***haj' posteno ...***

...recite mi da li ste u stanju biti samokriticni, ili su uvijek drugi krivci u raznoraznim nesporazumima, da li mozete objektivno da sagledate sebe i svoje postupke prema drugim ljudima, ili i ne pomislite da problem moze biti bas do vas.......i jos nesto, da li ste svjesni sazrijevanja i nadogradnje svoje licnosti, ili ne razmisljate o tome......

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Sandy dana 11-20-2003 u 00:05.

sve s mjerom

iako nekad nemozes

ustanoviti razliku

izmedju mjere i (nemjere )

___________________________________________________________________
010101010101010................1

U svakom slucaju obicno sam krivac ja (baksuzz da ne mogu veci biti, a ponekad i pravo naivna )
Ali uvijek "izgori" jadni muz, jer je naravno on definitivno kriv za sve, pa i ono sto se meni desava

Sazrijevanje i nadogradnja licnosti su normalne sastavnice naseg zivota, odrastanja pa i starenja. Cesto razmisljam o njima, i znam da cu napredovati u ovim pojmovima samo onoliko koliko se sama potrudim i ulozim u szrijevanje i nadogradnju sebe same kao licnosti.

Eto..

P.S. veoma sam samokriticna, mada to rijetko priznajem drugima, ali sebi da, kao i sebi veoma bliskim osobama koje imaju i te kako pozitivan uticaj (ja to nazivam pozitivnom i konstruktivnom kritikom moje licnosti) na moje ponasanje i ukazivanje gresaka kod mene jer ih one mogu objektivnije sagledati sa strane nego li ja sama na sebi.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Kise dana 11-19-2003 u 22:50.

Veoma sam samokriticna. Kod moje mame nikad niko drugi nije mogao biti za nesto kriv, nego nas dvije (ja i sestra). Objektivna sam uvijek i u vezi svojih postupaka ali i postupaka drugih ljudi oko mene.

Sto se tice sazrijevanja, to sam pocela da primjecujem kada sam se udala i rodila dijete. Sve vise i vise su mi neke bitne stvari bile vaznije nego prije. Recimo, dok sam bila cura sve je islo samo na mene. Imala sam fin posao i fino zaradivala, pa se moglo. Nekad ne bi neki racun platila, jer sam kupila cipele od ihoho. Sada vec, ne razmisljam tako. Neke stvari su osnovne i one se prve rijese. Isto tako novac mi nije bitan kolik je bio ranije. Nakon sto sam rodila nasla sam posao koji se placa relativno manje nego moj stari, ali zato imam super benefite, slobodne praznike, slobodna ljeta, vikende i takve stvari koje su vazne za moju porodicu.

Sazrijevanje - eto ako je to to

___________________________________________________________________

bas tako Kise, i ja mislim da se dosta dobro mozemo vidjeti u ocima drugih ljudi, onih koji nas dobro poznaju, i kroz njih uvidjeti svoje mane i greske....ako cemo posteno ..i ako nam je uopste stalo do toga. Pricam na ovu temu jer sam okruzena sa mnogo ljudi koji vrlo rijetko razmisljaju o sebi, ili ne analiziraju sebe i svoje osobine, a brzi su da pricaju o drugima i tudjim greskama, bez obzira na to sto mozda rade iste stvari, ali nisu ih svjesni...

Meni su moja Sandy (kada nisam mogla povjerovati u neke stvari da sam to stvarno ja ili da tako izgledam ili se ponasam) cak predlagali da me snime na kasetu ili video traku.
kazu da bi mi najveca kazna (u odnosu na mog muza), bila upravo ta da on jedno par dana ne prica sa mnom nego da mi samo pusta tu kasetu

I mene zbunjuje uglavnom to sto su pojedini ljudi sa kojima se susrecem (poznanici, prijatelji... suradnici) spremni na kritiku drugih (pa i mene) ali nisu spremni da iste/slicne kritike prihvataju na svoj racun i od drugih. To nazivam jednosmjernoscu i ne opravdavma je, ali se trudim da je razumijem. Jer koliko je ljudi toliko je cudi - zar ne?

Ja samo imam stajaliste - svi smo mi ljudi (prije svega JEDNAKI) i svi grijesimo (i prema sebi i prema drugim). Sve je to normalno.
Ako ti deset ljudi kaze da nesto nije u redu, onda ne moze biti da je u redu premda ja mislim da jeste.
Zivot je jedan,i nije nimalo lagan. I mislim da mnogo mozemo postici u njemu, prihvatanjem kritika (ako su realne i postene i na pravilnoj ossnovi postavljene), nadogradnjom svoje licnosti, sazrijevanjem (sve u svoje vrijeme kako bi Maggie rekla ).

