Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » NAUKA I DRUŠTVO » RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA » Pokajnici » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Stranica (10): [1] 2 3 4 sljedeca » ... zadnja » Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
pravimostarac
SexNepoznat

Poruka: 3132
Location: Zaluto

Pokajnici Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Gospodaru moj, uvedi Salima u okrilje svoje milosti!!!







Nisam imao ni trideset godina kada mi je supruga rodila prvo dijete. Nikada neæu prestati sjeæati se te veèeri. To veèe provodio sam, kao i obièno, sa svojim lošim društvom u mraènim ulicama. To veèe mnogo sam nasmijavao i zabavljao svoje društvo. Znao sam vrlo dobro oponašati ljude, govorom i djelom. Niko od mene ne bi bio miran. Èak sam oponašao i neke svoje drugove zbog èega su me i izbjegavali. To veèe, koju nikada neæu zaboraviti, posebno sam nasmijavao i zabavljao svoje društvo oponašajuæi slijepog èovjeka koji je prolazio pored nas. Na kraju, potpetljao sam mu nogu i on je pao. Ja sam se samo glasno nasmijao i vratio se svome društvu. Kuæi sam došao kasno i zatekao svoju suprugu u isèekivanju. Vrijeme poroda se približilo. "Gdje si do sada Rašide?" - progovorila je plaèljivim glasom - "Umorna sam mnogo Rašide. Bolovi su sve uèestaliji." Pala je suza niz njeno lice koje sam... bio i zaboravio. Osjetio sam da prema njoj mnogo griješim. Trebalo je da budem više s njom. Naroèito pred kraj devetog mjeseca. Uzeo sam i odvezao suprugu u bolnicu. S njom u bolnici nisam proveo ni jednog trenutka. Ostavio sam broj svog telefona i vratio se svome društvu. Nakon izvjesnog vremena nazvali su me iz bolnice i obavijestili o dolasku moga sina Salima na ovaj svijet. Kada sam stigao u bolnicu na recepciji su tražili od mene da se hitno javim glavnoj doktorici koja je vodila porod. Kakva doktorica?! Sada je najbitnije da vidim svoga sina Salima! Rekli su: "Moraš hitno da se javiš doktorici." Doktorica me obavijestila da je moj sin, moj Salim, došao na ovaj svijet slijep. Odmah sam se sjetio slijepog èovjeka s kojim sam se poigravao to isto veèe. Subhanallah!!! Kako uzajmiš tako ti se i vrati! Moja supruga nije bila žalosna zbog toga. Bila je vjernica u Allahovo odreðenje. Mnogo me savjetovala da se klonim lošeg društva, da se klonim oponašanja drugih. Naprotiv, ona to nije nazivala oponašanjem ili imitiranjem, nego gibetom i ogovaranjem. Ja nisam mnogo vodio raèuna o Salimu. Smatrao sam ga strancem u našoj kuæi. Noæu kada bih èuo Salimov plaè, bježao bih u drugu sobu i spavao u njoj. Moja supruga mnogo se brinula o njemu. Mnogo se obradovala prvim Salimovim koracima. Meðutim, nakon nekoliko koraka uvidjeli smo da je Salim hrom. To je još više poveæalo moju odbojnost prema Salimu, dok na drugoj strani, majèina ljubav i veza sa Salimom se poveæala, èak i nakon što je rodila Omera i Halida. Prolazile su godine. Salim je rastao. Ja nisam ni primjeæivao te godine. Moji dani i noæi bili su isti. Nisam vodio brigu o Salimu, èak i kada je došlo vrijeme da se Salim upiše u specijalnu školu. Svu brigu o Salimu preuzela je na sebe brižna majka. Tako je bilo sve do jednog dana. Nikada ga neæu zaboraviti. Probudio sam se i pogledao na sat. Bilo je jedanaest sati. Rekao sam sebi: "Još je rano, ali nema veze." Ustao sam, okupao se i krenuo da izaðem iz kuæe. U hodniku me zaustavio Salimov plaè. Glasno je plakao. Dozivao je majku, ali, izgleda da ga nije èula. Pomislio sam u sebi: "Da li da izaðem i ostavim ga u ovakvom stanju? Majka æe mu vjerovatno doæi. Ne! Kako da ga ostavim?! To je ipak moj sin." Ne znam šta me je natjeralo da kažem: "Salime, dušo moja, zašto plaèeš?" Trenutak! Salim je prestao plakati, a zatim sav zbunjen i preplašen otrèao od mene. Saznao sam da se moj sin, moj Salim, boji mene. Kako da ne kada nikad i nije osjetio oèinsku toplu rijeè. Nikada ga nije pomilovala topla oèinska ruka. Krenuo sam za Salimom dozivajuæi ga i tražeæi objašnjenje za njegov plaè. Zašto je tako glasno plakao? Iza mene je došao moj srednji sin Omer i rekao: "Baba! Baba! Danas je petak! Danas je džuma i Salim se boji da neæe naæi mjesto u prvom saffu. Veæ smo prilièno okasnili!" Allahu Ekber!!! Trenutak! U meni se budi dugo oèekivana oèinska ljubav. Rekao sam svome Salimu tihim glasom: "Salime, sine moj, znaš li ko æe ti danas praviti društvo do džamije, ko æe te voditi u džamiju?" Rekao je: "Sigurno Omer! Kada bih samo znao gdje!" Rekao sam mu: "Ne Salime! Danas æu ti ja praviti društvo do džamije!" Izašli smo iz kuæe i htio sam da ga povezem do džamije autom. Rekao mi je: "Ne baba! Džamija je blizu, a ja hoæu da za svaku stopu na putu do džamije uzmem nagradu kod Uzvišenog Allaha!" I pored velike gužve uspio sam da pronaðem Salimu mjesto u prvom saffu. Nakon hutbe i namaza ostali smo da sjedimo u džamiji. Salim me je zamolio da mu dodam Kur'an. Zaèudio sam se. Šta hoæe Salim sa Kur'anom kad je Salim bio slijep. Dodao sam mu Kur'an. Zatražio je od mene da mu otvorim suru Kehf. Nakon što sam mu otvorio suru Kehf, on je uzeo Kur'an i stavio ga zajedno s postoljem ispred mene. Rekao je: "Baba, prati me i ispravi ako pogriješim." Salim je poèeo da uèi suru Kehf. Allah!!! Moj Salim.Moj sin Salim od nepunih desetak godina... slijep... nauèio je suru Kehf napamet. Prihvatio sam Kur'an i poèeo ga èitati. Ovog puta sam ja bio taj koji je plakao. Molio sam Uzvišenog Allaha da mi oprosti grijehe. Molio sam Ga da mi oprosti moju nemarnost prema Njemu Uzvišenom i mnogobrojne godine u griješenju. Molio sam Ga da me uputi na Pravi put i moje loše društvo zamijeni boljim, vjernièkim. Iz plaèa su me prenule nejaèke Salimove ruèice. Brisale su mi suze s lica. Govorio je: "Ne plaèi baba! Uistinu je Allah mnogo milostiv. Oprostit æe ti tvoje grijehe!" Krenuli smo kuæi. Majka se uveliko brinula za Salimom. Odavno ga nema kuæi. Omer se vratio. Ko je sa Salimom?! Ali kada nas je vidjela zajedno, njenu brigu zamijenila je neopisiva radost. Ne znam èemu se više radovala: ili Salimovom povratku kuæi ili...mome povratku Uzvišenom Allahu. Od toga dana poèeo sam mnogo da uèim o svojoj vjeri. U mjesecu sam nekoliko puta prouèio Kur'an... Kur'an koji sam toliko godina izbjegavao i zamjenjivao ga muzikom. Moje imansko stanje, el-hamdulillah, iz dana u dan se poboljšavalo. Svojoj porodici bio sam bliži nego ikada. Osmjeh s lica moje supruge nije silazio. Ko bi vidio Salima, govorio bi da je Salim najsretnije dijete na svijetu iako je Salim bio i slijep i hrom. Svoje loše društvo zamijenio sam vjernicima, onima koji su nastojali i željeli i drugima da osjete Allahovu milost i dobrotu, onima koji su svoje vrijeme provodili u obožavanju samo Allaha i pozivu drugih u Njegovo obožavanje. Tako, jednog dana, zajedno sa svojim prijateljima, odluèio sam da posjetim jedno mjesto, da proboravim zajedno s prijateljima odreðeno vrijeme u tom mjestu pozivajuæi mještane Allahovoj vjeri. Mislio sam da mi se supruga neæe složiti i pomiriti s mojim odlaskom. Naprotiv, sva radosna, puna vjernièkog srca, pozdravila je moju odluku i ohrabrila me rekavši: "Idi i pozivaj Allahovoj vjeri ne bi li i drugi osjetili Allahovu milost i blagodat koju daje samo vjernicima. Salim... Salim me je zagrlio svojim nejaèkim ruèicama i da je mogao, da je bio visokog rasta, svog bi me izljubio. Allahova vjera... Poziv u nju... Džamije pune klanjaèa... Jaèanje veze meðu muslimanima... Suosjeæanje s problemima i iskušenjima braæe muslimana... To je bilo ono o èemu je Salim stalno govorio. Rekao mi je: "Idi baba s Allahovim blagoslovom!" To su bile... to su bile zadnje Salimove rijeèi koje sam èuo na dunjaluku! Moje odsustvo od kuæe je potrajalo. Mnogo sam svoje poželio. Kad god sam imao priliku zvao bih kuæu i razgovarao sa suprugom i djeèicom. Meðutim... sa Salimom nisam mogao nikako da se naðem. Uvijek, kada bih telefonirao kuæi, Salim ili je bio u školi, ili u džamiji, ili na predavanju. Salim... slijep... hrom... znao je dobro èime se postiže Allahova ljubav i milost. Kad god bih razgovarao sa suprugom oporuèivao bih joj da mi poselami Salima i poljubi ga za mene. Ona bi se uvijek smijala, radost i zadovoljstvo bi se osjeæalo u njenim rijeèima. Ona se najviše radovala mome povratku Uzvišenom Allahu. Dugo godina je èekala na te tople vjernièke rijeèi. Kažem: Svaki put, kada bih joj oporuèivao da mi poselami i poljubi Salima, ona bi se smijala, radost bi zraèila iz njenih rijeèi... osim... osim zadnji put. Kada sam joj rekao da mi poselami Salima, njen glas je umukao. Nije se smijala! Nije bila vesela kao nekada! Tiho je prošaputala: "Ako Bog da!" Nakon nekoliko dana naš zadatak se završio i ja sam odluèio da se brzo vratim kuæi. Mnogo sam poželio suprugu i djeèicu. Posebno Salima! Šta li mi je to Salim novo iz vjere nauèio? Koliko li je još Kur'ana napamet nauèio? Pitanja su se nizala. Nestrpljivo sam èekao susret s njim. Prilazeæi kuænim vratima govorio sam sebi: "Kada bi mi samo moj Salim otvorio vrata! Koliko sam ga samo poželio! Ja Allah!!!" Pozvonio sam i veæ zamišljao Salima kako mi svojim nejaèkim ruèicama otvara vrata. Vrata mi je otvorio moj najmanji sin Halid od nekih èetiri godine. Kako mi je otvorio vrata poèeo je da plaèe i glasno vièe: "Baba! Baba!" Uzeo sam ga u naruèje i ušao u kuæu. Promjena se osjeæala u kuæi. Kao da je nešto... Kao da je nešto ili neko nedostajao. Zatražio sam utoèište kod Allaha od šejtana. Supruga me doèekala sva radosna. Mnogo se obradovala mome povratku. Meðutim... ubrzo, primjetio sam da se radi o prividnoj radosti. Pokušao sam da joj uhvatim pogled, ali, ona je stalno okretala glavu lijevo ili desno. Upitao sam je: "Šta ti je?" "Ništa", odgovorila je. Trenutak... Napokon sam se sjetio nekoga koga sam toliko priželjkivao da vidim... Salim... Moj Salim... Kada æe izaæi da ga vidim? Upitao sam je: "Gdje je Salim?" Oborila je glavu i ništa nije rekla. U kuæi, ništa se nije èulo osim glasa moga sina Halida koji me neprestano, sve do ovog trenutka, glasno dozivao: "Baba! Baba!" Odjednom, kada je vidio da ga slušam, rekao je: "Baba... brato Salim... naš brato Salim... otišao je Uzvišenom Allahu u Njegov prostrani Džennet." Supruga nije mogla da izdrži. Zaplakala je i otrèala u drugu sobu. Poslije sam saznao da je Salima, dvije sedmice prije moga povratka, zahvatila velika temperatura. Supruga ga je odvela u bolnicu. S njim, u bolnici, ostala je dva dana, nakon èega je prestala Salimova temperatura... nakon èega je prestalo Salimovo srce da kuca... i njegova duša otišla svome Plemenitom Gospodaru! Shvatio sam da je, ovo što mi se dogodilo, samo ispit od Uzvišenog Allaha!!! Strpio sam se na onom što me zadesilo i zahvalio se svome Uzvišenom Gospodaru. Allahu pripada ono što je dao i Allahu pripada ono što je uzeo Sebi! Nisam prestao sjeæati se nejaèkih Salimovih ruèica kako me grle i brišu moje suze u mesdžidu nakon džume namaza. Koliko sam samo žalio za svojim Salimom... slijepim i hromim. Nije bio Salim... Nije bio Salim slijep! Ja sam bio slijep, daleko od Allahovih naredbi i zabrana, dok sam se pridržavao lošeg društva! Nije bio Salim hrom ... Nije bio Salim hrom, jer je hodio ispravnim putem, putem imana koji jedini vodi do Allahovog zadovoljstva. Nisam prestao sjeæati se njegovih rijeèi: "Uistinu je Allah mnogo milostiv." Mnogo sam plakao i žalio za svojim Salimom. Kako da ne žalim?! Kako da ne žalim?! Kada je moja uputa bila na njegovim rukama! Gospodaru moj, uvedi Salima u okrilje svoje milosti!!!

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane pravimostarac dana 04-10-2013 u 00:58.

04-10-2013 00:53 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
pravimostarac
SexNepoznat

Poruka: 3132
Location: Zaluto
pokretac teme Thread Started by pravimostarac

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Moj povratak Allahu

d Dostupan tekst

Danas u svojoj 51. godini mogu reæi da sam sve do sada ima težak život. Nikada ni u šta nisam vjerovao i uvijek sam bio tvrdog karaktera. Cijeli život bavio sam se borbenim vještinama i radio kao izbacivaè i na poslovima obezbjeðenja. Zbog okoline i posla kojim sam se bavio, èesto sam se znao zateæi u lošim situacijama. Nekad sam dolazio u situacije da se povlaèe noževi, na mene je tri puta pucano, od èega sam jedanput pogoðen. Kako sam poznavao poèinioce, odluèio sam da napravim plan kako bih dvojicu od njih ubio. Nisam mario za posljedice jer sam veæ sam nekoliko puta bio u zatvoru, tako da sam èvrsto odluèio da svoj plan sprovedem u djelo, jer oni su veæ pokušali mene da ubiju! Osjeæao sam da imam pravo da to uradim. Da budemo jasni, do svega ovoga došlo je samo zbog toga što sam jednom prilikom svoju ruku stavio na njihovo auto! Nakon što sam nabavio oružje i skovao plan, otišao sam na poèinak. Nakon što sam zaspao, sanjao sam kako je neki èovjek došao po mene i odveo me u neku drugu državu, u neku staru zgradu. Kasnije sam shvatio da je to bila džamija, ali u tom trenutku nisam mogao pojmiti kakvo je to mjesto. Zatim je taj èovjek otišao u prostoriju koja se nalazila pored sobe u kojoj sam spavao, a ja sam ga posmatrao kroz otvor koji je slièio otvorenom prozoru. Otvorio je knjigu – poslije sam shvatio da je to Kur’an – i poèeo uèiti. Uèenje koje sam èuo u snu, èuo sam i ranije na pijaci (ogromna pijaca u Beverwijku gdje su veæina prodavaèa muslimani i gdje se èuje ezan iz mesdžida i uèenje Kur’ana sa nekih štandova sa islamskim produktima) i prepoznao sam da je to uèenje Kur’ana. Imao sam osjeæaj da je ovaj èovjek cijelu noæ uèio Kur’an i to me je izluðivalo! Uèio je tako jako i èisto na nadnaravan naèin, jednostavno me time izluðujuæi! Odluèio sam da se pravim kao da to i ne èujem. Meðutim, toliko me to nerviralo, da sam se od muke budio sav mokar od znoja. Sljedeæe noæi sanjao sam isti san… i sljedeæe noæi isto… i sljedeæe noæi isto… O ovome ni sa kim nisam razgovarao i kako je vrijeme odmicalo primijetio sam da mi se poèelo sviðati! Ovo je trajalo èetrnaest dana, svaku noæ isto se ponavljalo. U meðuvremenu mi se to tako svidjelo da sam rado išao spavati, ali odjednom je sve prestalo. Primijetio sam da sam vrlo pažljivo slušao, ali da sam malo šta zapamtio. U meni se probudila želja da saznam za znaèenje rijeèi koje sam zapamtio i odluèio sam da pitam pekara koji je imao radnju u istoj ulici gdje sam živio. On i njegova porodica izgledali su mi kao iskreni vjernici i odluèio sam ih pitati šta da radim. Kad sam ušao, saèekao sam da odu sve mušterije i isprièao sam im šta mi se dešavalo u zadnjih èetrnaest dana. Kako sam prièao, njihove oèi postajale su sve veæe i veæe. Jedan od njih upitao me da li sam šta zapamtio od toga, a ja sam bez dvoumljenja odgovorio: “Da.” Kada sam im rekao da sam zapamtio rijeèi “Maliki jevmid-din” (sad znam da to znaèi ”Gospodaru Sudnjeg dana”), oni su poèeli su da vièu: “Hvala Allahu! Slavljen neka je Allah! Dobio si priliku da popraviš svoj život, pa ugrabi tu šansu!” Obavijestili su me da sam izgovorio reèenicu na arapskom jeziku koja se inaèe izgovara za vrijeme molitve. “To ne možeš poricati”, rekoše, “to je èudo! Tekbir! Allahu ekber!” Nakon ovoga otišao sam kuæi razmišljajuæi: ”Ovo je znak od Boga i to stvarno ne mogu poricati! Od tog momenta odustao sam od svojih spomenutih planova i odluèio sam da se posvetim izuèavanju islama. Kupio sam prijevod znaèenja Kur’ana i proèitao sam ga èetiri puta. Pokušao sam da opovrgnem sve što stoji u njemu, da mi Allah oprosti, šejtan je taj koji me je na to navodio. Ali, nije mu uspjelo u tome, sve što je u Kur’anu je istina! To se ne može poreæi! Na kraju sam se predao i uvidio sam da je Allah jedini koji ima pravo da bude obožavan i da je Muhammed Njegov poslanik. Zahvalan sam Allahu koji me spasio, jer uistinu, imao sam loše namjere! Sad sam poboljšao svoj život i više ne radim kao izbacivaè. Izgovorio sam šehadet: Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah! Više ne jedem svinjetinu i sad pokušavam da steknem znanje o islamu. Nadam se da æe me neko što prije nauèiti sve o obavljanju namaza u džematu. Svoje znanje prenosim na druge jer stekao sam mnogo iskustva uèestvujuæi u takmièenjima ”kick-boxa” i ”freefighta”, takoðer sam i majstor ”aikida’’ drugi dan, hvala Allahu. Sve ovo radim kako bih dao svoj doprinos društvu i nadam se da æu biti još bolji èovjek. Selamim vas sve i poruèujem vam da sam vrlo sretan! Vaš brat u islamu, Skip.

