Ingrid
liska foruma '03
Poruka: 701
|
|
|
11-30-2003 22:01 |
|
Sandy
moforaja
Poruka: 3840
Location: kod Hita...
|
|
|
11-30-2003 22:01 |
|
Sandy
moforaja
Poruka: 3840
Location: kod Hita...
|
|
|
11-30-2003 22:27 |
|
Sandy
moforaja
Poruka: 3840
Location: kod Hita...
|
|
|
11-30-2003 22:35 |
|
obrisana
Gost
|
|
|
12-01-2003 11:34 |
|
beli
moforaja
Poruka: 4103
Location: USA
|
|
Ispocetka i jest neprijatno pogotovu ako se rastanes bez svadje.
Svaki susret ocekujes nesto ce se desiti(u mnogo puta, ni sam neznas sta)
E onda uvedes duplu ili jos bolje troduplu kontrolu gdje ces izlaziti,i kako ces se ponasati
da ne bi, kojim slucajem naletio na doticnu osobu, a kasnije vrijeme ucini svoje i
ostanes s'njom na pozdravu ili na par rijeci.Moje pitanje je vezano za ponasanje
kad ih dvije ili vise ugledas i to jos zajedno.Evo haj da ne okolisam, zabavljao se sa jednom u
osnovnoj(citaj prva ljubav), pa ona otisla u srednju, i ja se pocnem zabavljati sa drugom i
prekinem i sa njom i nakon nekoliko hefta upadam u kafic a njih ti ga dvije kahvenisu.Ja ih pozdravim, a one obe u bandak od smjeha, i normalno i ja se pocnem smijati, ali one 2-3
sekunde izmedju toga nije bas da ti je svejedno....
Dobra tema...
___________________________________________________________________ audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....
|
|
12-01-2003 15:35 |
|
William
mofo beba
Poruka: 5
Location: Negde na ovom svijetu
|
|
Jednom sam je sreo.
Prolazeci gradom, bila je zadnja osoba, koju sam ocekivao da vidim. Sedela je u tom momentu pod bagremovim drvetom, i senka- koja je okruzivala- je licila na maleni oblacic, koji bi svakim momentom se srucio na nju. Njen pogled je bio uperen ka podu: Neznam sta je trazila, ali siguran sam da nije nasla. Njena njezna ruka, je kao pramencic , kao maleno pero, prosla kroz njenu kosu stavljajuci je iza uveta; u mislima sam to sam ponovio.
Prisao sam joj i tisina koja je nastala u tom momentu, me je svi visa secala, na njene sitne korake, koje su u noci- kad je ustajala- nadolazili kao plima. Nije me odma primetila, ali zeleo sam da samo jos malo ostane sagnuta ka podu, da neizgovorim ni jednu rijec. Onda me je ugledala, i njene oci su kao zasijale kao da ih je tad prvi put otvorila. Njen tihi glasic se jedva cuo, ali nije morala da prica. Ja sam bio naucio, da slusam kad prica srcem. Cekala je nekog, govoreci mi da je tu dosla uposetu u tom gradu, i da sutra opet odlazi, ali sto mi je bilo najvaznije: Ona je bila tu, pa makar i za jedan dan.
Pre toga nisam se usudio da joj uzmem ruku, jer bojao sam se , da bi mi pruzila sebe.
U tom momentu je dosla ta cekana osoba; momak od 25 ili vise. Pruzio joj je poljubac i osjetio sam da joj je bilo neprijatno, ali nije trebalo: Sigurno je i on voli kao ja.
"Vidimo se opet nekad?"- rece ona; "Ako nas vrijeme opet donese!"- rekoh joj. Ona je sagnula pogled, njena njezna ruka se sakrila pod njegovim pazuhom; njegov pogled se sklonio sa mene i ona je svoje malo nebo pogleda sakrila pod trepavicama, u kojima je pre toga toliko toga krila, da bi citav zivot trebao, da ih odnese. Prateci njene korake, i kuda je isla, razmisljao sam da se vratim kuci na brzinu, da uzmem jednu svecu- posto je noc vec pocela da pada- i da joj potrazim korake, i sve i jedan pokupim kao zvezdice, i razbacam po svojoj sobi. Vratio sam se, ali nisam nasao nijedan korak njen; ona je bila tu pre mene, i pokupila ih, da je nikad vise nenadjem...
___________________________________________________________________ Odkad znam sta je ljubav, znam da bol nije sve sto boli.
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane William dana 12-01-2003 u 15:58.
|
|
12-01-2003 15:54 |
|
Kise
Gost
|
|
|
12-01-2003 16:00 |
|
Kise
Gost
|
|
Jednom sam je sreo.
Prolazeci gradom, bila je zadnja osoba, koju sam ocekivao da vidim. Sedela je u tom momentu pod bagremovim drvetom, i senka- koja je okruzivala- je licila na maleni oblacic, koji bi svakim momentom se srucio na nju. Njen pogled je bio uperen ka podu: Neznam sta je trazila, ali siguran sam da nije nasla. Njena njezna ruka, je kao pramencic , kao maleno pero, prosla kroz njenu kosu stavljajuci je iza uveta; u mislima sam to sam ponovio.
Prisao sam joj i tisina koja je nastala u tom momentu, me je svi visa secala, na njene sitne korake, koje su u noci- kad je ustajala- nadolazili kao plima. Nije me odma primetila, ali zeleo sam da samo jos malo ostane sagnuta ka podu, da neizgovorim ni jednu rijec. Onda me je ugledala, i njene oci su kao zasijale kao da ih je tad prvi put otvorila. Njen tihi glasic se jedva cuo, ali nije morala da prica. Ja sam bio naucio, da slusam kad prica srcem. Cekala je nekog, govoreci mi da je tu dosla uposetu u tom gradu, i da sutra opet odlazi, ali sto mi je bilo najvaznije: Ona je bila tu, pa makar i za jedan dan.
Pre toga nisam se usudio da joj uzmem ruku, jer bojao sam se , da bi mi pruzila sebe.
U tom momentu je dosla ta cekana osoba; momak od 25 ili vise. Pruzio joj je poljubac i osjetio sam da joj je bilo neprijatno, ali nije trebalo: Sigurno je i on voli kao ja.
"Vidimo se opet nekad?"- rece ona; "Ako nas vrijeme opet donese!"- rekoh joj. Ona je sagnula pogled, njena njezna ruka se sakrila pod njegovim pazuhom; njegov pogled se sklonio sa mene i ona je svoje malo nebo pogleda sakrila pod trepavicama, u kojima je pre toga toliko toga krila, da bi citav zivot trebao, da ih odnese. Prateci njene korake, i kuda je isla, razmisljao sam da se vratim kuci na brzinu, da uzmem jednu svecu- posto je noc vec pocela da pada- i da joj potrazim korake, i sve i jedan pokupim kao zvezdice, i razbacam po svojoj sobi. Vratio sam se, ali nisam nasao nijedan korak njen; ona je bila tu pre mene, i pokupila ih, da je nikad vise nenadjem...
Predivan tvoj prvi post William
Dobro nam dosao i bolje nas nasao
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Kise dana 12-01-2003 u 16:03.
|
|
12-01-2003 16:02 |
|
adis b
rambling reck
Poruka: 1082
|
|
|
12-01-2003 19:44 |
|
rozalija
trudim se
Poruka: 239
Location: Sarajevo
|
|
|
12-01-2003 19:46 |
|
|
|
|
|