Mislim da mnogo mozemo nauciti od drugih, postujuci druge, truditi se da i oni nas postuju i pokusati da svi od svog zivota napravimo nesto sto ce nas istinski zadovoljavati i ciniti sretnim.
Jer ja nisam zadovoljna ako npr. imam sve najbolje (to mi je najmanje vazno), kad je i prosjecno sasvim dovoljno i nimalo me ne zadovoljava da zivim zivotom i zivotnim kriterijima drasticno drugacijim od tudjih 8mislim na sredinu u kojoj zivim).

Mi se uklapamo u sredinu i ljude koji u njoj zive, pokusavamo samo malo da je prilagodimo sebi, da bi bilo pristupacnije i lakse svima.

Ali smisao zivota je jedino vrijedan - ako smo mi zadovoljni zivotom, porodicom, sobom i prijateljima koje imamo

s godinama sam postajao sve vise samokritican i imam osjecaj da sam i previse

cesto me to dovodi u nezgodne situacije sto se kosi sa mojim principima

zasto moram ja da popustim kada nisam ja jedini krivac

ako se ne povucem doci cu u nezgodnu situaciju

onda ako prekoracim tu granicu strpljenja onda sam u goroj situaciji

zato cesto i na svoju stetu popustim iako nije to rjesenje

sada to definisem kao ono piz svaki put ti moras da popustis

ne bih rekao da sam ali sam previse samokritican

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

citat od pasha:

s godinama sam postajao sve vise samokritican i imam osjecaj da sam i previse

cesto me to dovodi u nezgodne situacije sto se kosi sa mojim principima

zasto moram ja da popustim kada nisam ja jedini krivac

ako se ne povucem doci cu u nezgodnu situaciju

onda ako prekoracim tu granicu strpljenja onda sam u goroj situaciji

zato cesto i na svoju stetu popustim iako nije to rjesenje

sada to definisem kao ono piz svaki put ti moras da popustis

ne bih rekao da sam ali sam previse samokritican

Ne mislim da se covjek koji popusta zove pi , mada nisam ni za to da radimo uvijek nesto protiv sebe , a redovno za druge...naravno da covjek mora sebe postivati...ali tolerancija (ja bih to tako nazvala) je uvijek dobrodosla, posebno u odnosu sa bliskim osobama, znaci familija i dobri prijatelji, i opet u granicama da ne bi doslo do iskoristavanja od strane drugih...mozda zvuci grubo, ali na zalost desava se i to, cak i u najuzem krugu familije .

Najtezi oblik rada je "rad na sebi", jer cim priznas sebi da si nesto pogrijesio/la, na dobro si putu, u krajnjem lijecenje alkoholicara, narkomana i slicno se bazira na tome da moraju sami sebi da priznaju da su to sto jesu i tek od tog momenta moze da pocne rehabilitacija i oporavak!

A ja....... trudim se sagledati sebe, svoje postupke, te ne kriviti druge ljude za svoje greske! Jer svi smo mi kovaci svoje sudbine, srece, te na kraju i zivota i odnosa prema ostaliim ljudima, ma kakvi oni bili!
A cinjenica jeste da smo okruzeni ludilom, koje ti ne pruza niti snagu niti potporu da postanes bolji, nego...... !

citat od Mala:

Najtezi oblik rada je "rad na sebi", jer cim priznas sebi da si nesto pogrijesio/la, na dobro si putu, u krajnjem lijecenje alkoholicara, narkomana i slicno se bazira na tome da moraju sami sebi da priznaju da su to sto jesu i tek od tog momenta moze da pocne rehabilitacija i oporavak!

A ja....... trudim se sagledati sebe, svoje postupke, te ne kriviti druge ljude za svoje greske! Jer svi smo mi kovaci svoje sudbine, srece, te na kraju i zivota i odnosa prema ostaliim ljudima, ma kakvi oni bili!
A cinjenica jeste da smo okruzeni ludilom, koje ti ne pruza niti snagu niti potporu da postanes bolji, nego...... !

vrlo samokriticna

prilicno zrela i svjesna svoje nesvijesti.

___________________________________________________________________

ispadose svi samokriticni.


ne bih se bas pohvalila time. ne trosim puno energije i misli na samokritiku niti na kritiku bilo kakve vrste.


uvijek citam i pratim interesantne teorije, postavljam sebi i drugima pitanja. kroz sve, cak i obicne svakodnenve stvari pokusavam da dokucim odgovore na osnovna pitanja koja me i dalje muce, kao sto su, nalazenje smisla zivota, pojam srece itd.

ideje i ponasanja ne kritikujem ali na sve postavljam pitanja i pokusam sve da gledam sa dvije strane ili sa dva stanovista. radim na tome da jacam svoju objektivnost i kontrolisem subjektivnost.