(Èasopis na holandskom ”Wij Moslims”, 9. godina, broj 10)

Preveo: Hasan Stranjac (Student u Kairu, Egipat)

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

04-10-2013 20:39 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
Bridge Keeper
SexNepoznat

Poruka: 360

Moj skromni prilog, tek onako, u ime multietniænosti i meðusobne tolerancije... Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Bivši vatreni musliman: "Ništa me ne može prisiliti da priznam da je Isus Sin Božji!"

Faisal Malick roðen je u Pakistanu i odgojen kao predani sunitski musliman. U djetinjstvu je s obitelji emigrirao u Kanadu gdje je postao uspješan poslovan èovjek. Od malena je Kur'an prouèavao tri, èetiri sata dnevno. Smatrao je da je Isus samo jedan od proroka, Bibliju netoènom, a obožavanje Isusa neoprostivim bogohuljenjem. Uživao je u raspravama sa kršæanima, namjeravajuæi ih zadobiti za Islam. No iznenadan susret sa živim Bogom u potpunosti ga je promijenio i donio mu otkrivenje da Isus jest Sin Božji.

Kur'an ili Biblija?

Preokret se dogodio kada je prisustvovao jednoj velikoj poslovnoj konferenciji. Organizatori konferencije u program predavanja su ukljuèili i neobavezne kršæanske sastanke, te su Malicku predložili da ukoliko doðe na jedan kršæanski sastanak i sjedne u prvi red, da æe na svim predavanjima moæi ostati tamo sjediti. On je prihvatio ponudu i došao na službu. Na službi je poèeo govoriti neki poslovni èovjek. Govorio je o tome da je Isus Sin Božji i da ukoliko je Biblija istinita, Kur'an ne može biti. To je Malicka jako naljutilo i uznemirilo. Kada je taj èovjek pozvao ljude da iziðu naprijed kako bi primili Isusa, Malick je izašao naprijed ali sa namjerom da porazgovara s tim "prevarenim" èovjekom te ga razuvjeri. Ali nije uspio jer osim njega, stotine drugih ljudi je izašlo naprijed te je bio okružen s mnoštvom ljudi koji su suznih oèiju pozivali Isusa u svoje srce.

Susret sa Živim Bogom

Naposljetku mu je prišao jedan poznanik te mu èestitao što je postao kršæanin. On mu je uznemireno odgovorio: „Planine se mogu pokrenuti, zemlja protresti ali ništa me ne može prisiliti da priznam da je Isus Sin Božji.“ Pa ipak, otišao je i na slijedeæu službu kako bi potvrdio i oblikovao svoju tezu da ovi ljudi koriste poslovne konferencije kao platformu za pridobivanje ljudi za kršæanstvo. Tada je donio odluku da on èini isto – propovijedati iz Kur'ana i govoriti o Islamu sa svrhom da obrati kršæane na Islam jer je bio uvjeren da su prevareni. Došao je i na treæu službu i kada je na kraju èovjek pozvao ljude da ustanu, Malick iako nipošto nije namjeravao otiæi naprijed i pozvati Isusa u svoj život, odjednom se našao u prisutnosti Živoga Boga. Božja prisutnost je prožela èitavo njegovo biæe i našao se sâm sa Bogom Stvoriteljem. Glavom mu je prolazilo mnoštvo pitanja. Pitao je Boga: "Zašto se pojavljuješ i oèituješ na ovako nesvetom mjestu gdje te ljudi hule štujuæi Isusa Krista? Pa ovo su zli, prevareni ljudi..." Bog mu je tada èujnim glasom progovorio: "Ne ovo su moja djeca". Nakon što mu je Bog to tri puta ponovio, sa Malickovih oèiju je pao veo i on je spoznao da je Isus Sin Božji. Svaki djeliæ njegova biæa znao je da Isus Krist jest Sin Božji.

Oaza Božje ljubavi usred pustinje progonstva

Kada je to rekao svojima, spletom okolnosti postao je beskuænik. Neko vrijeme je živio u autu. Ali umjesto da bude zabrinut i izgubljen u sebi je imao radost i neopisiv mir. Bog je imao plan za ovog èovjeka i nije ga napustio. Uskoro je poèeo živjeti u nekom podrumu gdje ga je Bog ponovo posjetio. Kao da se našao usred nadnaravne rijeke života i ljubavi. To iskustvo je potrajalo oko tri sata. Nikada u životu nije doživio toliko života, sile, slave, radosti i ljubavi. Tada je èuo Oèev glas: "Volim te sine! Volim te sine! Volim te sine!" Kao musliman nije mnogo slušao o ljubavi i kada je èuo te rijeèi, bio je preplavljen neopisivom ljubavlju i zauvijek promijenjen. Nakon toga u njemu je porasla ljubav prema Bogu Ocu, prema drugim ljudima te je u njega usaðena ogromna glad za Božjom Rijeèi. Trideset i šest sati nije mogao odložiti Bibliju. Rijeèi iz Biblije ulazile su u njega i kao da bi eksplodirale u njemu, dobivao je otkrivenja. Kao da je jeo sam Život. Naravna hrana mu nije bila potrebna. No sva ta iskustva Bog mu nije dao samo radi njega, veæ se ta rijeka ljubavi poèela pretakati u druge, tako da je preko tisuæu i petsto ljudi kroz njegovo spontano svjedoèenje bilo transformirano Božjom ljubavlju. Muslimani, Židovi, ateisti, hindusi i ljudi iz drugih pozadina u Božjoj snazi bili su zadobiveni za Krista.

Dvadeset pitanja na koja kršæani ne znaju odgovor

Posebna je prièa o obraæenju jednog vatrenog muslimana koji je Malicka izazvao da mu odgovori na dvadeset pitanja na koja kršæani "ne znaju" odgovor. Malick je pristao i kada ga je ovaj pitao prvo pitanje, isprva se pobojao da se ovaj èovjek neæe obratiti jer mu nije znao odgovoriti ni na prvo pitanje, odjednom je iz njegovog srca potekao odgovor. I tako do dvadesetog, odgovarao je na teška pitanja. Musliman koji ga je izazvao, nakon odgovora na dvadeseto pitanje pitao ga je kako primiti Isusa. Tu veèer je primio Isusa u svoje srce i Bog ga je iscijelio od astme. Sutradan je nazvao Malicka i rekao mu kako nikada u životu nije tako dobro spavao i pitao ga je kakav je to mir što ga ima u sebi. Malick mu je rekao da je taj mir Isus.

Obraèun s vraèarom

Kada se vratio u Pakistan s namjerom da posvjedoèi svojoj obitelji o svemu što je Isus za njega uèinio, Bog mu je nadnaravno otkrio da je njegova obitelj bila kod vraèare kako bi proklela Malicka. Obitelj je bila zaèuðena kako je Malick za to veæ znao. Prošao je kroz ovo iskustvo kao pobjednik. Bog ga je nadnaravno zaštitio. Dva puta po tri sata je Božja slava bila na njemu te je vidio kroz zidove, i u duhovni svijet. Vidio je kako demoni bježe od vraèare te kako ona gubi svoju moæ. Drugi put kada je Božja slava sišla na njega, posjetio ga je Božji anðeo i Malick je dobio otkrivenje Božjeg plana za muslimane u posljednjim vremenima.

Božji plan ljubavi za muslimane

Povijest Jišmajelovih potomaka stara je oko èetiri tisuæe godina dok je Islama svega oko tisuæu i èetiristo godina. Dok mnogi muslimane gledaju kao na pripadnike religije, Bog na njih gleda kao na narod, Jišmajelovo potomstvo. Samo su èetiri èovjeka u Bibliji dobila imena od Boga prije svog roðenja: Jišmael, Izak, Ivan Krstitelj i Isus. Svako od tih imena dano je sa svrhom, ima svoje znaèenje i povezano je sudbinom onih koji nose to ime. Jišmael tako znaèi: "Bog èuje". Postoji duboki vapaj u srcima muslimana koji Bog u ovim posljednjim vremenima èuje i uslišava. I kao što je Hagara vapila Bogu kada je bila u pustinji kraj izvora i Bog joj je poslao anðela da je spasi, Bog to i danas èini objavljujuæi se nebrojenim muslimanima diljem svijeta. Otvara im oèi da spoznaju da Isus Krist jest Sin Božji kako bi pili sa Izvora žive vode koji je èitavo vrijeme bio u njihovoj blizini ali ga oni nisu prepoznavali. (Postanak 16, Ivan 4:10-16; 7:37)

Isto otkrivenje koje je Bog Otac dao apostolu Petru – da je Isus sin Božji, a to otkrivenje je Stijena na kojoj Isus gradi svoju Crkvu, Bog daje ljubljenima muslimanima. (Matej 16:13-18) Dok se muslimani èesto povezuju sa duhom Antikrista (1 Ivanova 2:22; 4:23), a time i vratima pakla, Bog u njihove vlastite redove ugraðuje moænu Stijenu otkrivenja da Isus jest Sin Božji i tako podiže i osnažuje svoju Crkvu koju uistinu ni vrata pakla neæe i ne mogu nadvladati. To nije djelo èovjeka veæ djelo Živoga Boga.

Otac vjere – Abraham bio je èovjek koji je svim srcem ljubio Boga. To je pokazao svojom spremnošæu da žrtvuje vlastitog sina Izaka na koga je èekao preko dvadeset godina. Bog je tada vidio da mu je Abraham spreman dati sve. Biblija nam govori kako "Bog èini da sve pridonosi dobru onima koji ga ljube" (Rimljanima 8:28). U ovim posljednjim vremenima privilegirani smo gledati kako Bog izvodi na dobro Abrahamov pokušaj da u svojoj snazi postigne Božje obeæanje. Bog to èini na naèin od kojeg zastaje dah. Neke stvari koje Bog èini privilegirani smo gledati, u drugima sudjelovati! Bogu hvala za oboje!

04-11-2013 00:09 Bridge Keeper is offline Posalji email za Bridge Keeper Pregledaj poruke od Bridge Keeper Dodaj Bridge Keeper u listu prijatelja
Bridge Keeper
SexNepoznat

Poruka: 360

A ova ispovijed do suza dovodi. Istinita, poucna i nadasve srcedrapateljna. Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Kamal Saleem, kojega je majka uèila: "Ako ubiješ Židova sine, ruka æe ti sjajiti ispred Allaha i domaæin neba æe slaviti ono što si uèinio"

Kamal Saleem je bivši musliman roðen u Libanonu koji je preselio u SAD. Nakon teške nesreæe uviða kako mu kršæani pomažu i ostaje zbunjen u srcu. Traži tada od je Boga u kojeg se obje religije, kršæanska i islamska kunu da vjeruju - u Boga Abrahama, Izaka i Jakova prema Starom zavjetu; da mu objavi da je stvaran, da mu da neki znak. Tek nakon molitve upuæene tom Bogu a ne Allahu, Kamal upoznaje Isusa i doživljava iskustvo s njime.

Kamal govori kako ga ga je roðena majka sa èetiri godine uèila Kur'anu, njegovim dužnostima prema Allahu i Džihadu: "ti æeš jednoga dana biti muèenik, i umrijeti kao Allahov i velièati æeš islam". "Ako ubiješ Židova sine, ruka æe ti sjajiti ispred Allaha i domaæin neba æe slaviti ono što si uèinio".

Kamal je imao 7 godina kada su ga roditelji poslali u islamski militantni kamp da se nauèi služiti oružjem u buduæoj borbi za Allaha.

Ovaj obraæenik takoðer govori kako je bio treniran zajedno sa ostalima neèemu što se zove kulturni džihad; koji preko socijalno-društvenih apskekata pokušava nametnuti društvu islam sa ciljem da polako i sigurno pokori cijeli svijet. Liberalizam, sloboda, monarhija objašnjava takoðer Saleem, prema islamu su idoli i moraju biti svrgnuti.

K. Saleem je otišao u SAD u želji da nameæe islam i bori se sa zapadnjaèkim svijetom, te je sebe smatrao maèem džihada koji se mora boriti na Allahovom putu; pritom je mislio djelovati kulturnim džihadom. "Mislio sam da sam pomazan". Sebe je vidio kao onoga koji æe kršæane pridobivati za islamsku vjeru. No sve se promijenilo kada je doživio tešku prometnu nesreæu i što se tada desilo u Kamalovom srcu - samo Bogu i njemu je poznato. Ortoped pomaže Kamalu tako da ga prima u svoju kuæi buduæi da Kamal nije imao obitelji tko bi se brinuo za njega jer mu je vrat bio slomljen na dva mjesta. Nakon velikog prihvaæanja i ljubavi koje je primio u toj obitelji, Kamal nakon nekoliko mjeseci odlazi svojoj kuæi sav zbunjen. Klekne tada na koljena i zavapi svom Bogu Allaha zašto mu je to uèinio. Zašto ga je poslao meðu te obitelji, kršæana i židova koje je inaèe toliko mrzio, koje su ga roditelji uèili da ih mrzi. Tražio je Allaha odgovor da mu odgovori ako ga voli. Kamal je smatrao da zato jer je preispitivao vjeru, mora oduzeti svoj život, te je posegnuo za pištoljem, jer je smatrao da samo tako èasno može umrijeti. No tada èuje glas. Koji ga zaziva po imenu; govori mu "Kamal". I glas mu tada kaže: Zazovi Boga Oca Abrahama, Izaka, i Jakova.

Kamal Saleem tada svjedoèi: "pao sam na koljena, i zavapio: Bože Oèe Abrahamov, Izakov, i Jakovljev, ako si stvaran, odgovori mi! Bože Oèe Abrahamov, Izakov i Jakovljev, ako si stvaran, želim te znati!"

Tada svjedoèi uzneseno: "Gospodin Bog Otac Abrahamov, Izakov i Jakovljev je tada ušao u sobu, i ispunio je sobu sa svojom slavom, i njegovo ime je Jahve, što znaèi 'Gospodin je Jedan'. Na rukama je imao rupe. Imao je rupe na svojim nogama. Njegovo ime je Isus. Pitao sam ga: Tko si ti, moj Gospodine? Tko si ti? Rekao je, Ja sam Onaj koji jest. Rekao sam mu: ja sam jednostavan èovjek, sa jednostavnim mislima, što bi to trebalo znaèiti? On je rekao: Ja sam Alfa, ja sam Omega, ja sam poèetak, ja sam svršetak. Ja sam sve što je izmeðu. Poznavao sam te prije nego sam stvorio zemlju. Volio sam te prije nego sam te stvorio u utrobi tvoje majke. Ustani, ustani Kamal".

Kamal Saleem odsada služi Isusu Kristu i životna mu je misija Gospodina i Boga Isusa Krista donijeti muslimanima.

04-11-2013 00:24 Bridge Keeper is offline Posalji email za Bridge Keeper Pregledaj poruke od Bridge Keeper Dodaj Bridge Keeper u listu prijatelja
green green is a Male
Super Moderator


Poruka: 7085
Location: BiH

Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

Pametnom dosta...

___________________________________________________________________

    04-11-2013 09:34 green is offline Pregledaj poruke od green Dodaj green u listu prijatelja
    Bridge Keeper
    SexNepoznat

    Poruka: 360

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        citat od green:

      Pametnom dosta...



    Taman tako.

    04-11-2013 10:33 Bridge Keeper is offline Posalji email za Bridge Keeper Pregledaj poruke od Bridge Keeper Dodaj Bridge Keeper u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Malik ibn Dinar radio je kao policajac u vrijeme Abasijske države. Konzumirao je mnogo alkohol i odvraæao od Uzvišenog Allaha. Oženio je ženu koju je puno volio i Allah mu je podario sa tom ženom veoma lijepu kæerkicu koja mu je "okupirala" um i srce. Èim bi završio obaveze, odmah bi odvojio vrijeme za igru sa njom. Ali, Malik je i dalje mnogo pio alkohol. Pio ga je i danju i noæu. Godine su prolazile i njegova kæerkica je rasla. Bila je mnogo pametna i shvatila je, veæ kao dijete, vrlo dobro islam. Naroèito je shvatila da ono što èini njen babo nije dobro i da je to Uzvišeni Allah zabranio. Meðutim, Malik je sve te godine ostao isti, bio je neumoran u pijenju alkohola. Kad god bi mu se iznio alkohol i kada bi ona to vidjela, prilazila bi mu, kao da ga hoæe zagrliti, a zatim bi prosipala alkohol iz njegove ruke. Govorila bi mu: "O babuka moj! Boj se Allaha! Alkohol nije za muslimana!" I na ovaj naèin bi svaki put sa njim tako postupala. Jednoga dana Malik je došao sa posla i pozvao je sebi, želeæi se igrati i šaliti sa njom. Tokom te igre, kæerki dolazi zadnji èas i umire. Njena smrt puno je ražalostila Malika ibn Dinara, pa je te noæi, kako on sam kaže, pio alkohol sve dok se nije u potpunosti opio. Zatim je u takvom stanju i u velikoj brizi, koju niko ne zna osim Uzvišeni Allah, zaspao. Kako sam kazuje, iste noæi usnio je da je nastupio Sudnji dan. Sanjao je da su ljudi izašli iz svojih kaburova – bosi, goli, neobrezani i zdravih tijela radi vjeènosti u Džennetu ili Džehennemu. Vidio je ljude kako se onesvješæuju na mjestu polaganja raèuna. Zatim je vidio veliku zmiju širom otvorenih usta koja se, izmeðu svih istalih stvorenja, okomila samo na njega. Proganjala ga je i htjela je da ga se doèepa. Bježao je od nje, ali ona ga je progonila, i tako sve vrijeme. Samo što mu srce nije iskoèilo od silnog straha i užasa od bježanja. U tom svom bježanju naišao je pokraj nekog uvaženog starca lijepog izgleda. Prišao mu je u svom tom strahu i rekao: "Tako ti Allaha, spasi me!" Starac mu reèe: "Ja te ne mogu spasiti. Idi onome ko æe te spasiti!" A zmija ga nije prestajala proganjati i nije se zaustavio u bježanju sve dok nije stigao na ivicu Džehennema. Zmija je bila iza Malika, a Džehennem ispred njega. Pomislio je: ''Da se bacim u Džehennem?", kad neko povika: "Vrati se, nisi ti od njegovih stanovnika!" Zatim se vratio kako bi stao na mjesto polaganja raèuna, a zmija je bila iza njega i ponovo ga je proganjala. Došao je ponovo onom uvaženom i cijenjenom starcu i rekao mu: "Zaklinjem te Allahom da me spasiš ili mi ukaži na onoga ko æe me spasiti?" Starac mu reèe: "Zaputi se prema tom i tom dvorcu, ja te ne mogu spasiti, ali te upuæujem prema tome dvorcu jer je možda u njemu tvoj emanet (stvar ostavljena u povjerenje).“ Malik je opisao spomenuti dvorac, da je bio od krizolita i safira, ukrašen i krunisan biserima i dijamantima. Neko je povikao da se otklone vela i zastori i kada su se otklonili, vidio je djecu lijepu kao mjesec. Svi su posmatrali ovaj strašni prizor. Meðu tom djecom bila je Malikova kæerkica. Povikala je: "O moj babuka!", a zatim je izašla iz dvorca i stala izmeðu Malika i zmije. Povikala je na nju i ona se udaljila. Tada je udarila po oèevim prsima i rekla mu: "O moj oèe! 'Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene?' (Prijevod znaèenja El-Hadid, 16.) Naprotiv, došlo je!", reèe ona potvrdno. Rekao sam: "Da, da, sad je došlo. Da, sad je došlo!" Zatim ju je upitao za veliku zmiju i ona mu je rekla: "To je tvoje ružno djelo, koje te je htjelo gurnuti u Džehennem." Zatim je pitao: ''A ko je taj uvaženi starac?", a ona je odgovorila: "To je tvoje dobro djelo. Toliko si ga oslabio da nije u stanju da se suprotstavi lošem djelu.“ Potom ga je po drugi put udarila u prsa i rekla mu: ''Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene? (Prijevod znaèenja El-Hadid, 16.)" Malik kazuje da se nakon tog drugog udarca trgnuo iz sna. Ustao je, a potom se abdestio i zaputio u mesdžid, kako bi klanjao sabah-namaz. Kad je nastupio farz, imam je poslije Fatihe uèio: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene?" (Prijevod znaèenja El-Hadid, 16.) Nakon toga, Malik ibn Dinar rekao je: "Tako mi Allaha! Ovaj ajet kao da se odnosi samo na mene!"



