoèi sutrašnje 37. godišnjice avionske nesreæe i smrti bivšeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeæa (SIV) Socijalistièke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), odnosno premijera bivše Jugoslavije Bahrudin Bijediæ, bivši dugogodišnji diplomata i konzul Jugoslavije u Sjedinjenim Amerièkim Državama (SAD) i bivši ministar unutrašnjih poslova Socijalistièke Republike BiH.
Bijediæ i njegova supruga Razija, te još šest putnika i èlanova posade, stradali su u avionskoj nesreæi 18. januara 1977, kada je zvanièno zbog navodno loših vremenskih uvjeta avion udario u brdo Inaè, na planini Lisin, iznad Kreševa, prepolovio se i eksplodirao. Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijediæ prisustvovao ispraæaju Josipa Broza Tita u Libiju.
Prema rijeèima Bijediæa, u Beogradu i danas živi vazduhoplovni pukovnik Lazo Vukosavljeviæ, nekadašnji komandant helikopterskog voda u Jasenicama kod Mostara.
''On je došao na lice mjesta, dakle, na mjesto Džemalove smrti i zatekao tamo Jovicu Stanišiæa, kasnijeg šefa Državne bezbjednosti Srbije Slobodana Miloševiæa. Gledajuæi u instrumente, Vukosavljeviæ je rekao da visinomjeri i brzinomjeri nisu korektni! Tad mu je Stanišiæ, inaèe tada u èinu kapetana, rekao: ''Zaveži''! To je nevjerovatno'', prièa Bijediæ za AA.
Pojedini savremenici i svjedoci tvrde da su izvorni nalazi u istrazi potpuno uništeni. Sumnje Bahrudina Bijediæa, ali i drugih, potvrðuju donekle nalazi struènjaka. Ekspert iz oblasti sigurnosti civilnog zrakoplovstva Edhem Taæi, koji je uradio simulaciju leta Bijediæevog aviona, kaže za AA da je došao u posjed dva izvještaja o padu aviona Džemala Bijediæa koji su u vrijeme pripreme zapeèaæeni na 50 godina.
''Sam izvještaj, sam po sebi, je kontradiktoran u dijelu analize i zakljuèaka. Kad je u pitanju zakljuèak do kojeg sam došao analizom, ustanovilo se ustvari niz nepravilnosti u smislu rada avijacijskih instrumenata, odnosno njihovih pronaðenih ostataka. Na pokazivaèima visine koji su bili ugraðeni na zrakoplovu u trenutku udara u zemlju kazaljke su ostale zaglavljene na vrijednostima koje odstupaju od dozvoljenih za koordinate mjesta udara, kao i uvjete na mjestu udara. Pored odstupanja visinomjera, ustanovljeno je odstupanje u brzinomjeru od 131 èvora! Prvi brzinomjer je bio zakucan na 154 èvora, a drugi na 125 èvorova...'', govori Taæi iznoseæi i brojne struène argumente.
Prema njemu, eventualnu novu istragu u pogledu odstupanja visinomjera i brzinomjera treba voditi u pravcu provoðenja ''dodatnih vještaèenja sistema koji oèito nije bio ispravan u vrijeme nesreæe'': ''Okolnosti na osnovu kojih možemo doæi do odreðenih zakljuèaka da se eventualno radilo o nekim nepravilnostima koje ukazuju na moguæu sabotažu, jesu nedostaci izvještaja u tehnièko-tehnološkom smislu. Nedostaje, recimo, knjižica o održavanju. Nije uopæe elaborirana u izvještaju koji se odreðivao od strane tada veoma iskusnih istražitelja. Izvještaj su potpisali vrlo znaèajna vremena tog vremena u ovoj oblasti, pa je navedeno neuobièajeno'', dodaje Taæi.
''Nedostaju dijelovi izvještaja koji elaboriraju oblast predtehnièkog i predpoletnog pregleda aviona, poput problema da li je avion bio prskan specijalnim sredstvom protiv zaleðivanja, instalacija... Ne postoji objašnjenje ni zašto je predsjednik vlade letio s piste koja je bila zaleðena iz Batajnice, a nije letio sa Surèinskog dijela. Ne znamo da li je taj avion uopæe bio garažiran ili je bio vani. Ako je bio vani, morao je biti prskan odreðenim specijalnim sredstvom protiv zaleðivanje''.
Nadalje, Taæi kaže da postoje vrlo velike sumnje u zvaniènu verziju smrti Bijediæa te da bi ''u ozbiljnim državama došlo do pokretanja nove istrage'' koja bi jasno utvrdila šta se desilo s tim letom i zašto su visinomjer i brzinomjeri, koji služe pilotu za orijentaciju, u to vrijeme bili neispravni. Èudno mu je zašto se nakon ovakvih saznanja na eventualnom otvaranju nove istrage više ne angažira i porodica Bijediæ.