___________________________________________________________________

Nemam ti vremena za to, nemam vremena za analize da druge kritikujem,
a kamoli sebe, i uglavnom pratim svoju intuiciju,
rijetko se zajebem, a i to kad se desi, vec je kasno, tako
da nema mjesta kajanju, a znam se i izvinuti ako treba....

___________________________________________________________________
audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....

...recite mi da li ste u stanju biti samokriticni, ili su uvijek drugi krivci u raznoraznim nesporazumima, da li mozete objektivno da sagledate sebe i svoje postupke prema drugim ljudima, ili i ne pomislite da problem moze biti bas do vas.......i jos nesto, da li ste svjesni sazrijevanja i nadogradnje svoje licnosti, ili ne razmisljate o tome


Cini mi se da jesam samokriticna, samo kad u tom putesestviju skontam da je do mene tesko to na glas izgovaram. Ali ga upamtim i nastojim da ne ponovim istu gresku. Svoje postupke prema drugim ljudima plaho tabirim.
Sazrijevanje je normala, htjeli mi ili ne; to je kao doba malog djeteta, pubertet itd...ako ima moje generacije razumjet ce. Ipak, cini me se najbitnije je sacuvati ono malo dijete u sebi...
Ne znam vi tamo po Americi jeste li imali priliku citati "Proroka" od Khalil Gibran, preveden je i na hrvatski. Odlicna knjiga, dobra i za ovu temu.

___________________________________________________________________
maslacak

to za "malo dijete" si u pravu, na zalost ako je zivot previse gorak, tesko je to sacuvati....
..meni sin kaze da cu zivjeti 100 godina, da sam ponekad neozbiljnija od njega i njegovih prijatelja ....al zato me vodi na koncert Eminema

Sandy,
istina, tesko je sacuvati i njegovati to malo dijete u nama, ali moze se, u prkos svoj zivotnoj gorcini, poprilicno uspjeti u tome.
Divno je "rasti" uz svoju djecu. Mislim da to puno vise nego sto smo svjesni utice na neprestano oblikovanje naseg karaktera, posebno na majke. Kad smo jake, hrabre, vesele u prkos svemu, to smo veoma cesto zbog nase djece, ali to je toliko prirodno da to i ne primjecujemo. Mislim da i to dobrim dijelom stiti ono dijete u nama.
Mene su do moje 45-e god. djeca vodila po tim koncertima, neki dan je Bowie bio u Nici i ja odvezla kcerku, kaze hajd' mama i ti - meni sad vise nije do tog...sad mi je 48-a. Sad, "mene malu u dnu moje duse" njeguju lijepe knjige, pravi prijatelji, slucajni susreti sa interesantnim ljudima... Pokusavam da me svaki kontakt i komunikacija obogate, ako mozemo nesto lijepo razmijeniti to mi uljepsa dan, ako ne - prodjem pored i produzim svojim putem. Pokusavam da u svakom prepoznam njegovo malo dijete, mnogi ga dobro kriju i kamufliraju, a oni koji su ga " izgubili" nekako su tuznjikavi i nezadovoljni...Nekome ovo sve izgleda utopija, ali meni bar za sad stima.

___________________________________________________________________
maslacak

citat od Aleksandra:

vrlo samokriticna

prilicno zrela i svjesna svoje nesvijesti.

kopam teme iz naftalina

sandra ista sam ti tak'a

___________________________________________________________________

haj posteno, haj iskreno...pa mi smo najneposteniji i najneiskreniji prema sebi. Jesam samokriticna ali mi ne pije vode, vec sutra dan zaboravim sto sam se sebi taj dan gadila. Ali juce mi se desila interesantna stvar, sebe sam ukopala namjerno, htjela sam da u ocima jedne osobe ispadnem ono fuj!

ja jesam samokritican, ali od drugih ne ocekujem ono sta ocekujem od sebe...jer je to uglavnom osobina [samo-]kriticnih osoba...i...ja se ne mogu na sebe nikada naljutiti, bez obzira na to sto sam samokritican, jer sam misljenja da su greske tu, da covjek iz njih uci...pa da nastoji da ih cesto ne ponavlja..jer kako god mi to htjeli, neke greske se iznova ponavljaju...ta nismo savrseni

___________________________________________________________________