    Preuzeto sa dersa "Kuluna zu hata", šejh Ali Karni

    Preveo i prilagodio:Osman Smajloviæ, prof. (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    04-11-2013 13:40 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    Bridge Keeper
    SexNepoznat

    Poruka: 360

    Gubi li prica imalo na smislu uz male amandmane? Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Stelios ibn Stavros radio je kao policajac u vrijeme Abasijske države. Konzumirao je mnogo alkohol i odvraæao od Uzvišenog Zeusa. Oženio je ženu koju je puno volio i Zeus mu je podario sa tom ženom veoma lijepu kæerkicu koja mu je "okupirala" um i srce. Èim bi završio obaveze, odmah bi odvojio vrijeme za igru sa njom. Ali, Stelios je i dalje mnogo pio alkohol. Pio ga je i danju i noæu. Godine su prolazile i njegova kæerkica je rasla. Bila je mnogo pametna i shvatila je, veæ kao dijete, vrlo dobro islam. Naroèito je shvatila da ono što èini njen babo nije dobro i da je to Uzvišeni Zeus zabranio. Meðutim, Stelios je sve te godine ostao isti, bio je neumoran u pijenju alkohola. Kad god bi mu se iznio alkohol i kada bi ona to vidjela, prilazila bi mu, kao da ga hoæe zagrliti, a zatim bi prosipala alkohol iz njegove ruke. Govorila bi mu: "O babuka moj! Boj se Zeusa! Alkohol nije za muslimana!" I na ovaj naèin bi svaki put sa njim tako postupala. Jednoga dana Stelios je došao sa posla i pozvao je sebi, želeæi se igrati i šaliti sa njom. Tokom te igre, kæerki dolazi zadnji èas i umire. Njena smrt puno je ražalostila Steliosa ibn Stavrosa, pa je te noæi, kako on sam kaže, pio alkohol sve dok se nije u potpunosti opio. Zatim je u takvom stanju i u velikoj brizi, koju niko ne zna osim Uzvišeni Zeus, zaspao. Kako sam kazuje, iste noæi usnio je da je nastupio Sudnji dan. Sanjao je da su ljudi izašli iz svojih kaburova – bosi, goli, neobrezani i zdravih tijela radi vjeènosti u Elysiumu ili Hadesu. Vidio je ljude kako se onesvješæuju na mjestu polaganja raèuna. Zatim je vidio veliku zmiju širom otvorenih usta koja se, izmeðu svih istalih stvorenja, okomila samo na njega. Proganjala ga je i htjela je da ga se doèepa. Bježao je od nje, ali ona ga je progonila, i tako sve vrijeme. Samo što mu srce nije iskoèilo od silnog straha i užasa od bježanja. U tom svom bježanju naišao je pokraj nekog uvaženog starca lijepog izgleda. Prišao mu je u svom tom strahu i rekao: "Tako ti Zeusa, spasi me!" Starac mu reèe: "Ja te ne mogu spasiti. Idi onome ko æe te spasiti!" A zmija ga nije prestajala proganjati i nije se zaustavio u bježanju sve dok nije stigao na ivicu Hadesa. Zmija je bila iza Steliosa, a Hades ispred njega. Pomislio je: ''Da se bacim u Hades?", kad neko povika: "Vrati se, nisi ti od njegovih stanovnika!" Zatim se vratio kako bi stao na mjesto polaganja raèuna, a zmija je bila iza njega i ponovo ga je proganjala. Došao je ponovo onom uvaženom i cijenjenom starcu i rekao mu: "Zaklinjem te Zeusom da me spasiš ili mi ukaži na onoga ko æe me spasiti?" Starac mu reèe: "Zaputi se prema tom i tom dvorcu, ja te ne mogu spasiti, ali te upuæujem prema tome dvorcu jer je možda u njemu tvoj emanet (stvar ostavljena u povjerenje).“ Stelios je opisao spomenuti dvorac, da je bio od krizolita i safira, ukrašen i krunisan biserima i dijamantima. Neko je povikao da se otklone vela i zastori i kada su se otklonili, vidio je djecu lijepu kao mjesec. Svi su posmatrali ovaj strašni prizor. Meðu tom djecom bila je Steliosova kæerkica. Povikala je: "O moj babuka!", a zatim je izašla iz dvorca i stala izmeðu Steliosa i zmije. Povikala je na nju i ona se udaljila. Tada je udarila po oèevim prsima i rekla mu: "O moj oèe! 'Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Zeus i Istina koja se objavljuje spomene?' (Prijevod znaèenja Nikos-Galis, 16.) Naprotiv, došlo je!", reèe ona potvrdno. Rekao sam: "Da, da, sad je došlo. Da, sad je došlo!" Zatim ju je upitao za veliku zmiju i ona mu je rekla: "To je tvoje ružno djelo, koje te je htjelo gurnuti u Hades." Zatim je pitao: ''A ko je taj uvaženi starac?", a ona je odgovorila: "To je tvoje dobro djelo. Toliko si ga oslabio da nije u stanju da se suprotstavi lošem djelu.“ Potom ga je po drugi put udarila u prsa i rekla mu: ''Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Zeus i Istina koja se objavljuje spomene? (Prijevod znaèenja Nikos-Galis, 16.)" Stelios kazuje da se nakon tog drugog udarca trgnuo iz sna. Ustao je, a potom se abdestio i zaputio u mesdžid, kako bi klanjao sabah-namaz. Kad je nastupio farz, imam je poslije Fatihe uèio: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Zeus i Istina koja se objavljuje spomene?" (Prijevod znaèenja Nikos-Galis, 16.) Nakon toga, Stelios ibn Stavros rekao je: "Tako mi Zeusa! Ovaj ajet kao da se odnosi samo na mene!"

    04-11-2013 19:52 Bridge Keeper is offline Posalji email za Bridge Keeper Pregledaj poruke od Bridge Keeper Dodaj Bridge Keeper u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Allahu moj – priklju
    i me karavani pokajnika


    Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je ucila Kur’an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku’u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i veceri, narocito u zadnjim casovima noci. Ja sam mnogo citala casopise, mnogo gledala televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala. Namaz nekada bih i klanjala cesto i ostavljala. Navece, nakon puna tri sahata, gasila bih televizor i video. Zacuo bi se ezan iz obližnjeg mesdžida, a ja bih odlazila u postelju. Nura, sa svoga mjesta gdje bi klanjala, dozivala bi me: “Nemoj spavati prije nego što klanjaš sabah namaz!” Odgovarala bih joj: “Uh! Ima još vremena. Ovo je prvi ezan za sabah namaz.” Govorila bi mi: “Pripazi! Ima još sahat vremena. Nemoj da prespiš!” Ovako bi me dozivala sve dok je nije pogodila teška bolest i oborila je na postelju. Jedno vece me je pozvala da sjednem pored nje. Sjela sam pored nje i upitala: “Šta ti treba?” Proucila mi je rijeci Uzvišenog Allaha: “Svako živo bice ce smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobicete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo nasladjivanje.” (Prijevod znacenja Alu Imran, 185) Ušutjela je na kratko a zatim me upitala: “Zar ne vjeruješ u smrt?” Odgovorila sam: “Svakako, ali, Allah mnogo prašta i Samilostan je!” Upitala me je: “Zar ne vjeruješ da ceš biti za svaku, malu i veliku stvar pitana?” Rekla sam: “Vjerujem, ali Allah mnogo prašta i Samilostan je, a i život je dug, ima vremena.” – “Zar se ne bojiš iznenadne smrti?! Zar nije Hind bila mladja od tebe a poginula je u saobradajnoj nesredi?!” – upitala me je. Odgovorila sam joj: “Bojala sam se mraka, a sada si me ti uplašila i smru! Kako du da spavam?! Mislila sam da ceš me obavijestiti kako si odlucila da ideš s nama ove godine na putovanje!” rekla je tihim, prigušenim glasom koji je zaparao moje srce: “Hana! Možda cu ja … možda cu ja ove godine ii na daleko putovanje! Možda cu putovati na drugo mjesto! Hana! Možda ja ove godine …” Ušutjela je na kratko a zatim rekla: “Naši životi i naša smrt su u Allahovim rukama!” Plakale smo zajedno. Doktori su u tajnosti obavijestili babu da Hanin život na ovom svijetu nece još dugo potrajati, ali … ko je to njoj došapnuo, ko ju je obavijesti o tome, ili … ili je ona nešto predosjetila. Odjednom mi je rekla: “Nemoj da misliš da ovo kažem zato što sam bolesna! Možda cu ja duže živjeti od tebe! Možda bolesnik živi i po dvadesetak godina na postelji i možda zdrav insan zanoci ali ne i osvane. -A ti dragi brate i cijenjena sestro možda živiš još 20, 30 ili 50 godina i šta nakon toga? Nema razlike svi cemo jednog dana putovati s ovog svijeta: ili u džennet ili … ili u džehennem.- Nastavlja Hana: krenula sam u svoju sobu da spavam a Nura me je dozvala i rekla: “Nemoj zaboraviti da ustaneš na sabah!” Ujutro u 8 sahati
    Cula sam kucanje na mojim vratima. Subhanallah! Ovo nije vrijeme moga ustajanja! C ula sam povišene glasove. Cula sam plac
    . Bože moj, šta se desilo?! Obavijestili su me da se Nurino stanje pogoršalo i da ju je baba odvezao u bolnicu. Rekla sam: “Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un! Ništa od putovanja ove godine. Izgleda da nam je odredjeno da ove godine odmor provedemo kod kuce.” U 1 sahat poslije podne baba nas je nazvao iz bolnice i rekao: “Možete doci u posjetu Nuri.” Došli smo u bolnicu. Ima se šta i vidjeti. Ovaj se spotice u hodu. Onaj urlice. Treci ne znaš je li od stanovnika dunjaluka ili ahireta. Ne znaš je li živ ili mrtav. –Ne zna covjek vrijednost zdravlja sve dok ga ne izgubi.- Popeli smo se do Nurine sobe. Medicinska sestra nas je obavijestila da se Nurino stanje popravlja. Meutim, nisu nam dozvolili, osim da pojedinacno, svako ponaosob udje kod Nure. Došao je red i na mene. Ušla sam i upitala: “Kako si Nuro? Tvoje stanje sinoc je bilo dobro. Šta ti se desilo?” Odgovorila mi je: “I sada sam,el-hamdu lillah, dobro.” Rekla sam: “El-hamdu lillah, ali tvoja ruka tako je hladna! Šta ti je?” Moja druga ruka bila je kod njene potkoljenice. Odjednom je skupila svoje noge. “Halali mi što sam te skucila na ovom krevetu” – rekla sam joj. Odgovorila mi je: “Ništa! Ništa! Razmišljala sam o rijecima Uzvišenog Allaha: “I (kada) se noga uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti!” (Prijevod znacenja El-Kijama, 29-30) Rekla mi je: “Hana, uci dovu za mene! Možda, za nekoliko trenutaka otpocece moji prvi ahiretski dani. Moje putovanje je dugo. Opskrba za taj put slaba. Smrt me doziva. Imam mnogo grijeha, grijeha kojih se i ne sjecam, ali ih je Uzvišeni Allah tacno pobrojao i Njegovi meleki zapisali. Hana, uci dovu za mene!” Kada sam to cula suze su mi navrle na oci. Plakala sam. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Babo se mnogo uplašio za mene. Nikada prije nije me vidio da placem. Sve do akšama toga dana našom kucom vladala je mukla tišina. Svi smo iscekivali vijesti iz bolnice. Odjednom … kod mene je ušla moja tetišna, zatim, moja amidžišna. Narod je poceo da pristiže. Glasovi su se pomiješali s placcom. Jednu stvar … samo jednu stvar sam shvatila … Nura … Nura je umrla . Nisam mogla da razaberem ko mi je sve prilazio, niti šta mi je ko sve govorio … bila sam sva izgubljena … Odjednom su me protresli i rekli da babo želi da se zadnji put oprostim sa sestrom Nurom. Prekrivena do glave ležala je na postelji. Dok sam je ljubila u celo, prisjetila sam se kako izgovara rijeci: “I (kada) se noga uz nogu savije!” (Prijevod znacenja El-Kijama, 29) Tada sam shvatila pravo znacenje tih uzvišenih rijeci: “Toga dana ces Gospodaru tvome priveden biti.” (Prijevod znacenja El-Kijama, 30) To vece otišla sam u Nurinu sobu i sjela na njeno mjesto gdje bi obicno obavljala namaz, padala na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru. Prisjecala sam se Nure, s kojom sam se zajedno rodila. Nas dvije … nas dvije, bile smo bliznakinje … Prisjecala sam se Nure koja bi me cesto razveseljavala i razvedravala, savjetovala me kako da riješavam svoje probleme … Prisjecala sam se Nure koja bi molila Uzvišenog Allaha za moju uputu. Koliko li je samo suza prolila opominjujcui me na smrt, Sudnji dan i ono što nas ceka od iskušenja na taj dan. Ovo je njena prva noc u kaburu! Allahu, Gospodaru moj! Smiluj joj se! Allahu moj, oprosti joj! Allahu moj, prosvijetli joj kabur! Pogledala sam oko sebe. Tu je njen mushaf kojeg bi cesto
    citala. Tu je njena sedžada na kojoj bi dugo stajala moleci se svome Gospodaru. Tu je i njena posteljina … sva … sva od ruža. Govorila bi: “ Cuvat cu je za svoju udaju!” U sve to sam gledala i plakala. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Molila sam Uzvišenog Allaha da je ucvrsti u kaburskim iskušenjima … odjednom … upitala sam se: “Šta bi bilo da sam ja umrla umjesto Nure? Šta bi bilo da je ovo moja prva noc u kaburu?” –Da. Cijenjena sestro! Postavi sebi ovo pitanje. Šta da si ti ta o kojoj veceras pricamo? Gdje bi bio tvoj završetak? Odgovor … Odgovor ostavljam tebi.- Kaže Hana: Iz placa me prenuo glas mu’ezzina: “Allahu Ekber, Allahu Ekber.” Po prvi put osjetila sam rahatluk i smiraj duše. Ponavljala sam rijeci mu’ezzina. Obukla sam ogrtac i klanjala sabah namaz. Nakon namaza dugo sam molila Uzvišenog Allaha. Allahu moj, oprosti mi! Allahu moj, smiluj mi se! Allahu moj, prikljci me karavani pokajnika! Preuzeto sa predavanja „Odabrali smo za vas“ od uvaženog šejha Halida Rašida

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane pravimostarac dana 04-12-2013 u 15:27.

    04-12-2013 14:29 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Pokajanje jednog provokatora


    Utorak, 01 Svibanj 2012 23:03

    Salam alejk Naða,


    Ne znam kako da zapoènem ovu moju poruku jer znam kada si vidjela moje ime da si oèekivala još jednu provokaciju i uznemiravanje sa moje strane ali obeæajem ti da te više nikad neæu uznemiravat niti ti nepravdu èinit jer si promjenila moj život i dugujem ti dok sam živ.


    Kada sam poèeo da ti pišem prve poruke to je bilo u vrijeme kada sam te svim srcem mrzio i silno želio da te vidim poniženu slabu i bespomoænu. Pitaš se zašto?


    Bio sam èlan grupe „Barenje muslimanki surama iz Kurana“ i kao nekakav manijak maštao o tome da izazovemo nešto spektakularno poput spaljivanja Kurana, jer sam zaista mrzio svaku ženu muslimanku sa hidžabom i svakog muškarca sa bradom smatrajuæi da nas vaš naèin oblaèenja i razmišljanja udaljava od ulaska u E.U. i da vi šaljete ružnu sliku o BiH kao o zemlji koja umjesto da napreduje vraæa se u kameno doba. Imao sam grozno mišljenje o svima i dopisivao se sa pokrivenim ženama u želji da ih „zbarim“. Na žalost uspijevao sam kod mnogih.

    Ti si napisala reagovanje na naš poziv da spalimo Kuran i to me jako naljutilo. Èitajuæi tvoje odvažne rijeèi i poziv da nas „zabijete u zemlju“ i sve ostalo što si napisala kao da imaš neku veliku hrabrost i moæ, išlo mi je na živce i užasno sam želio da ti se krvi napijem. Nisam mogao dokuèit ko si ti, odakle ti hrabrost da pišeš kao da si nedokuèiva ... Užasno sam te mrzio i postao opsjednut tobom.


    Znao sam ranije gdje živiš pa sam se trudio da se sretnemo i kovao plan kako da ti skinem niqab na ulici, kako da te oborim i otkrijem dijelove tvog tijela, imao sam velike planove.