Zanimljivo je, podvlaèi sugovornik novinara AA, da je Savezni sekretarijat unutrašnjih poslova u to vrijeme imao laboranta koji vrlo hrabro došao do zakljuèka da su ustvari visinomjeri pokazivali netaène podatke i da nisu bili ispravni. ''On je to elaborirao s jednom izjavom, ali kasnije u zakljuèku osoba koja je potpisivala zakljuèak da se izvještaj zapeèati na 50 godina zakljuèuje tek jednom reèenicom da su visinomjeri i brzinomjeri ustvari bili ispravni! To otvara u najmanju ruku dovoljno prostora da sumnjamo u ispravnost izvještaja i u samo elaboriranje cijelog leta'', ocijenio je Taæi.
''Obzirom na sadržinu izvještaja, ne može se sa taènošæu tvrditi da li je izvršena sabotaža u smislu podmetanja nekih improviziranih eksplozivnih naprava ili da se desila sabotaža na motorima. Ovdje se stièe dojam da neke stvari koje su se dešavale tokom leta nisu jasno elaborirane u izvještaju, a razlike u pokazivanju visinomjera i brzrinomjera pokazuje odreðenu vrstu sabotaže koja je mogla biti napravljena. Izvještaj u poèetnom dijelu ne odgovara izvještaju koji se nalazi u zakljuèku istog izvještaju. Postoje velike sumnje'', rekao je Taæi, pitajuæi se zašto je let bio tako loše organiziran kada se radi o VIP liènosti, dakle, premijeru države, te otkriva da je na kontrolnom tornju Aerodroma Sarajevo u to vrijeme radilo lice koje nije imalo dozvolu, što sve zajedno nameæe broja pitanja.
Bahrudin Bijediæ iz ovih i brojnih drugih èinjenica vezanih za smrt njegovog amidžiæa (brata od strica, strièeviæa) i njegove supruge izvlaèi konstataciju kako ''nema nikakve dileme da se desilo ubistvo Džemala Bijediæa'', ubistvo predsjednika jugoslovenske vlade i ''Titovog nasljednika u pripremi''. Posljednji put se sa Džemalom sastao tri mjeseca prije njegove smrti u vikendici u Trnovu pokraj Sarajeva. Govorio mu je na uho: ''Bahrice, puno znam, ubit æe me''.
''Govorio je da je Tito izoliran, da je blokiran od stane njegove supruge Jovanke, da se do njega ne može doæi. Govorio mu je o vrhovima Jugoslovenske narodne armije (JNA)...'', rekao je on i nastavio: ''Smatram da su to izvršili general Nikola Ljubièiæ, Petar Graèanin, naèelnik Generalštaba JNA i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ Petar Graèanin i Blagoje Adžiæ, general rodom iz Gacka. To su egzekutori Džemala Bijediæa! Nemam ja nikakvih dilema.''
Na pitanje zašto je tako siguran u svoje tvrdnje, te koji su bili motivi zbog kojih bi premijer Jugoslavije bio ubijen tako brutalno, Bahrudin Bijediæ podsjeæa: ''Džemal je bio velika integraciona snaga Jugoslavije. Bio je jako popularan u masama. Bojali su se da ne bi bio u konkurenciji za Titovog nasljednika. Osim toga, veæ tada su stvarali atmosferu za tzv. veliku Srbiju i za ono što æe da uslijedi poslije. Jer, pazite upravo je general Ljubièiæ kasnije instalirao Miloševiæa! Džemal je bio suho zlato. Bio je Bošnjak, musliman, Jugosloven... Sve je u njemu bilo. Ljudina, radnik, dobar student, izuzetno drag i pošten èovjek, hrabar, jer se nije bojao''.
Osvræuæi se na èinjenicu da je ''Tito bio blokiran od svoje supruge Jovanke, kao i ocjene Jovanke Broz koja je gotovo ismijavala Bijediæa i u svojoj posljednjoj ispovijesti uoèi smrti, a aludirajuæi na znaèenje njegovog prezimena u smislu ''kakvo je Jugoslavija rukovodstvo imala'', Bahrudin Bijediæ je iznio smjele ocjene.
''To je tako podla i bezobrazna izjava, da je sram bude... Ona je u više navrata rekla da je bila neka vlada gdje je premijer bio Bijediæ, potpredsjednik i ministar finansija Sirotkoviæ, a ministar vanjskih poslova Tepavac.... A Jakov Sirotkoviæ je, recimo, bio predsjednik Jugoslovenske akademije nauka (JAN) i redovni profesor univerziteta. Ona je skrenula pažnju na druga pitanja. Oèito, nije bila spremna da kaže istinu. Iz tog se zakljuèuje da je ona znala istinu o Džemalu. (...) Tito nije, a ona da'', rekao je Bahrudin Bijediæ, podsjeæajuæi javnost da je Džemal Bijediæ bio u komisijama koje su ispitivale ''Jovankin sluèaj''.
|