    Jedan dan sam èekao preko puta tvoje zgrade kao i mnogo puta ranije i kada sam te vidjeo da izlaziš krenuo sam prema tebi veæ smišljenog plana da te kao sluèajno gurnem i oborim, ali kada sam došao na korak ispred tebe, spotakao sam se na stepenicu i pao a moj mobitel i kljuèevi su pali pred tvoje noge. Ljubazno si pokupila moje stvari i upitala me jesam li se povrijedio. Nemaš pojma koliko sam te mrzio dok sam gledao tvoje prekrasne plave oèi sa sjajem koji mi je slao nekakvu poruku koju nisam mogao razumit. Mrzio sam te. Užasno sam te mrzio što si bila tako ljubazna. Nadam se da se toga ne sjeæaš i da se nikad više neæemo sresti. Odvratio sam grubo da gledaš svoja posla, a ti si rekla da me Alah uputi i da mi olakša. Još više sam te mrzio. Otišla si u tvom smjeru, a ja u mom.


    Pola sata poslije, dok sam smišljao novi plan, upalio sam TV i vidjeo tebe na njemu. Gostovala si na Hayatu sa još nekim ljudima. Prièala si o Alahu, Islamu, a ja te još više zamrzi i poèe proklinjat Hayat koji ti je dao toliko prostora da “vaziš“ milonima ljudi. Mrzio sam i one druge uèesnike što su te onako podržavali i zadivljeni tobom bili. Nisam mogao više da gledam emisiju, krenuo sam ugasit, ali ti poèe prièat nešto u smislu kako kada bi se cijeli svijet udružio protiv tebe ništa ti ne može dok je Alah s tobom, kako te ne zanima da li te ljudi hvale i kude, jer to jednako prihvataš. Prièala si još u tom smislu ali meni je stalno odzvanjalo ono „kad bi se cijeli svijet udružio protiv mene dok je Alah sa mnom ništa mi ne mogu“. Sjetih se sebe kako sam krenuo da tebe gurnem a nešto je mene gurnulo pa umjesto da ti padneš pred moje noge padoh ja pred tvoje. Dugo sam o tome razmišljao.


    Ipak jednako sam te mrzio. Mrzio sam onu tvoju odluènost, hrabrost i elokvenstnost. Mrzio sam što se ponašaš kao da ti je cijeli svijet podèinjen i što si tako samouvjerena.


    Èitao sam tvoje tekstove, nastavio te provocirat, a ti uvijek smireno odgovarat. Došao sam i danas sa namjerom da te provociram, ali proèitah ovaj tvoj tekst o èovjeku u džhenemu i vidjeh sebe kao tog èovjeka, kao da si mene gledala i o meni opisala. Uhvatio me je veliki strah Naða.


    Trebao bih da te sada još više mrzim jer si mi pokvarila prvomajske planove, ali danas te osjeæam kao najvredniju osobu na svijetu, jer si mi otvorila oèi i izvukla me iz tame. Otišao sam prvi put u džamiju i dugo ostao u njoj. Bilo mi je prelijepo Naða. Najljepši osjeæaj koji sam ikada u životu osjetio.


    Ne znam ja o Islamu onoliko koliko ti, ali želim da uèim. Ne znam da klanjam, ali želim da živim i spavam u džamiji. Kupio sam danas puno knjiga za novac koji sam planirao potrošit na alkohol, mezu i ostale harame. Hvala ti što si tako jaka. Hvala ti što nisi bila gruba prema meni. Hvala ti na ovom tekstu. Hvala ti što si mi pokazala put i oprosti mi ako ikako možeš.


    Znam da nemam nikakvog prava da tražim tvoj oprost nakon svih poruka i ovoga što sam ti napisao ali ako ikako možeš oprosti mi. Nadam se i molim Alaha da si zaboravila moj lik, a ako me se sjetiš i na ulici me ponovo sretneš slobodno me pljuni bit æe mi lakše. Slobodno me zgazi i u zemlju, zabij, jer ja to zaslužujem. Ne znam na koji naèin da ti se odužim, ali æu svakako smisliti neki. Molim te oprosti mi i pokušaj zaboravit sve ružne rijeèi koje sam ti u neznanju napisao.


    Oprosti Naða ovom griješniku koji se odista iskreno kaje za sve grijehe prema tebi i prema svima drugima. Nauèit æu biti bolji èovjek. Potrudit æu se da budem poput tebe jer bolji uzor mi ne treba. Sve najbolje ti od srca želim.

    Naða: Danas sam ostala bez rijeèi nakon što sam proèitala poruku koja je došla sa nicka koji me veæ dugo vremena provocirao i zasipao groznim porukama pa navedenu poruku prenosim u cijelosti a ujedno i odgovaram javno jer je pošiljalac izbrisao profil.


    Cijenjeni brate,

    Veoma sam pijatno iznenaðena tvojom porukom i jako mi je žao što si ukinuo svoj profil pa nisam u moguænosti da ti odgovorim privatnom porukom ali te molim, ukoliko ne želiš da se javiš meni, da uspostaviš kontakt sa nekim od braæe daijja ili braæe koji se nalaze u mojim prijateljima pa makar i ne rekao ove pojedinosti oko tvoje teobe, jer potrebna ti je pomoæ u ovim danima tvoje inša-Allah iskrene teobe kada te šejtan l.a neæe ostaviti na miru.

    Što se tièe moga halala, za to se nimalo ne brini, sve ti halalim i molim Uzvišenog Allaha da ti se smiluje i oprosti ti, te pomogne te da istraješ na Njegovom putu, amin.

    Znaj da Allah prašta sve ono što je bilo prije teobe pa iskoristi tu blagodat za tvoj novi poèetak. Uèi stalno dovu kojom æeš tražit od Allaha da te zaštiti da ne skreneš nakon što te na Pravi put uputio i potrudi se da budeš od onih koji æe postati Allahovi miljenici kojima je Allah dovoljan zaštinik, pomogaè, opskrbitelj.

    Obzirom da si se kretao u veoma lošem društvu, sigurno da æeš od njih doživljavat velike spletke i provociranja, ali ne zaboravi da je vjerniku najpreèe Allahovo zadovoljstvo a lažni prijatelji koji te na zlo navode nikakvu pažnju ne zaslužuju, jer na Sudnjem danu ni ti njima niti oni tebi neæe moæi nimalo pomoæi.

    Nastavi uèiti o svojoj vjeri i èvrsto se drži Allahovog užeta praktikujuæi Kur'an i Sunet u svom svakodnevnom životu. Allah dž.š.,naš Gospodar, prašta grijehe i veæim zalimima pa ko sam ja (obièna griješnica) da tebi ne oprostim!? Zbog toga se nimalo nemoj ustruèavat da zatražiš savjet ili pomoæ od mene ili bilo koga od braæe sa SEBILA ili meni bliske braæe koja æe ti rado pomoæi, jer mi smo braæa i sestre po najèvršæoj vezi. Znaj da je tvoje pokajanje samo Allahova milost prema tebi i da Naða Dizdareviæ nema ništa s tim a drago mi je ako je Allah moj tekst uèinio sebebom tvoje upute, jer tada je to Allahova milost prema meni. Elhamdulillah.

    Molim Allaha da uèvrsti korake tvoje na putu do Dženneta Firdewsa, amin!

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    04-12-2013 18:56 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Brže-bolje, naðu mi garderobu, (ja u tesnim farmericama, ajme meni!), maramu, pokriju me i kažu: “Hajde, slušamo te!” I tada, kao najveæa radost i kao najveæa tuga, sve emocije u jednom, a srce hoæe da iskoèi iz grudi. Kao nešto najljepše na èitavom svijetu. Drhtavim glasom izgovaram po prvi put pred svedocima:`Ešhedu en la illahe illAllah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu´. Poènem da drhtim. Sve je izašlo iz mene. Sve one godine traganja, patnje i boli, svega što se nagomilalo. Htjela sam da letim, da ih sve ljubim, da im kažem koliko je mojoj duši sada lako.

    Roðena sam, kao i mnogi u to vrijeme, u komunistièkoj porodici. Otac, vojno lice, nije dozvoljavao, èak, ni da me majka odvede u ckvu. Meðutim, ona je to krišom radila. Kod nas se nije slavilo nijedan vjerski praznik jer “ne donosi pop platu” veæ otac. Bake su mi, naravno, prièale šta su znale o Bogu, a mene je to jako zanimalo.

    Sjeæam se da sam ih, sa pet godina, pitala gde je èovjekova duša, da li mogu da je vidim ako široko otvorim usta i kako ona izlazi iz èoveka kada on umire. Uvijek me je to zanimalo. Kada sam imala osam godina, puklo mi je slijepo crijevo. Ukupno stotinu i èetiri sata, voðena sam pogrešnom dijagnozom ljekarke koja je mislila da imam trovanje, a ja sam polako umirala od nadolazeæe sepse.

    Hvala Bogu, pa zatim i ažurnosti moje majke, operisana sam doslovno par sati pred nastupanje potpune sepse. Na operaciji sam doživjela šok. Srce je stao skoro minut. Nastupila je dvodnevna koma i borba za život. Ljekari su mi davali dobre šanse, ali se nisam budila puna dva dana. Sve to vrijeme sam živela negde drugde.

    Sjeæam se kao da je juèer bilo. Bio je to prolazak mog života kao kroz neki eter. Glasovi anðela, velika bijela svetlost, oseæaj mira i preljepe cvjetne poljane. Ne mogu vam opisati tu ljepotu. Kada sam poslije nekog vremena prièala mami o tome, ona je plakala. Rekla je: ”To je bilo tvoje mjesto u Raju, ali još ti nije vrijeme da umreš.”

    Poslije par dana, probudila sam se iz kome, polako se oporavila i zaboravila sve to. Rasla sam sretno i bezbrižno, kao da se ništa nije dogodilo. Sa petnaestak godina opet se poèinjem intenzivno interesovati za vjeru, idem na crkvene horove i uzimam literaturu o hrišæanstvu. U mom rodnom gradu nema muslimana, tako da je to jedina vjera kojoj sam mogla da se okrenem. Meðutim, ovog puta nešto nije išlo kako treba.

    Nisam mogla da saberem da je jedan tri, a tri jedan. I tako, mnoge stvari su mi samo bile još više konfuzne, nikako jasnije. Kad sam ima postavljala pitanja, odgovor je bio da moram da vjerujem ne preispitujuæi se stalno. Vjera je stvar uvjerenja i ubjeðenja, a meni je to lièilo na slijepo vjerovanje. Dakle, bila sam hrišæanka, polu-praktikant, polu-vjerujuæi. Nisam znala u šta vjerujem! Jedan dan mi je sve izgledalo normalno, drugi nelogièno.

    Onda sam poèela da èitam o budizmu, zatim o zen-budizmu, judeizmu i tako redom. Sve to vrijeme nisam bila krštena. Sa skoro punih osamnaest godina, trebalo je da na godinu dana boravim na razmjeni ðaka u Americi. Plašila sam se da odem daleko, a da nisam krštena, smatrajuæi da æe me tako Bog štiti. I onda sam se, na svoju inicijativu, krstila u crkvi, mislivši da mi to treba kako bih bila zaštiæena. Pa, nisam znala.

    U Americi sam provela ne jednu, veæ tri godine. Zbog loših finansija i nemoguænosti da studiram u Srbiji naredne godine, odluèujem da ostanem i okušam sreæu tamo. Ostajem sve do juna 1995. godine. Radila sam, finansirala sam sebe i polako studirala. Meðutim, preveliki pritisak sredine, loše društvo, narkomanija, alkohol i svi oblici lošeg ponašanja ostavili su loš uticaj na mene.

    Posebno što sam bila bez roditelja i èvrstih uzora. Ali, hvala Allahu, azze we dželle, brzo sam se prenula i shvatila da moram nazad. Ukoliko želim naæi normalan put i završiti školu, moram pobjeæi od ljudi koji žele da budem kao oni. Hvala Bogu, nisam poklekla, a bila sam toliko puta blizu. Ne dao Allah nikome!

    Vraæam se kuæi promjenjena, nervozna, nestabilna, ne znajuæi šta i kako da nastavim studirati. Naravno, naš obrazovani sistem nije htjeo da prizna moje dve godine studije u Americi. Morala sam sve ispoèetka. Željevši da upišem psihologiju u Beogradu, završila sam na pedagogiji u Prištini. Godinu dana teške depresije. Prelazim slijedeæe godine u Beograd. Prva godina solidna, druga takoðer, treæu padam. Poèinjem sve manje da uèim, sve više beskorisno da provodim vrijeme.

    Tako je bilo skoro dve godine. Bila sam kao izgubljena. Tražila sam smisao života. Nisam ga više pronalazila ni u nauci koju sam voljela, niti u društvu sa kojim sam izlazila. Sve bi mi brzo dosadilo. Na vjeru sam potpuno zaboravila, u crkvu sam odlazila samo kada bi mi bilo teško. I to je sve. Težak period.

    Dolazi 2000.godina. U to vrijeme upoznala sam dosta studenata iz arapskih zemalja, ali s jednim sam se posebno družila. Od njih sam saznala neke osnovne stvari o islamu, meni do tada skoro potpuno nepoznate, ukoliko se izuzme predrasude koje sam imala kao i veæina ljudi na ovim prostorima. Družili smo se mjesecima. Veæ poslije mjesec dana poznanstva, taj prijatelj mi je prièao o moguæem braku. Tako nešto mi je zvuèilo nevjerovatno, jer sam mislila da se èovjek mora sa nekim dugo zabavljati, ili bar poznavati, da bi mogao da gradi zajednièku buduænost. Ali, priznajem, prièa o braku sa muslimanom još više je podudila moju znatiželju da saznam što više o toj vjeri.

    Nastupa ramazan, kraj 2000. godine. On i njegovi drugovi poste, klanjaju u džematu, idu na iftare. Meni je sve to bilo novo iskustvo. MašaAllah!

    Iskreno, zavidjela sam im na namazu. Kako samo padaju nièice i dodiruju èelom tlo i kako se predano mole Bogu! Nisam znala da se tako molim. Onda sam krenula suprotno, poèela sam svaki dan da idem u crkvu i probala da se molim, ali mi srce nije bilo tamo, tako da se radoznalije raspitujem o islamu. Oni, njegovi drugovi, sreæni, nalaze mi literaturu.

    Poèinjem da èitam prijevod Kur`ana, a poslije toga sve više èitam i istražujem preko interneta. Tražila sam neke druge prijateljice, muslimanke, ne bi li mi one, kao žene, lakše približile islam.

    U to vrjeme, hvala Allahu, on se vratio u Libiju. Nisam ga vidjela nekoliko meseci. Meni je to dalo sasvim dovoljno vremena da se posvetim novoj ljubavi, islamu u istraživanju Allahove vjere. O kako sam bila sreæna što sam pronašla novi žar, novi sjaj, novo svjetlo na dnu tamnog, dugog tunela. Nova nada za mene i spas moje duše koja je godinama vapila za Istinom, a zapravo joj je bila sve bliža.

    U meðuvremenu, stopiram studije i poèinjem da radim u jednoj prevodilaèkoj firmi. Upoznajem se sa jednom sestrom, Libijkom. Ona je imala vremena da me upuèuje u vjeru, elhamdulilah. Bila sam èest gost u njenoj porodici. Uzimala sam islamsku literaturu i satima smo prièale. U meðuvremenu se ta moja potraga za znanjem svakim danom i svakim minutom poveæavala.

    Dolazi ramazan 2001. godine. Hoæu da postim, da bar probam. Kažu mi pošto nisam muslimanka, ne vrijedi, nemam hasanate, samo gladujem. Ma niko me nije sprjeèio, ispostila sam polovinu ramazana. Samo Allah zna da li je bilo ispravno ili ne, ali eto, bilo je u Njegovo ime.

    Moj prijatelj je, zatim, došao u Beograd na par dana kako bi završio disertaciju. Videli smo se u par kratkih navrata. Sopštila sam mu da želim primiti islam. Bio je veliki šok za njega. Rekao je da èekam i predložio da malo prièekam. Trebam da dam sebi vremena i da razmislim još više. Trebam da se preispitam zbog koga to radim. On me želi oženiti, ali me je molio da preðem na islam tada, zbog njegovih roditelja.

    A moji roditelji nikada neæe prihvatiti da se udam za muslimana, pa još i da im kažem da sam muslimanka. Marama, islam, muž Arap. Polako, treba da udahnem. Ali, to me nije pokolebalo. Rastali smo se kao dva najbolja prijatelja, uz obeæanje da æe sve,inšaAllaha, biti u redu, samo se ne zna kada. Rekao je da moram biti strpljiva.

    Nastupila je i 2002. godina. Januar, jako hladna zima kod nas u Beogradu. Poèinju moji košmari. Sanjam da umirem i da me zakopavaju kao hrišæanku, za mene nema Dženneta. Kako? Ne smem to dozvoliti. Zovem sestru Halu i insistiram da pred njenom porodicom primim islam, da mi budu svedoci. Meðutim, ona i njen suprug mi kažu da saèekam još malo. Ovo je trajalo par sedmica. Agonija i košmar su se ponavljali.

    U to vrijeme proèitala sam knjigu Muhammeda Asada Put u Mekku. I to je bio moj kraj. Okupala sam se detaljno, obukla èistu odjeæu, uzela Kur`an u ruke, klekla na sedždu i izgovorila šehadet. Ujutru, veæ posle sabaha, nazvala sam Halu u rekla im da se hitno moram vidjeti s njima tog dana. Ne sutra.

    Odlazim k njima, 22.januara 2002., oko ikindije i kažem da sam došla izgovoriti šehadet. Dužnost im je da me prime. Nisam željela umrjeti kao nevjernik. Allah zna moj nijjet. Zamolila sam ih da me više ne sprjeèavaju. Spremna sam!

    Brže-bolje, naðu mi garderobu, (ja u tesnim farmericama, ajme meni!), maramu, pokriju me i kažu: “Hajde, slušamo te!” I tada, kao najveæa radost i kao najveæa tuga, sve emocije u jednom, a srce hoæe da iskoèi iz grudi. Kao nešto najljepše na èitavom svijetu. Drhtavim glasom izgovaram po prvi put pred svedocima:`Ešhedu en la illahe illAllah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.`

    Poènem da drhtim. Sve je izašlo iz mene. Sve one godine traganja, patnje i boli, svega što se nagomilalo. Htjela sam da letim, da ih sve ljubim, da im kažem koliko je mojoj duši sada lako. Moj Allahu, te blagosti, te milosti! Neopisiva sreæa! Da sam mogla, popela bih se na vrh Beograda i svima naglas rekla, kao Omer ibn el-Hattab: “Ja sam muslimanka, doðite da budete sreæni kao i ja!”

    Klanjala sam svoj prvi namaz u džematu. Akšam. Divan osjeæaj. Onda sam odmah morala iæi kuæi, kako me ne bi uhvatio kasni mrak. Puno toga se dešavalo u mom stanu u tom periodu. Mjenjala sam se iz dana u dan. Mjenjala sam se iz dana u dan. Narednih par dana, klanjala samgledajuæi iz sveske. Namazi su bili spori, èesto namjerno prekidani glasnom muzikom, upadima u sobu. Ali, kako je prolazilo vrijeme, više sam jaèala vjeru.

    Naravno, roditeljima još ništa nisam govorila. U februaru, te godine, morala sam iæi kuæi. To je bila jako teška sedmica. Morala sam klanjati krišom, ne znajuæi ni gde je kibla. Ali, Allahovom voljom, smognem snage i saopštim najmlaðoj sestri da sam primila islam. Kažem joj da mi pomogne jer moram da klanjam pet namaza, a teško mi je sve ih spajati noæu. I tako, jednog popodneva, ona je “èuvala stražu” dok sam ja klanjala.

    Kada sam završila namaz, pronašla sam je uplakanu. Bilo je mnogo pitanja, ali i razumevanja. Zašto ovo, zašto ono? Dala mi je podršku, da je Allah uputi! Upozorila me je da roditeljima ne prièam ništa dok ne bude pravo vrijeme za to. Vratila sam se poslije nedjelju dana u Beograd. Odluèujem da prvi put odem u džamiju. Odem, opet oko ikindije. Nisam znala da su toga dana imali neko poredavanje za omladinu, propustila sam namaz, èekajuæi ispred džamije.

    Pred akšam, grupica ljudi polako izlazi iz male medrese. Ulaze u džamiju. Slijedim ih obuèena u dugo odjelo, široke pantalone i maramu. Postave se oni u saf, ja sa strane. Kaže jedna sestra: “Doði blizu!” Povuèe me toplo k sebi i postavi pravo. Osetih njenu toplotu i blagost. Poèinjemo klanjati, a ja drhtim kao da æu umrjeti. Završi se namaz, i ja se opet malo udaljim. One radoznale, poènu me ispitivati, odakle sam, i još što šta. Poslije par minuta, izustim da sam nedavno primila islam i da sam nova, prvi put mi je u džamiji. Sestre poènu tekbirati, a zatim doðe još jedna sestra, pa nam isprièa da je prije godinu i po primila islam. Svi poènu plakati.

    Odem kuæi to veèer i shvatim da nisam sama. Ima nas još. Hvala Allahu! Ne mogu vam opisati kako sam se tada oseæala. Samo Allah, azze we dželle, zna kako je moje srce skakalo! Tako sam proširila krug muslimanki oko sebe. Sve više sam uèila od njih. MašaAllah, sve su sestre bile na mjestu i sve su htjele da pomognu. Poslije moje prve posete džamiji, kada sam ih upoznala, poèele smo redovno da se èujemo i viðamo.

    Vrlo brzo se oba mala, ali jaka, grupica poèela okupljati, najæešæe u studentskom domu. To je bilo vrijeme mog intenzivnog uèenja o islamu i životu muslimanke. Sastajale smo se bar jednom nedjeljnom,po potrebi i èešæe .Kad god je nekoj sestri bila potrebna pomoæ, dogovarale smo se kako joj pomoæi, bilo da je u pitanju finansijska ili neka druga vrsta pomoæi. Sjeæam se, jednom prilikom jedna od nas bila je jako bolesna i sestre su se organizovale, otišle smo kod nje kuæi, pomagale joj oko spremanja hrane i èišæenja stana.

    U toku mog boravka u Beogradu, sastajale smo se i spremale predavanja na razne teme. Svake sedmice je bilo neko novo predavanje. Poslije tog bismo imale diskusije, da vidimo kako smo se to razumjele. Nekoliko puta smo bile gošæe u Sarajevu. Tako smo upoznale dosta sestara Arapkinja koje žive u Bosni, kao i jednu divnu sestru iz Iraka, Ummu Mahmud. Puno sam nauèila od nje. Iskreno, nikada nisam imala takav džemat, niti po odlasku u Bosnu, niti poslije toga.

    Mojih sestara se uvijek rado seæam, dovim za njih, da im Allah, azze we dželle, podari svako dobro. Doduše, ponekad mi toliko nedostaju da mi se plaèe kada ih se sjetim, ali na hajir. Boriti se za islam s njima u Beogradu, bila je prava èast! Da ih Allah saèuva i podari im Džennet!

    Moja garderoba se promjenila, stavovi takoðer. Sve je polako dolazilo na svoje. U proljeæe je doputovala moja majka u Beogradu i ostala par dana s nama. Odluèim da joj tog dana otkrijem svoju tajnu. Bilo mi je mnogo teško i nisam znala kako to da uèinim, ali majka je majka. Tri dana sam se muèila da joj kažem i sve krišom klanjala. Jednog dana, stavila sam maramu pred njom i rekla: “Majko, ja odoh klanjati, a ti poslije doði u sobu da prièamo.”

    Majka je plakala, ne znam da li od tuge. Vjerovatno. Ipak me je zagrlila i rekla da ako sam ja sreæna i ona je.”Pomoæiæu ti, nikada odmoæi.”-kazala mi je. Tog ljeta nisam htjela da idem kuæi. Završio se semester. Odluèujem da odem u Sarajevo. Odlazim sa još jednom sestrom, navodno na sedam dana. Tamo sam dobila ponudu da preko ljeta radim u jednoj organizaciji. Tako bi u isto vrijeme mogla predavati engleski, nauèiti o islamu i biti sa muslimanima.

    Roditelji su pristali. Ostala sam skoro èitavo ljeto. Dobila sam puno islamske literature, èak dve porodiène biblioteke. Završilo se ljeto, a ja sam htjela pokrivena da idem kuæi. Meðutim, otac me je, kada sam stigla, pitao da li sam se poturèila. Još udaja, ma nema govora. Muka. Majci je rekao da me, ako se pokrijem, neæe primiti u kuæu. Treba da saèekam dok se ne udam ili dok ne odem iz rodnog mjesta. Smatrao je da je tako bolje za sve. Bilo mu je mnogo teško.

    Ostala sam kuæi od septembra 2002., pa skoro do kraja oktobra 2003 .godine. Taj period je emotivno bio mnogo težak, ali Allah, azze we dželle, polako šalje olakšanje. Otac se pomirio da je islam moja lièna stvar. Imam veæ 27 godina. Ne može upravljati mnome, bar ne toliko. Pušta me da postim, klanjam i radim ono što želim, ali ne javno, pred roðacima i komšijama. Mogu oblaèiti šta hoæu. Maramu, ne, nikako. Preko toga nije mogao preæi.

    I tako je polako prošlo tih godinu i više dana. Hvala Allahu, u septembru 2003. stiže mi dopis iz libijske ambasade da mogu uzeti vizu za put. Krenula sam sa svojom dragom majkom prvo u Tunis, pa u Libiju. Negdje na granici, u tuðem autu, dok smo prelazili saharski dio Tunisa, gledali lijepe predjele i prvi put jeli kus-kus, pokrila sam se.

    Poslije prvedenih mjesec dana u Libiji, imali smo šerijatsko vjenèanje i porodièni ruèak za njegovu porodicu. Od mojih je jedino majka bila prisutna. Nije bilo novca da doðu i ostali. Ali, bilo je lijepo. Malo i skromno vjenèanje.

    Hvala Allahu, azze we dželle, na Uputi! To je najljepši i najvrjedniji poklon od Uzvišenog Allaha. Hvala Mu i što me je èuvao i oèuvao u životu kroz sva iskušenja, prije i poslije islama, i što me je poèastio da budem dio ummeta! Neizmerno Mu hvala što mi je dao dobrog supruga! Elhamdullilah na svemu! Za svu ovu sreæu koju oseæam što sam muslimanka.

    Iz knjige ”Prihvatile su islam kao Belkisa”, – Enisa Aganoviæ

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    04-13-2013 15:51 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    semirizsvemira semirizsvemira is a Male
    raja


    Poruka: 1860

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Od rata se vise srba i hrvata vratilo Islamu nego bosnjaka . Zar to nije tuga i zalost . Jedan od mnogih je i glumac Aleksandar Seksan . Da druge ne nabrajam pa su cak ljudi i hadzdz obavili i ostavili sve dunjalucke gluposti i predali se Allahu . Elhamdulillah .

    ___________________________________________________________________
    "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
    (Johann Wolfgang Goethe)

    04-13-2013 23:02 semirizsvemira is offline Pregledaj poruke od semirizsvemira Dodaj semirizsvemira u listu prijatelja
    semirizsvemira semirizsvemira is a Male
    raja


    Poruka: 1860

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu: Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim uèini kao da èini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (El-En'am, 125.) Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Svako dijete raða se u èistoj i autentiènoj prirodi (fitra), kao što životinja raða skladno mladunèe (bez ikakvih nedostataka i mahana), pa ga onda roditelji uèine jevrejom, kršæaninom ili vatropoklonikom.'' (Buharija i Muslim) U drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Uzvišeni Allah je rekao: 'Ja stvaram ljude u èistoj, prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabrani im ono što sam im dozvolio, i naredi im da, mimo Mene, obožavaju one o kojima im nikakav dokaz nije objavljen.'' (Muslim)



    Kao što je prije više od godinu dana, vijest o primanju islama Daniela Streicha, bivšeg èlana Švicarske narodne stranke (SVP), i pokretaèa kampanje protiv izgradnje minareta i džamija u Švicarskoj, senzacionalno odjeknula u cijelom svijetu, sliènu senzaciju izazvalo je i nedavno primanje islama Arnouda van Doorna, nekadašnjeg èlana holandske desnièarske stranke PVV, na èijem èelu je poznati islamofob i ekstremista Geert Wilders. Svjetskoj javnosti poznato je da su njih dvojica, kroz holandski parlament i mimo njega, sijali smutnju i mržnju prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, islamu i islamskim vrijednostima i na sve naèine radili na stigmatizaciji muslimana i oduzimanju njihovih temeljnih ljudskih prava. Danas je, eto, Arnoud van Doorn postao musliman, branitelj islama i njegov promotor.







    Ovo je poèetak mog novog života



    U intervjuu za Al-Džaziru, na pitanje zašto je i kako primio islam, Van Doorn je odgovorio: ''Družeæi se s mojim prijateljem muslimanom koji je èlan državnog parlamenta u Holandiji, i nakon dugih rasprava s njim o vjeri i drugim životnim temama, odluèio sam primiti islam. Uèinio sam to potpuno svjesno i dragovoljno.'' A govoreæi o svom èlanstvu u Wildersovoj stranci i antiislamskom djelovanju, kazao je: ''Svaki èovjek u životu pravi greške i povlaèi pogrešne poteze, no i pored toga valja kazati da svaki posao i svako životno iskustvo ima svoj cilj i odreðene koristi. Ja sam iz toga mnogo nauèio i vjerujem da mi je to iskustvo na neki naèin pomoglo da izaberem islam za svoju vjeru i svoj životni put. Ovo je novi poèetak u mom životu i molim Allaha da me uèvrsti na putu islama.''



    Ono što u ovoj, pomalo bajkovitoj, prièi o Van Doornovom primanju islama predstavlja poseban kuriozitet, jeste èinjenica da je on svoje primanje islama obznanio i javno posvjedoèio u džamiji ''Es-Sunne'' u Den Hagu, koja je nekada bila njegova i Wildersova meta, kada su od holandskih vlasti tražili da se ta džamija zatvori i da se njen imam, Fevaz Džunejd protjera iz Holandije.



    Na osnovu ovog i njemu sliènih sluèajeva, mnogi æe se sigurno zapitati: šta se to zapravo desi u glavama ljudi koji su do juèer s tolikim žarom napadali islam i za koje su ljudi mislili da su posljednje osobe koje bi mogle postati muslimani? Na ovo pitanje islam ima jasan i nedvosmislen odgovor. Naime, fenomen sve uèestalijeg konvertiranja u islam, a posebno ljudi koji su bili njegovi ljuti protivnici, potvrðuje da je islam prirodna vjera koja je uroðena svakom èovjeku i kojoj teži svaka ljudska duša, kako nam to poruèuju hadisi s poèetka hutbe. Tu prirodnost islama i uroðenu potrebu ljudske duše za njim, primijetili su èak i neki nemuslimanski intelektualci, poput francuskog mislioca Džeka Burka (Jack Burke) koji je rekao: ''Islam je nužnost i on æe se jednoga dana sam nametnuti, jer je istinita vjera. Kad bi islam imao prave pozivaèe u vjeru, svijet bi živio u miru za kojim žudi. Islam je nužna istina, inaèe ne bi bio napadan, jer gdje god je snaga tu su i oni koji na nju navaljuju. Nesreæa ljudskog uma u ovom vremenu leži u pojavi da uvijek napada ono što je blisko srcu.''



    Zato, sva silna propaganda, hajka i antiislamska kampanja, u koju se danas ulažu milijarde dolara, sve spletke, podmetanja, potvore i laži protiv islama, sve prijetnje, torture i nasilje nad muslimanima, padaju u vodu pred uroðenom èežnjom ljudske duše za istinom, za prirodnom vjerom po kojoj je Allah sve ljude stvorio. Iako savremeni mediji i silna mašinerija ljudi i tehnike koja je ukljuèena u antiislamsku propagnadu, mogu èak ponekad zbuniti i ljudski um i uèiniti ga svojim vojnikom i poslušnim robom, oni ne mogu upravljati ljudskim srcima, jer srcima upravlja Allah, koji ih poziva u prirodnu vjeru i na èiji poziv èista ljudska srca ne mogu biti ravnodušna: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude naèinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali veæina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30.)



    Komentirajuæi ovaj ajet, poznati komentator Kur'ana, Ibn Ašur, veli: ''Fitra (priroda) ovdje znaèi cjelokupnost i totalitet vjere (džumletu-d-din) po kojoj je stvoren èovjek, u fizièkom, intelektulanom i duhovnom smislu. Tako je hodanje na nogama u skladu sa fitrom (prirodno je), a pokušaj hodanja na rukama je u suprotnosti sa fitrom i zakonitošæu po kojoj je Allah stvorio èovjeka. Deriviranje i izvoðenje zakljuèaka na osnovu premisa, kao i posljedica na osnovu uzroka, prirodno je i u skladu sa razumom, dok je stav da posljedice nemaju svojih uzroka, suprotan prirodi, odnosno, u koliziji je sa zdravim razumom. Opisivanje islama terminom 'fitra' (priroda) znaèi da su temelji na kojima poèiva islam prirodni i da su dio opæeg reda, poretka i harmonije koju je Allah uspostavio.''



    A šejhul-islam, Ibn Tejmijja u komentaru dijela hadisa s poèetka hutbe: ''Svako dijete rodi se u èistoj i autentiènoj prirodi (fitra)'', veli: ''Mi ne kažemo da dijete kad izaðe iz majèine utrobe zna vjeru islam, jer, Allah nas izvodi iz trbuha naših majki i mi ništa ne znamo, veæ se misli na fitru koja podrazumijeva uroðeni osjeæaj i potrebu za islamom i njegovom spoznajom. Potpuno je pogrešno mišljenje onih koji tvrde da su ljudi stvoreni kao 'èista ploèa' (tabula rasa), koja prihvata da se po njoj podjednako ispisuje vjerovanje i nevjerovanje, bez uroðenog osjeæaja šta je dobro a šta zlo, šta istina a šta zabluda. To bi onda znaèilo da, u odnosu na fitru, prirodu po kojoj je sve stvoreno, nema razlike izmeðu dobra i zla, istine i zablude, odnosno izmeðu idolopoklonstva, jevrejstva i kršæanstva, s jedne, i islama, s druge strane, pa bi onda zadnja reèenica hadisa mogla glasiti: 'Pa ga roditelji uèine muslimanom, jevrejom, kršæaninom ili vatropoklonikom'.''



    Islam me je vratio u život, kao što hladna voda oživi žednog èovjeka



    Stoga treba kazati da fenomen konvertiranja u islam od strane njegovih ljutih protivnika, nije specifièan samo za naše doba, veæ on ima svoju potvrdu kroz cjelokupnu ljudsku povijest. Naprimjer, Kur'an spominje primjer sihirbaza (èarobnjaka) iz vremena Musaa, a.s., koji su, na poziv egipatskog faraona, došli da se svojim sihrom, èarolijom, vradžbinom, opsjenom i varkom, suprotstave prirodnoj vjeri, èistom tevhidu i monoteizmu, s kojim je došao Allahov poslanik, Musa, a.s. Ali, kada je njihova magija, koju su pokazali pred okupljenom svjetinom, poražena i ''progutana'', èarobnjaci su pali na sedždu i uzviknuli: ''Mi vjerujemo u Gospodara svjetova'' - povikaše - ''Gospodara Musaova i Harunova!'' (El-'Araf, 121.) Sihirbazi su postali iskreni vjernici i ostali su dosljedni u vjeri i pored faraonove prijetnje da æe ih poubijati. Zatim, u povijesti islama poznat je sluèaj Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je sa isukanom sabljom pošao da ubije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali, kada je u kuæi svoje sestre, koja je veæ bila primila islam, poslušao velièanstvene ajete iz kur'anske sure Taha, Omerovo srce je prepoznalo neodoljivi zov Allahove upute i umjesto da ubije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, on je postao musliman i jedan od njegovih vjernih sljedbenika i ashaba pod èijim voðstvom je, kasnije, svjetlo islama obasjalo tadašnje dvije imperije, Perziju i Bizantiju. I ne bi bilo nikakvo èudo da sutra èujemo da je utoèište u okrilju islama pronašao i Geert Wilders, zatim, mnogi zapadni politièari, novinari, sveæenici i drugi nemuslimani koji su danas poznati po islamofobiènosti i širenju mržnje prema islamu. Allah, dž.š., upuæuje ljude i On jedini zna šta se krije u ljudskim srcima.



    Bitno je samo skinuti naslage prašine koje su prekrile fitru (prirodu) po kojoj je Allah stvorio ljude, a koje su djelo ljudskih ruku, prije svega roditelja i okoline u kojoj se èovjek odgaja i živi. Kada se te naslage ateizma, idolatrije, zabludjelih ideja i vjera, zbog kojih ljudi ne mogu da raspoznaju istinu od zablude, dobro od zla, skinu sa srca, onda æe ona biti spremna za prihvatanje svjetla islama koje æe ih oživjeti nakon što su bila mrtva i unijeti u njih smiraj i istinsku sreæu i zadovoljstvo.



    A, uistinu, èovjekov život prije i nakon primanja islama, nije isti niti može biti isti, jer nisu isti svjetlo i tama, uputa i zabluda, pravi put i stranputica. To najbolje znaju oni koji su kušali gorèinu zablude i koji su tumarali u tminama nevjerstva, pa su, Allahovom milošæu i dobrotom, primili islam. Njihove ispovijesti su toliko dirljive da vjernièko srce ganu do suza, ali su istovremeno i pouène i inspirativne, pa æemo neke od njih citirati.



    Tako amerièki intelektualac, dr. Džefri Lang, u svojoj knjizi Dobio sam Muhammed,a a.s., a nisam izgubio ni Isaa, a.s., o svom prihvatanju islama, prièa: ''Izgovaranje šehadeta doživio sam kao kapi èiste hladne vode koje se spuštaju niz grlo èovjeka koji je zbog silne žeði bio na izdisaju. Kad su me pitali kako objašnjavam moju tvrdnju da me slušanje Kur'ana smiruje, odgovorio sam: 'Vama je dobro poznato da se novoroðenèe smiri i raduje kad èuje glas svoje majke. Slušajuæi Kur'an ja osjeæam još veæu smirenost i sigurnost i poželim da cijeli život budem u okrilju i pod zaštitom tog glasa.'''



    A švedski struènjak za meðunarodnu ekonomiju, Sebastian Blasco, o svom primanju islama, veli: ''Islam mi je dao ono što sam bio izgubio od života i što sam, kad sam ga našao, poželio da vjeèno traje. Islam me je vratio mojoj ljudskoj prirodi, sa islamom sam spoznao tajnu života i smrti i onoga što slijedi nakon smrti. Sada slobodno i ponosno mogu reæi: ja sam musliman, a znate li šta to znaèi? To znaèi: ja postojim. Prije islama bio sam jedinka koja nije bila vrijedna spomena.''



    Zašto se samo u okrilju islama ljudi tako osjeæaju? Zato što je samo islam vjera tevhida, èistog monoteizma koji znaèi da su svi ljudi Allahovi robovi, robovi istinskog i jedinog Stvoritelja, koji jedini zaslužuje obožavanje i robovanje. Da bi se èovjek uvjerio u tu odliku islama, dovoljno je da ode u džamiju, a zatim u bilo koju drugu bogomolju, pa da vidi tu razliku, da osjeti šta znaèi tevhid, monoteizam, kroz ibadet, kroz namaz, ali i kroz islamsku arhitekturu i kompletnu civilizaciju, a šta znaèe kipovi, ikone i slike po drugim bogomoljama i može li su tu uopæe govoriti o bilo kakvom monoteizmu. Zatim, islam odlikuje velièanstveni društveni moral koji štiti èast i dostojanstvo svakog èovjeka podjednako. Temelji islama su postojani i jaki, daleko od pretjerivanja i fanatizma, zasnovani na nauènoj metodologiji i promišljanju, a tolerancija je utkana u same temelje islamske civilizacije.



    Zbog svega spomenutog, i pored mnogobrojnih smutnji kojima je izložen savremeni èovjek i pored sveopæe antiislamske porpagande, ne možemo a da se ne složimo sa rijeèima engleskog pisca Bernarda Šoa, koji je rekao: ''U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reæi da je vraæanje Europe u islam veæ poèelo.'' Mi se silno radujemu novim zvijezdama islama na europskom nebu i uèimo im dovu koju je uèio dr. Džefri Lang, nakon što je primio islam: ''Moj Allahu, ako bi se ikad moja duša ponovo poželjela vrati u nevjerstvo, usmrti me prije toga i oslobodi me takvog života. Moj Allahu, ja ne mogu živjeti ni jednog trena bez vjere u Tebe.

    ___________________________________________________________________
    "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
    (Johann Wolfgang Goethe)

    04-13-2013 23:07 semirizsvemira is offline Pregledaj poruke od semirizsvemira Dodaj semirizsvemira u listu prijatelja
    semirizsvemira semirizsvemira is a Male
    raja


    Poruka: 1860

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Ponedjeljak, 29 OCTOBER 2012 01:01




    Odgajana kao kršèanka, išla sam u crkvu, na vjeronauku, uèila o dobrim djelima i prema tome radila, nije mi se sviðalo ono njihovo moljenje preko "svetaca", ispovjedanje i takve stvari. Jednom sam otišla u crkvu i cula pjesmu koja dokazuje njihovo mnogoboštvo i to je bilo zadnji put da sam bila u crkvi. Na vjeronauci smo uèili o islamu, da oni imaju drugog boga (znaci ovi sta to govore tvrde da postoje 2 boga), da nepostoji nijedan drugi poslanik osim Muhameda a.s., da Muhamed a.s. tvrdi da je jedino on božji poslanik, a da su svi ostali izmisljeni, i da tako muslimani vjeruju, i èak to da po islamu nije bilo stvaranja svijeta, i ono osnovno sta se zna da ne jedu svinjetinu i da idu u džamiju i na hadzdz, da poste ramazan - to je sve šta sam znala o islamu.



    Sama sam se kuci molila, naravno samo Stvoritelju.

    Kad sam upisala fakultet zivot mi se naglo promijenio, osjecala sam se jako loše, zbunjeno, nisam imala volje za život, grozne stvari su mi se dešavale, poèeo me napadat džinn po noci, nisam znala šta je to, a nisam ni ikome smjela rec jer bi me proglasili ludom, bojala sam se spavat da mi nebi slucajno došao, problemi u obitelji, svi me napadaju bez razloga, nisam se nikome mogla obratit za pomoc, upala sam i u neku depresiju, kako je prijateljica sa fakulteta imala slicno stanje pod utjecajem tog negativnog okruzenja od fakulteta zajedno smo pricali o tim simptomima i tako, al me ona uvjeravala da je to neka psihicka bolest, da trebamo kod psihologa, jer ima puno takvih ljudi koji to imaju i lijece se, ona je isla kod dr. pa me nagovorila da i ja odem, i da uzasno me glava bolila, nekad sam i padala u nesvjest, isla sam na sve zive pretrage, srce, glava... i sve u redu, osim nekih promjena na EEG-u i misle da je to epilepsija, a za ono mi rekli da je to grcenje u toku sna ili da izmisljam i dali mi tablete za spavanje, a prijateljici da je anksioznost.

    Gledala sam po internetu o epilepsiji, i naletim na naslov džinnska bolest, uroci, negativna energija prostora... onda sam sve to povezala i shvatila da nista drugo nemoze bit meni i prijateljici osim to.

    Znala sam da to hodže rjesavaju zapisima i tako, pa sam zvala jednog, poslo mi neki zapis da stavim u vodu i da to pijem i zapis za zaštitu ( al mi nije reko da ne smim nosit u wc ili tako nesto, nego da je uvijek, uvijek uz mene koliko se sjecam) , i bilo mi je bolje, prestala me boljet glava, a zapis sam svagdje nosila sa sobom, a i da ga neko nevidi...kako sam prala ves, natopiso mi se u vodi i isprala se tinta, a nakon nekog vremena je negdi nesto. Poslje mi se opet pocele desavat lose stvari... onda sam slucajno naletila na jednu stranicu ( od

    šejha Mustafe ) i tamo slusala predavanja o džennetu i džehhenemu i sudnjem danu, i tako tim stvarima, vjerovala sam sve, bilo mi je zanimljivo, al opet nisam saznala sta je to islam, a ne znam zasto nisam htjela slusat i druga predavanja i kojima bi saznala, mozda zato sto je to islam, sto se to "ne smije". Vidila sam da je Fatiha dova za sve, i onda sam je prepisala i ucila svaki dan, rekla sam oprosti mi bože ako je grijeh al mislim da nije.

    Tako sam jednu vecer, bila je sredina šabana imala cudan san- da lebdim, idem prema Džennetu, neko me doziva, i onda se sjetim svjesno da ne smijem dalje sanjat jer bi umrla da to vidim pa sam se nekako jedva na silu probudila.

    Isla sam u knjiznicu, bile su 2 islamske knjige, uzela sam “Tako je govorio Muhammed – hadisi”, pa sam to procitala i shvatila da se u jednom hadisu govori o Isusu ( Isaa a.s.) i bilo mi je cudno kako sad to, pa muslimani ne vjeruju ni da je postojao, a kamoli da vjeruju kako ja vjerujem u njega kao Poslanika. Sve mi je bilo cudno, htjela sam vjerovat, al kako da vjerujem u sve to, onda ispadnem mnogobožac. Išla sam spavat, probudila sam se izgovaranjem Allah, Allah. Onda mi je odjednom sve bilo jasno, da je Allah božje ime, a ne drugi bog kako ovi tvrde. Samo mi je to trebalo reci o islamu, da je zadnji božji Poslanik Muhammed, da sam prije znala prije bih bila muslimanka. Prvu noc Ramazana ispitivala sam ljude kako se prima islam, sta trebam, rekli su mi šehadet, rekla sam to odmah...vratila se svom Gospodaru! Poslje toga je pocela istraga sta je Kuran, koji su temelji vjere, kako se klanja, kada , koliko, kako se treba oblacit i sve to.

    Živim i dalje sa porodicom i imam velika iskušenja, jer moji mi zabranjuju namaz i pokrivanje..èak me tjeraju jesti svinjetinu. Molim Allaha da mi da spas iz ove situacije odakle se i ne nadam i da jednog dana poènem praktikovati vjeru onako kako to i Islam nalaže.Amin

    Marija . Zagreb
    Saznajemo da je ova sestra sretno udata u Tulzi i da se pokrila . Elhamdulillah
    Allah da joj podari svaki hayr, Amin

    ___________________________________________________________________
    "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
    (Johann Wolfgang Goethe)

    04-13-2013 23:11 semirizsvemira is offline Pregledaj poruke od semirizsvemira Dodaj semirizsvemira u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Covjek koji je prihvatio Islam na rukama mumije

    Ko je Muris Bukai? Znaš li šta je uradio Muris Bukai?

    On je miris Francuske i njen blistavi znak. Njegovi roditelji su francuzi. Odrastao je, kao i njegova porodica, u kršcanstvu. Kada je završio srednju školu upisao je medicinske studije na francuskom univerzitetu. Bio je jedan od najboljih studenata i kao takav diplomirao. Njegovo stanje je napredovalo sve dotle da je postao najcuveniji i najveštiji hirurg za kog je znala moderna Francuska. U njegovoj hiruškoj struci postoji jedna cudna prica koja je preobrazila i u potpunosti izmijenila njegov život..!

    Poznato je da od svih država Francuska pridaje najvecu zainteresovanost za arheologiju i baštinu. U vrijeme vladavine socijajaliste presjednika francuske Fransoa Miterana (na vlast došao 1981 g.) Francuska je od Egipta, krajem osamdesetih, zatražila da ugosti mumiju (egipatskog faraona) u Francuskoj radi arheoloških istraživanja i pregleda. Prenešeno je tijelo najveceg taguta za kog je znao Egipat… Na aerodrum je došao presjednik Francuske sa njegovim ministrima i najvecim državnim zvanicnicima. Kada se spustio avion docekali su egipatskog faraona kraljevskim docekom, kao da je još živ..! Kao da još uvijek vice na stanovnike Egipta ‘’ja sam vaš najveci gospodar’’..!

    Kada je završen kraljevski docek egipatskom faraonu u Francuskoj, mumija i tagut je ponešen povorkom kojoj nije manjkalo toplog doceka i smješten u posebnom paviljonu francuskog arheološkog centra. Tu ce najveci francuski arheolozi i hirurzi poceti sa anatomskim studijama ove mumije i otkricima njenih tajni. Vodja hirurga i glavni zaduženi za studiranje faraonske mumije bio je upravo Muris Bukai.

    Terapeuti su bili zainteresirani za restauraciju mumije, dok je interesovanje vodje (Murisa ) bilo potpuno drugacije. On se trudio da otkrije kako je faraon umro. Kasno u noc izašle su konacne analize. So koja se nalazila unutar njegovog tijela bila je ociti dokaz da je umro kao utopljenik i da je njegovo tijelo pronadjeno u moru odmah nakon utapanja, a zatim je brzo mumizirano da bi bilo ocuvano. Ali, postoji nešto cudno sto mistifikuje, kako je ovo tijelo ostalo za razliku od drugih mumija bolje sacuvano i ako je izvadjeno iz mora.

    Muris Bukai je pisao konacni izveštaj o onom što je on mislio da je novo otkrice u spašavanju faraonovog tijela iz mora i njegovog mumiziranja odmah nakon toga. Neko mu je šapnuo govoreci ‘’Ne zuri muslimani pricaju o utapanju ove mumije’’. On je snažno osudio ovu vijest koja ga je zacudila. Ne može se doci do ovakvog otkrica bez savremene nauke i savremenih racunarskih uredjaja visoke preciznosti. Neko od njih mu rece da Kur’an u kog vjeruju muslimani spominje pricu o njegovom utapanju i o ocuvanju njegovog tijela nakon toga. Ostao je zapanjen, potpuno se zbunio, poceo se pitati… Kako ovo može biti? Ova mumija je u osnovi otkrivena 1898 god. tj. prije stotinu godina približno. Kako da shvati ovo? Ukupno covjecanstvo, ne samo arapi, ništa nisu znali o balzamiranju tijela starih egipana, da bi bila sacuvana, do samo prije nekoliko decenija.

    Sjeo je Muris Bukai jedne veceri blizu faraonova tijela, pažljivo razmišljajuci o onome što mu je njegov drug šapnuo, da knjiga muslimana (Kur’an) govori o izbavljenju ovog tijela nakon utapanja. Dok njihova Biblija (indžil – Matej i Luka) prica samo o potopu faraona tokom potjere za Musaom a.s. bez ikakvog spominjanja sudbine njegovog tijela. Zatim je rekao sebi ‘’Ima li smisla da je ova mumija predamnom egipatski faraon koji je jurio Musaa? Ima li smisla da je njihov Muhammed znao ovo prije više od hiljadu godina, a ja sam tek sada saznao? Muris nije mogao da spava. Tražio je da mu donesu Tevrat, uzeo je
    citati poglavlje (dolazak) iz Tevrata i govor ‘’ I voda se vratila i prekrila kola i konjanika i cijelu faraonovu vojsku koja je iza njih usla u more, od njih nije ostao niti jedan’’. Muris ponovo ostaje zbunjen, jer ni Tevrat ne govori o spašenju ovog tijela i njegovom ocuvanju.

    Nakon sto je završena terapija faraonovog tijela i restauracija Francuska je vratila Egiptu ovu mumiju u luksuznom staklenom kovcegu koji prilici faraonu. Ali… Muris nije bio zadovoljan, i savjest mu se nije mirila od kad ga je potresla vijest o kojoj govore muslimani o ocuvanju ovog tijela. Sakupio je stvari i odlucio da otputuje u Saudijsku Arabiju da prisustvuje medicinskoj konferenciji na kojoj ce biti prisutni svi istaknuti muslimanski anatomicari. Tamo je prvi puta govorio sa njima o tome sta je otkrio na spašenom faraonovom tijelu nakon potopa. Jedan od njih je ustao, otvorio mu Kur’an, i poceo mu citati govor Uzvišenog ‘’ Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe, ali mnogi su ravnodušni prema nasim poukama’’. Junus 92. Ajet je na njemu ostavio snažan trag… Duša ga je natjerala da istupi ispred prisutnih i deruci se gromkim glasom povice ‘’Vec sam prihvatio Islam i povjerovao u ovaj Kur’an!’’

    Vratio se Muris Bukai u Francusku drugacijeg lica nego što je otišao. Proveo je deset godina bez posla koji bi ga zauzeo, osim studiranja kompatibilnosti novootkrivenih naucnih cinjenica sa Kur’an i Kerimom. Istraživao je i o jednoj naucnoj kontradiktornosti u odnosu na ono o cemu govori Kur’an da bi ga to dovelo do rezultata sadržanog u govoru Uzvišenog ‘’ Laz joj je strana (knjizi Kur’anu), bilo s koje strane, ona je Objava od mudrog i hvale dostojnog’’. Fussilet 42.

    Rezultat svih ovih godina koje je proveo Muris bio je takav da je napisao knjigu o Kur’an i Kerimu, koja je potresla sve zapadne zemlje i njihove naucenjake. Naslov knjige bio je ‘’Kur’an, Tevrat, Indžil i nauka’’. To je studija svetih knjiga u svjetlu savremenih znanja. Šta je napravila ova knjiga? Prvo njeno izdanje nestalo je u svim knjižarama. Zatim je ponovljeno njeno štampanje u sto hiljada primjeraka, nakon sto je prevedena sa maternjeg jezika (Francuskog) na arapskom, engleskom, indonežiskom, persiskom, sprpsko-hrvatskom, turskom, ordonskom, nemackom… Raširila se u svim knjižarama istoka i zapada. Mogao si je naci u rukama bilo kog egipatskog ili marokanskog mladica,u zemljama zaliva i u Americi. Svaki od njih mogao je iskoristiti ovu knjigu da utice na djevojku s kojom želi da se druži. Ovo je najbolja knjiga koja je moze preobratiti iz hrišanstva i jevrejstva u jednocu Islama i njegovu savršenost.

    Bilo je i onih kojima je Allah prekrio njihova srca i vid koprenom, od kršcana i jevreja, koji su se trudili da uzvrate na ovu knjigu. Nisu napisali nista osim iznošenja rasprave i ocajnickih pokušaja koje im diktiraju šejtanski došaptaji. Poslednji od njih bio je William Campbell u svojoj knjizi “Kur’an i Biblija u svjetlu historije i nauke“. Išao je na istoku i zapadu, ali na kraju nije uspio ostvariti ništa.

    Ali ono što je zanimljivije od ovoga jeste da su neki zapadni naucnici poceli pripremati odgovor na ovu knjigu, pa kada bi se upustio više u njeno citanje, potpuno bi se zadubio u njoj, nakon cega bi izgovorio šehadet i prešao na kraju u Islam. Neka je hvala Allahu s cijom blagodati se upotpunjuju dobra djela.

    Kaže Muris u uvodu svoje knjige: ‘’Na pocetku, pod uticajem ovih naucnih aspekata po kojima je Kur’an jedinstven, bio sam jako iznenadjen. Nisam nikada ni zamišljao da cu otkriti toliki broj raznovrsnih, ozbiljnih tema sa ovoliko preciznosti i da budu u potpunosti u skladu sa savremenom naukom. One su bile u tekstu Kur’ana još prije 13 vjekova.

    Uvažena i poštovana gospodo!

    Ne nalazimo komentara na ovom faraonovom ostatku osim što nas podsea na rijeci Uzvišenog ‘’A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti’’. Nisa 82.

    Da, vallahi, da je od nekog drugog, a ne od Allaha, nebi se obistinio govor Uzvišenog na slucaju faraona ‘’Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe’’. Ovaj ajet je bio jasan božanski dokaz na faraonovom tijelu. Ovaj ajet oživio je Islam u Murisovom srcu!

    Preveo sa arapskog,
    Rešad ef. Dautovi, imam Vezirove džamije u Gusinju

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane pravimostarac dana 04-15-2013 u 00:46.

    04-15-2013 00:31 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Ispovjest jednog bosnjaka iz Norrköpinga
    Submitted by mon on Fri, 2006-11-03 23:40. Pokajnici
    Bismillahir-Rahmanir-Rahim Ja od kako znam za sebe vjerujem u Allaha swt, medjutim nisam bio od onih koji su praktikovali vjeru od svojih malih nogu. U uzoj porodici mi je jedino majka vjerovala u Boga, ali je dolaskom djece i okolina u kojoj se zivjelo (komunisticki rezim) uticalo na nju da ostavi namaz i druge vjerske propise.Imao sam stariju bracu, koji su lumpovali, imali svoja drustva , ganjali djevojke, provodili se. Ja ne znajuci za drugo i sam pocinjem ici tim putem, kada sam usao u pubertetske godine. Kod kuce smo imali jedino Ilmihal od islamskih knjiga, koji sam ponekad malo citao. Godinu ili dvije prije izbijanja rata sam se vise zaintersovao za vjeru i tada sam imao oko 17 godina. Posudjivao bi islamske knjige od jednog mladica iz komsiluka, i tako ih citajuci ,osjetio sam ljepotu Islama. Izbija rat, i ja moram bjezati od kuce da ne bih otisao u vojsku koja napada muslimane. Poslije izvjesnog vremena dolazim u Svedsku i poslije nekoliko mjeseci sam naucio klanjati sabah namaz, koji je ujedno i najkraci namaz, a kada se on nauci klanjati, onda znas klanjati sve druge namaze. Medjutim ja i dalje zivim svojim starim zivotom, radim sve kao sto rade i oni koji nisu u Islamu osim sto sam klanjao. 1995 i 1996 odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju, jer su i oni morali izaci iz BiH. Tu upoznajem jednu porodicu iz Sarajeva i nekoliko momaka koji su mi davali neke islamske knjige i kasete sa islamskim predavanjima. Taj materijal je vecinom bio iz jednog mesdzida iz Beca, a davali su mi ga dzaba. Ja ga najvjerovatnije ne bi ni uzimao, da sam morao placati, jer ja sam tada veliki dio novca trosio na kasete sa zabavnom, narodnom i disko muzikom koju sam kupovao u Austriji i nosio nazad sa mnom u Svedsku. One kasete sa islamskim sadrzajom nisam nesto puno slusao, ali ih nisam bacio ili presnimavao, dok sam knjige citao. Sjecam se da sam ostao zadivljen kada sam procitao jednu knjigu u kojoj je opisan zivot Poslanika Muhammeda s.a.w.s i jednu knjigu hadisa. 1999 ponovo odlazim u posjetu kod svojih roditelja u Austriju. Jedne prilike sam, sa jednim momkom iz mog mjesta, otisao u jedan dzemat da obavimo namaz. Ne sjecam se koji namaz smo klanjali, ali poslije namaza smo otisli u jednu prostoriju i sjeli. Tu smo posjedali u krug, pa su neki momci poceli pricati o aktivnostima i daljnim planovima dzemata. Posto niko od njih nije bio spremio predavanje za taj put, poslusali smo zajednicki jedno audio predavanje. Ovo me je puno iznenadilo, jer nisam nikada ovako nesto vidio, kod nas u Svedskoj omladina se okupljala u mesdzidu jedino kada bi bila proba hora ilahija i kasida, a ja sam tamo isao radi djevojaka koje bi tu dolazile (tada nisam bio ozenjen). Kao sto rekoh, puno me iznenadilo i vrlo me dojmilo njihov lijep odnos jednih prema drugim i njihov odnos prema meni. Tu sam dobio dosta knjiga i audio materijala , koji sam ponio sa sobom . Po povratku u Svedsku poceo sam slusati ta predavanja ali i ona predavanja koja sam dobio nekoliko godina ranije, sto ce imati veliki uticaj na mene. Poceo sam uvidjati da ja sa svojim dosadasnjim zivotom ne mogu nastaviti. Klanjam, postim, ali izlazim po diskacima, festama, zivim ruznim zivotom. Ne moze jedan covjek koji hoce da bude musliman da zivi na ovakav nacin, ali kako je tesko ostaviti nesto sto je covjek radio citav svoj zivot i navikao se na to. Neopisivo tesko. Ali Uzviseni Allah daje da se dese neke stvari koje ce olaksati moj izbor. Zapadam u velika iskusenja, za koja u tim trenucima pomisljam da su mi propast, a kaze Uzviseni Allah:" Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate."(Kur'an: sura -Krava, 216) Kad pogledam sad iz ovog ugla , uvidjam da su mi ta iskusenja pomogla da ostavim mnogo od onoga sto ne dolikuje jednom muslimanu. Tek kad sam se ozbiljnije okrenuo vjeri osjetio sam ono sto sam citav zivot trazio. Osjetio sam smirenost i zadovoljstvo u dusi. Ono cim sam prije isao je izgledalo lijepo i privlacno, jer sejtan l.a. to jos vise uljepsava, ali je to covjeku samo povecavalo nespokoj i nemir u dusi. Danas kada vidim neke ljude kako se ne pridrzavaju vjere i kako ne mare za Allahove naredbe, to me podsjeti na moj nekadasnji zivot. Inace, izbjegavam da se prisjecam stvari iz ranijeg zivota, jer me pece savjest kada se sjetim svog odnosa prema roditeljima, posebno prema majci, odnosa prema rodbini, prijateljima, nekim djevojkama , vremenu kada je covjek mislio samo na sebe, ne mareci za tudje osjecaje. Ja tada nisam znao bolje a nije me niko boljem ni naucio. Slavljen neka je Allah swt koji mi je ukazao na mnoge moje zablude i Koji mi je pomogao da ih ostavim, molim Ga da me ucvrsti na putu Istine jer je On nezimjerno dobar prema ljudima.

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    04-16-2013 18:57 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    semirizsvemira semirizsvemira is a Male
    raja


    Poruka: 1860

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Da dragi Allah ukaze na Pravi put svakome ko ga trazi . Elhamdulillah , kako me obraduje ovakve stvari kad vidim kako ljudi prihvacaju i vracaju se jedinoj priznatoj vjeri u Allaha .

    ___________________________________________________________________
    "Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
    (Johann Wolfgang Goethe)

    04-18-2013 21:37 semirizsvemira is offline Pregledaj poruke od semirizsvemira Dodaj semirizsvemira u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Svecenikov sin
    Submitted by mon on Fri, 2008-03-28 13:03. Pokajnici
    Svecenikov sinIz knjige "Otvorili su dusu i srce" - Amr Halid " Rodio sam se, od oca katolièkog sveæenika, u amerièkom gradu Èikagu. Tu sam, u jednom amerièkom obdaništu, nauèio èitati i pisati. Išao sam u crkvu. Otac je veliku pažnju poklanjao mom obrazovanju. Stalno me je vodio u crkvu i odredio èovjeka koji me je uèio i odgajao. Otac bi me ostavljao u crkvenoj biblioteci da èitam djeèije èasopise i slikovnice s kršæanskim prièama. Svecenikov sin Znao sam ga od ranije. Iznova smo se susreli u avionu koji je letio iz Džedde u Pariz. Bio je naslonjen na jastuk sjedišta. Želio je malo dremnuti… Rekoh mu: „Es-Selamu alejkum, Ebu Muhammede. Gdje si ti, èovjeèe? Lijepa je sluèajnost što te sreæem u avion, neæu ti dozvoliti zaspati. Nema vremena za spavanje. Zar ne vidiš goste kojima trebaju da'va, savjet i uputa?! Ustani, možda Allah uputi nekoga tvojim sebetom, pa ti to bude bolje od velikog bogatstva. Zar mi nismo ummet da've? Zbog èega spavati? Nema spavanja nakon današnjeg dana!“ Podigao je glavu i upro pogled prema meni. Nije me poznao dok nije ustao. Tada mi reèe: - Doktor Serhan, nemoguæe! Nisam te mogao vidjeti na zemlji, pa te naðoh na nebu. Dobro došao! Nisam oèekivao da æu te vidjeti u avionu. Ali, istina, razmišljao sam o tebi. Oèekivao sam da æu te vidjeti u Francuskoj ili Južnoafrièkoj Republici. Radiš li i dalje kao direktor Rabitine kancelarije? Reci mi, kakvi su ovi lijepi trenuci u kojima te vidim pred sobom u avionu? Ne mogu vjerovati svojim oèima! - Vjeruj, brate, vjeruj! Zar me ne vidiš da pred tobom stojim glavom i bradom. O èemu si razmišljao, vidim da si zamišljen? - Da, razmišljao sam o jednom desetogodišnjaku koga sam susreo u Johanesburgu. Primio je islam, a otac mu je sveæenik, nije prihvatio islam. - Šta, dijete je primilo islam, a otac mu je sveæenik? Molim te, isprièaj mi tu prièu. Osjeæam da se radi o lijepoj prièi, punoj pouka. Hajde, tako ti Gospodara, isprièaj mi. To je prièa nevjerovatnija od bajki, ali kada Allah nešto hoæe On to i omoguæi! U Njegovoj ruci je vlast nad svim i On upuæuje onoga koga hoæe. - Bio sam u Johanesburgu i klanjao u jednoj džamiji. Vidio sam desetogodišnjeg djeèaka kako nosi bijelu arapsku odjeæu. Na leðima je imao ogrtaè koji se nosi u zemljama Zaljeva, a na glavi saudijsku mahramu. Zaèudio me je njegov izgled, jer se stanovnici Južnoafrièke Republike ne oblaèe tako. Oni oblaèe pantalone i košulju, a na glavi stavljaju kapu; nose se slièno indijskim i pakistanskim muslimanima. Prošao je pored mene i pozdravio me islamskim pozdravom. Odgovorio sam mu na selam i upitao ga: - Jesi li ti Saudijac? - Ne, ja sam musliman i pripadam svim muslimanskim zemljama. - Zbog èega, onda, nosiš odjeæu karakteristiènu za stanovnike Zaljeva? - Ponosim se ovom odjeæom, jer je odjeæa muslimana.“ Pored nas je prošao njegov prolaznik koji mi reèe: „Pitaj ga kako je prihvatio islam.“ Zaèudila me je ova opaska, te ga upitah: „Zar nije bio musliman?“ Zatim se okrenuh djetetu i upitah ga: „Zar od ranije nisi bio musliman i zar nisi iz muslimanske porodice?“ Pitanja se poèeše gomilati, ali mi dijete reèe: „Isprièat æu ti šta se dogodilo, od poèetka do kraja, ali, prvo reci odakle si?“ Rekoh da sam iz Mekke. Što je dijete èulo da sam iz Mekke, pohrlilo je k meni želeæi me poljubiti i uzvikujuæi: „Iz Mekke, iz Mekke! Kako sam sretan što vidim èovjeka iz Mekke, Allahovog svetog grada. Želim vidjeti Mekku!“ Zaèudile su me djeèakove rijeèi, te rekoh: „Tako ti Allaha, isprièaj mi svoju prièu.“ Djeèak poèe prièati: „Rodio sam se, od oca katolièkog sveæenika, u amerièkom gradu Èikagu. Tu sam, u jednom amerièkom obdaništu, nauèio èitati i pisati. Išao sam u crkvu. Otac je veliku pažnju poklanjao mom obrazovanju. Stalno me je vodio u crkvu i odredio èovjeka koji me je uèio i odgajao. Otac bi me ostavljao u crkvenoj biblioteci da èitam djeèije èasopise i slikovnice s kršæanskim prièama. Jednog dana, dok sam sjedio u biblioteci, ruka mi otiðe prema jednoj knjizi s police. Vidio sam naslov: Evanðelje. Knjiga je bila toliko stara da se skoro raspadala. Želio sam je prelistati. I, što sam je otvorio, pogled mi je pao na jedan red. Proèitao sam stih koji bi, ukratko, glasio: „Mesih je rekao: 'Nakon mene æe doæi arapski vjerovjesnik èije ime je Ahmed.'“ Puno me je zaèudila ova reèenica. Požurio sam ocu, jednostavno, ali zaèuðeno ga pitajuæi: - Oèe, oèe, jesi li proèitao ovu reèenicu u Evanðelju? - Šta to? - Ovdje, na ovoj stranici, nalaze se èudne rijeèi. Mesih kaže da æe nakon njega doæi arapski vjerovjesnik. Oèe, ko je vjerovjesnik za koga Mesih kaže da je arapski vjerovjesnik, da æe doæi nakon njega i da æe Mu ime biti Ahmed? Da li je on veæ došao? Vjerujte mi braæo, poželio sam da se putovanje oduži kako bih èuo èitavu prièu. Rekoh: - Ebu Muhammede, nastavi, vremena je malo! - Nemoj me prekidati, ako želiš da završim prièu. - Polahko, Ebu Muhammede, želim što prije saznati kako se prièa završava. Ebu Muhammed je nastavio prièu: „Otac je vikao na nevino dijete: - Gdje si našao tu knjigu? - Oèe, našao sam je u crkvenoj biblioteci, u tvojoj privatnoj knjižnici. - Pokaži mi je, pokaži mi tu laž i potvoru na Mesiha. - Ali, oèe, to je tu! Napisano je u knjizi, u Evanðelju, zar ne vidiš? - Šta ti imaš s tim? Ti to ne razumiješ, još si mali. Idemo kuæi. Otac me je povukao za ruku i odveo kuæi. Poèeo je vikati i prijetiti da æe mi uraditi razne stvari ako se ne okanim. Znao sam da postoji neka tajna, koju otac želi sakriti. Ali, Allah me je uputio da istražujem sve što je vezano za Arape i da tako doðem do cilja. Tražio sam neke Arape želeæi ih pitati o ovome, našao sam jedan arapski restoran u našem gradu. Ušao sam u njega i pitao vlasnika za arapskog vjerovjesnika, a on me je uputio u džamiju gdje æe mi bolje objasniti. Otišao sam u džamiju i pitao ima li Arapa. Jedan od njih me upita: - Zašto ti trebaju? - Želim pitati za arapskog vjerovjesnika Ahmeda. - Izvoli, sjedi. Šta želiš znati o arapskom vjerovjesniku? - Proèitao sam u Jevanðelju, koje sam našao u crkvenoj biblioteci, da je Mesih rekao da æe nakon njega doæi arapski vjerovjesnik po imenu Ahmed. Da li je to istina? - Da li si stvarno to proèitao? Sinko, ono što si rekao je istina. Mi muslimani smo sljedbenici tog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Kur'anski ajet spominje to što si ti sada spomenuo. Dijete je uzviknulo kao da je našlo izgubljenu stvar: - Zar je to istina? - Da, istina je. Saèekaj trenutak. Èovjek donese primjerak prijevoda Kur'ana. Proèita ajet iz sure Saff u kojem Uzvišeni Allah kaže: I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku èije je ime Ahmed, koji æe poslije mene doæi. Djeèak je uzviknuo: - Pokaži mi ga! Èovjek mu pokaza prijevod ajeta. Kada vidje, djeèak uzviknu: - Bože, isto kao u Evanðelju! Mesih nije slagao, veæ je moj otac. Šta trebam uraditi da bih postao sljedbenik ovog vjerovjesnika? - Reci: Svjedoèim da nema božanstva osim Allaha; da je Muhammed Allahov rob i poslanik; i da je Mesih Isa, sin Merjemin, Allahov rob i poslanik. - Svjedoèim da nema božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik i da je Mesih Isa, sin Merjemin, Allahov rob i poslanik. Donio je radosnu vijest o vjerovjesniku Muhammedu. Ovo je moj najsretniji dan. Otiæi æu ocu i obradovati ga. Djeèak sav radostan odjuri ocu sveæeniku: „Oèe, oèe, spoznao sam istinu! Arapi žive u Americi, muslimani žive u Americi! Gledao sam Kur'an i vidio da spominje isto što i Evanðelje. Prihvatio sam islam. Oèe, ja sam sada musliman. Hajde, prihvati i ti islam kao i ja, moraš slijediti vjerovjesnika kog je Isus najavio u Evanðelju!“ Sveæenika kao da je ošinula munja. Dohvatio je sina i uvukao ga u sobu. Zatvorio ga je u tom sobièku i uskratio mu blagost, zahtijevajuæi isto i od drugih ukuæana. Tako ga je držao više nedjelja. Donosili su mu hranu i piæe, a zatim ga ponovo zatvarali. Kada se pobojao da bi vlasti mogle saznati, nakon što se škola, u koju je djeèak išao, poèela raspitivati o njegovom odsustvu, i poslati ga u zatvor, odluèio je svoje dijete poslati roditeljima u Tanzaniju u Africi. Rekao je ocu da se ne odnosi blago i milostivo prema djeèaku, a ako bude bilo potrebno da ga èak i ubije. U Africi ga neæe niko tražiti. Djeèak je otputovao u Tanzaniju, ali nije zaboravio islam. Poèeo je tragati za Arapima i muslimanima dok nije našao džamiju. Ušao je i ljudima unutra isprièao šta mu se dogodilo. Oni su se sažalili i poèeli ga poduèavati islamu, ali je njegov djed to otkrio. Uzeo ga i zatvorio kao što je to uradio i njegov otac, a zatim ga i muèio. Nije uspio dijete odvratiti. Zbog toga mu je pooštrio uvjete zatoèeništva i muèenja. Na kraju ga se želio osloboditi, te mu je u hranu stavio otrov. Meðutim, Allah mu se smilovao. Kada je pojeo malo hrane, osjetio je bolove u crijevima i stomaku, te je to povratio. Zatim je pobjegao preko balkona i bašèe i brzo otišao u džamiju. Džematlije su mu pružile neophodno lijeèenje, te ga je tako Uzvišeni Allah spasio. Nakon toga, djeèak je zatražio da ga zaštite. Kasnije su ga prebacili u Etiopiju. Zaslugom ovog djeèaka, desetine Etiopljana je prihvatilo islam. - Šta, njegovom zaslugom je desetine ljudi prihvatilo islam? Ebu Muhammed me je upozorio da, ako želim èuti prièu do kraja, da šutim. - Djeèak mi je rekao: ,,Muslimani su se pobojali za mene, pa su me poslali u Južnoafrièku Republiku, i sada sam ovdje. Prisustvujem predavanjima uèenjaka i da'vetskim aktivnostima gdje god se naðem. Pozivam ljude islamu… Ovo je vjera istine, prirode, vjera koju nam je Allah naredio da slijedimo, posljednja vjera, vjera o kojoj je Isa, a.s., donio radosnu vijest da æe nakon njega doæi vjerovjesnik Muhammed i da ga svi trebaju slijediti. Kada bi kršæani slijedili ono što je došlo u istinskom kršæanstvu, uspjeli bi i na ovom i na Buduæem svijetu. Ovo poruèuje Evanðelje koje nije iskrivljeno i koje sam ja našao u crkvenoj biblioteci u Èikagu. Uzvišeni Allah me je uputio na ovaj stih prvom stranicom koju sam otvorio i prvim redom koji sam proèitao. U ovoj knjizi sam proèitao: ,Mesih je rekao: 'Arapski vjerovjesnik æe doæi nakon mene i njegovo ime je Ahmed'“ ,,.Gospodaru, kako si Milostiv, kako si Velièanstven! Uputio si me odakle se i ne nadam, jer sam ja sin sveæenika koji ovo negira!'' - Doktore, moje oèi su zasuzile dok sam slušao to dijete. To je keramet… U tim godinama! Uzvišeni Allah ga je uputio kerametom koju ne mogu oslikati. Prešao je tolike prostore bježeæi sa svojom vjerom. Poslušao sam ga, rukovao se s njim i poljubio ga. Rekao sam mu da æe Allah, akobogda, preko njega dati veliko dobro. Djeèak me je ispratio i vratio se u džamiju. Nisam zaboravio ono lice obasjano svjetlom i imanom, lice tog djeèaka koji je sebe nazvao Muhammedom. Ja sam se tada obratio Ebu Muhammedu: - Èovjeèe, ostavio si utjecaj na mene! To je neobièna prièa. Probudio si mi želju da se vidim s tim djeèakom. Nisam ni završio, a službenik nas obavijesti da zauzmemo mjesta, jer uskoro slijeæemo na pariški internacionalni aerodrom Šarl de Gol. Sjeo sam na svoje mjesto i ponavljao Allahove rijeèi: Ti ne možeš uputiti onoga koga ti hoæeš, veæ Allah upuæuje onoga koga On hoæe. Kasnije sam otputovao u Južnoafrièku Republiku. Slika djeèaka Muhammeda je i dalje bila u mojim mislima. Raspitivao sam se za njega, ali mi je reèeno da je otišao u drugi grad pozivati ljude u Allahovu vjeru. Puno sam želio se sresti s njim, i jednog dana, ako nam Allah dadne dug život, sresti æu se. Želite li se i vi sresti s njim?
    » login to post comments | thumbnail | 5558 reads

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane pravimostarac dana 04-20-2013 u 02:12.

    04-20-2013 02:10 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    pravimostarac
    SexNepoznat

    Poruka: 3132
    Location: Zaluto
    pokretac teme Thread Started by pravimostarac

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Miæko Kadiæ (Alhadr Islam) - Prihvatanje islama je najbolja stvar koju sam uèinio u životu


    Subota, 08 JUNE 2013 15:34

    MikoKadicPrièa Crnogorca Miæka Kadiæa o prelasku na islam u sebi nosi pouku za sve ljude, podjednako za muslimane i nemuslimane. Miæko Kadiæ danas se zove Alhadr Islam, živi i radi u Londonu. Njegov put u islam poèeo je u Ljubljani, preko Londona, Jerusalema, Crne Gore i na kraju se upotpunio ponovo u Londonu. Alhadr Islam je ispravnu vjeru tražio u Bibliji i pravoslavnom manastiru u Crnoj Gori gdje se zamonašio, na kraju istinu je našo u Kur'anu.

    Ovo je njegova prièa o traganju za istinom.„ Sve je poèelo sa tim da sam proèitao jedan èlanak u novinama, to je bilo negdje oko 2001. godine. Roðen sam u Sloveniji u Ljubljani, otac mi je bio iz Cetinja, znaèi da sam porijekom iz Crne Gore. U tom èlanku sam proèitao kako jedan musliman može da ima èetiri žene, i to je bilo prvi put da sam zapazio Islam. U to vrijeme bila je jedna grupa ljudi koja je trenirala zajedno samnom, tako da sam taj èlanak isjekao iz novina i pokazao ga njima. Taj èlanak je bio napisan od nemuslimana, ali nije negativno gledao na višeženstvo.

    Tamo je , izmeðu ostalog, stajalo da žena muslimanka koja se porodila i ima dijete, a koja hoæe da studira, može da zamoli svoga èovjeka da se oženi još jednom ženom kako bi ona mogla da studira. To je ostavilo izuzetno jak utjecaj na nas, jer tada smo kao mladi momci stalno bili u potrazi za djevojkama, a inaèe je poznato ono "što više žena imaš, veæi si dasa-frajer", tako da nam je bilo izuzetno zanimljivo to da ti ne trebaš da uèiniš preljubu, a možeš da imaš više žena. To su bili neki moji prvi dodiri sa Islamom, u tim trenucima nisam znao ništa o Islamu, niti sam uopšte bio osoba koja je vjerovala u Boga, s obzirom da sam produkt "bivšeg režima", tako da sam imao ateistièke poglede na svijet".

    Od Ljubljane do Londona

    Alhadr Islam napušta Ljubljanu i seli se u London gdje dobiva priliku da se druži sa muslimanima i sazna više informacija o vjerovanju Boga. „ 2002 godine sam otišao u London, a ljudi su me stalno zapitkivali "Koje si vjere, koje si vjere?" Nisam bio ni kršten, ali sam stalno bježao od odgovora na to pitanje, iako mi je porodica bila u kršæanstvu. Prvi put kada su me muslimani pozvali u Islam bilo je u vremenu dok sam radio kao obezbjeðenje za sale u kojima su se održavale svadbene ceremonije. Na ta mjesta su dolazili Indijci-Hindusi, Englezi, razlièitih vjera i nacija, ali si tu takoðer dolazili i muslimani. Jednom prilikom sam primjetio kako muslimani skidaju cipele i kapute tamo na travnjaku.

    U tim momentima je pored mene stajao gazda toga objekta, i ja njemu kažem "Šta rade ovi ljudi?", a on meni reèe da su to muslimani, i da se mole Bogu. Sjeæam se da mi je to ostavilo izuzetno jak utisak, tako da sam nastavio da gledam u njih kako bi vidio šta to oni ustvari rade i po èemu se to oni razlikuju od drugih? Takoðer, jedna izuzetno zanimljiva stvar koju sam primjetio jeste ta da kada god su muslimani došli na svadbe nikada nisam imao problema, s obzirom da nije bilo alkohola, niti gromoglasne muzike, tako da se nisu mogli ni opijati. Obièno se problemi jave kada treba da se završi ceremonija, i da se kaže "Nema više alkohola ni muzike, morate iæi". Kad god su muslimani imali svadbe, primjetio sam da bi se sami pokupili i otišli i prije isteka vremena, ljudi su dolazili i odlazili lijepo i kulturno. Zbog takvih stvari poèeo sam da gledam na muslimane drugaèije. To je bilo prvi put da su mene muslimani pozvali u Islam, a da nisu bili ni svjesni toga. Pozvali su me u Islam tako što sam ih ja posmatrao i pratio njihovo ponašanje.

    Inaèe moj šef na poslu gdje sam radio je takoðer bio musliman. On me mnogo puta pozivao da èitam o vjeri, ali ja sam bio izuzetno tvrdoglav tako da sam to odbijao. Jednom me upitao ' Zašto ne proèitaš neku knjigu? Bibliju, bilo šta?', a ja sam mu odgovorio "Neæu da ih èitam, jer æe me možda te knjiga promjenuti!"

    Put u Jerusalem

    Iako je odbijao da posluša savjet svoga šefa Alhadr Islam je nakon nekog vremena ipak kupio Bibliju.

    „ 2005. godine sam kupio prvu Bibliju. Tada sam je proèitao, ali i pored toga što u njoj ima mnogo kontradikcija i nemoralnih prièa o poslanicima, meðutim ukoliko to ostavimo po strani, u njoj ima mnogo dobrih rijeèi, te se vidi Božija blagodat te knjige. Biblija je tada ostavila jak utjecaj na mene, tako da sam kroz èitanje Starog zavjeta veæ bio prestao da jedem svinjsko meso, te sam shvatio važnost posmrtnog života. 2006 godine se u meni rodila želja da postanem monah, te sam uèinio "kršæanski hadžiluk", a on se sastoji u tome da se posjeti Jerusalem, Betlehem, Svetu Goru gdje je Musa, alejhi selam, primio zapovijesti. Nakon toga sam mislio, a tako mi je bilo i reèeno, da su muslimani kopirali Hadž od hrišæana. Tako sam mislio sve dok kasnije, hvala Allahu, nisam proèitao suru El-Hadž u Kur'anu, dok u Bibliji nema sure ili nekog stiha koji pominje Hadž. 2006. godine sam otišao u Crnu Goru u manastir kako bih postao monah, i tamo sam proveo šest mjeseci. U tih šest mjeseci sam se uvjerio da samo hrišæanstvo ne prati Isusova uèenja, veæ je to ustvari religija koja je proizašla iz naroda, tako da se ustvari vjera priklonila narodu, umjesto da se narod prikloni vjeri. Tu sam bio na velikim iskušenjima, tako da mi je bilo mnogo nelogiènih stvari, da bi mi na kraju rekli ' Ti nisi ovdje da razmišljaš, vdje si da šutiš i da se moliš!'. To mi se nikako nije svidjelo, jer je Allah svima nama dao inteligenciju kako bi razmišljali, a Kur'an je ujedno i jedina vjerska knjiga koja nas podstièe da razmišljamo. Mnogo je ajeta koji nam govore da razmislimo, da gledamo, da otvorimo oèi a to zaista nisam naišao ni u manastiru ni u Bibliji. Nakon što sam napustio ovaj manastir u Crnoj gori, otišao sam u džamiju kako bi kupio svetu knjigu Kur'an. Ušao sam u džamiji, te sam izvadio eure da platim, a oni su mi rekli ' Ne, ne brate! Uzmi knjigu!' U tom momentu nisam ni shvatio da su oni htjeli dio nagradi ako mene Allah Uzvišeni uputi".

    Konaèno musliman

    Nakon dugog traganja Alhadr Islam je konaèno otkrio istinu. Èim je proèitao prvu suru El –Fatiha shvatio je da je na dobrom tragu. „ Sjeæam se da sam ušao u auto i odmah otvorio prvu stranicu Kur'ana da proèitam. Otvorio sam suru El-Fatiha, proèitao sam je na glas i ona je ostavila izuzetno jake osjeæaje na mene. Moj brat je takoðer bio u autu sa mnom i èuo je to, te je i njega dirnulo. S obzirom da nisam mogao u autu da proèitam èitav Kur'an, otvorio sam zadnju stranicu Kur'ana. Vidio sam šta se kaže na poèetku, pa reko da vidim šta se kaže i na kraju. Proèitao sam suru En-Nas, koja je ostavila tako jak utjecaj na mene i na mog brata, da mi je brat odmah rekao "Pozajmiæeš mi tu knjigu" , a ja sam mu rekao "Ne, ova je moja! Ako hoæeš idi i ti uzmi sebi!", nakon tri sedmice brat je takoðer otišao po Kur'an, i molim Allaha da i njega uputi u Islam. Tada se nešto preokrenulo u mom srcu, i znao sam da je Islam pravi put. 2007. godine sam prihvatio islam u centralnoj Džamiji u Londonu.

    Moj bivši gazda me odveo u džamiju, i tada sam veæ vjerovao u poslanika Muhammeda , sallallahu alejhi ve selleme, i Jedinstvo Boga, ali sam i dalje bio tvrdoglav, što je i karakteristièno za nas Balkance. Koristio sam one molitve iz manastira, ali sam iz njih izvadio širk i ono što se kosilo sa islamom, tako da je to više nekako lièilo da pravim svoju vjeru, jer mi je bilo teško da promjenim vjeru zbog svoje porodice kojoj bi to teško palo. Meðutim ja nisam stvoren da napravim novu religiju, veæ da slijedim jedinu kod Boga priznatu vjeru. Pred mujezinom centralne džamije u Londonu sam prihvatio Islam, ali ono što je interesantno jeste da danas mnogi ljudi kada prelaze na Islam probude im se emocije i zaplaèu, meðutim kod mene je to stvorilo kontraefekat, nešto me bilo steglo u grlu i jedva sam izgovorio šehadet. Trebalo mi je tri dana da se potpuno oporavim, ne znam da li sam možda pokupio džine dok sam bio u manastiru, ali mi se stalno po glavi provlaèila misao "Ti nisi musliman!" Nakon tri dana to se sve sleglo, progutao sam tu knedlu, i hvala Allahu tada sam shvatio da mi je to najbolja stvar koju sam uèinio u životu".

    Nama je data obaveza da širimo Islam i ne smijemo da se stidimo ove vjere

    Muslimani moraju shvati da je Allah Uzvišeni na strani vjernika! Danas su velike smutnje oko muslimana, ali ipak moramo da se trudimo da islam praktikujemo u najboljem moguæem obliku. Allah nam govori da su najbolji muslimani oni koji kada ih napadaju nevjernici, oni im uzvraæaju sa rijeèima "SELAM-MIR", nažalost veæina nas bi poèela galamiti, pa èak možda i psovati. Problem se javlja u tome što mi to ne radimo zbog Islama, veæ zbog samih sebe. U tim trenucima mi osjeæamo da je to samo napad na nas kao jedinku, a ne na cjelokupni Islam, i mi odgovaramo jer je nas povrijedilo i da se mi odužimo, a ne da se odužimo za Islam. Jedan izuzetan lijep primjer jeste primjer Alije, Allah bio zadovoljan njime, kada se borio u jednoj bici, te je oborio nevjernika na pod i stavio mu sablju kod vrata tako da je trebao samo malo da je povuèe kako bi ga ubio. U tim trenucima ga je ovaj nevjernik iz mržnje pljunuo, nakon èega je Alija podigao svoju sablju. Taj nevjernik se zaèudio i upita ga "Pa zašto me ne ubi, još sam te i pljunuo?", na što mu Alija reèe "Prvi put sam htio da te ubijem radi Allaha, a da sam te ubio kada si me pljunuo ubio bih te iz ljutnje što si to uradio!"

    Ako nas lièno napadaju u tom momentu treba da uzvratimo ljepšim primjerom, ali ako napadnu Allaha i Poslanika onda treba da stanemo èvrstim stavom. Kod nas je to nažalost obrnuto, kada nas napadaju mi smo èvrsti, a kada vjeru onda hoæemo ljepšim primjerom da uzvratimo!

    Kada su kamenovali Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, u Taifu, i kada je bio sav krvav od toga dolazi mu Melek Džibril i pita koju hoæe da Allah da kaznu stanovnicima Taifa. A Poslanik uputi dovu da u Taifu budu muslimani, a znamo da u današnje vrijeme tamo je mnogo muslimana! Šta bi mi rekli? Šta bi mi uradili u takvoj situaciji?

    Kakvi su naši problemi na putu pozivanja u Islam u poreðenju sa ovim problemima? Treba da što više uèimo i da onda radimo po tom znanju, pa da ne budemo kao magarci koji nose knjige na leðima a od njih nikakve koristi da nemaju.

    Nama je data obaveza da širimo Islam, i ne smijemo da se stidimo ove vjere. Mnogo puta se desi da se muslimani stide da kažu da im je ime muslimansko, pa èuješ kako Muhammeda zovu "Mo", i stavljaju sebi tamo kojekakve nadimke! Mi moramo da budemo ponosni, mi smo muslimani, to je prelijepo i to je pozitivno! Treba da nemuslimane na najljepši naèin pozivamo u Islamu, kao što nam je to i Allah rekao u Kur'anu. U Engleskoj se da'wa-pozivanje u Islam u posljednjih 12 mjeseci jako puno proširila, samo u Londonu ima nekih 20 mjesta gdje se dijele besplatne knjige, Kur'ani itd. U Bosni bi se to trebalo što više raditi, dijeliti Kur'ane i knjige, neka sami proèitaju, davajuæi im svojim primjerom, ponašanjem do znanja da je ovo prava vjera. Braæa muslimani trebaju da se organizuju u svim gradovim u BiH, kako bi širili vjeru Islam? Ne treba da se sekiramo oko toga da li æe oni to prihvatiti ili ne, na nama je da pozivamo, a Allah je taj koji upuæuje na pravi put!

    Razgovarao: Eldar H. Tutniæ

    Saff br. 341.

    ___________________________________________________________________
    Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

    08-16-2013 03:41 pravimostarac is offline Pregledaj poruke od pravimostarac Dodaj pravimostarac u listu prijatelja
    -Svjetlost- -Svjetlost- is a Male
    raja




    Poruka: 1736
    Location: :)

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    U zagrebaèkoj džamiji izgovorila šehadet



    Mašallah, jedna sestra nam je poslala prelijepu vijest o prelasku Marije Suèiæ iz Hrvatske na islam, naime sestra je prije dva dana izgovorila šehadet u zagrebaèkoj džamiji

    Svaki dan, broj naše braæe i sestara u Islamu se poveæava elhamdulillah. Juèer smo u našem susjedstvu imali dva povratka Allahu, brata u Srbiji, a drugi sluèaj je sluèaj naše sestre iz Hrvatske, Marije Suèiæ, sada Merjem, elhamdulillah. Sestra koja je prije deset godina otišla u Zagreb, da bi sebi našla bolju buduænost i posao i da bi se maknula iz sredine u kojoj je živjela...

    kako je radila sa Muslimanima, upoznala je i jednog momka ''muslimana'' u kojeg se zaljubila, ali kako kaže nije znala da svi Muslimani nisu dobri, pa se i razoèarala. Sestra Merjem o svojim prvim koracima ka putu istine kaže:''Iako sam doživjela mnoge žalosne i ružne trenutke, Islam me je poèeo nekako zanimati bez obzira kako su se ponašali Muslimani u mojoj okolini. Prije tri godine sam se prijavila na fejsbuk i tako poèela èitati sa stranica. Ta ljubav i osjeæaji prema Islamu su se poèeli širiti u mome srcu i duši poput virusa. Hvala Allahu zbog tog dobrog virusa''.

    Na fejsbuku je upoznala jednu sestru, sestru Eminu i vrlo brzo je zavoljela kao pravu sestru. Eh, koliko znaèi kada ti neko na lijep naèin pristupi i upozna te sa Islamom. To je kako kaže bila prekretnica u njenom životu. Uz sestru Eminu je uèila kako obaviti namaz i èak i par sura iz èasnog Kur'ana. Dani su prolazili i ona je samo èekala priliku da ode do džamije. To je uèinila juèer sasvim sluèajno. Ono što ju je obradovalo je što su u džamiji bili jako susretljivi i ljubazni prema njoj. Sestra Merjem kaže:''Abdestila sam, pogledala unutrašnjost džamije i izgovorila šehadet. To je najljepši period mog života''.

    Kada sam htjela da napišem prièu o njoj rekla mi je kako nema neki poseban razlog što se vratila Allahu, odnosno da njena prièa nije puna èudnih situacija koje ljude vrate Allahu, kao što smo èitali mnoge prièe povratnika, ali samim tim što je nakon 30 godina života živjela u zabludi, pa je Allah vratio pravome putu, iz svoje ljubavi i milosti prema njoj, to je veæ dovoljno posebno. Hvala Allahu što smo bogatiji za još jedan biser Islama.

    Sestra A. M. Ž.


      k2eMOngl4-k

    09-18-2013 08:55 -Svjetlost- is offline Posalji email za -Svjetlost- Homepage of -Svjetlost- Pregledaj poruke od -Svjetlost- Dodaj -Svjetlost- u listu prijatelja
    Stranica (10): [1] 2 3 4 sljedeca » ... zadnja » nove poruke | aktuelne teme | forum
    Postavi novu temu Odgovori
    Go to:
    preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com