HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
|
07-18-2007 23:20 |
|
niko
bice nesto od mene
Poruka: 484
|
|
Uh kad se sjetim svog djetinjstva i najbolje prijateljice Maje.Nas dvije smo bile hmmmm,ma falila nam je industrija greda u glavi.Od ranjavanja u toku igre eto da nabrojim samo riknutu venu na nozi,slomljenu desnu ruku,naciknutu cjevanicu na nozi.Rane na koljenima su mi bile glavni ukras na tijelu.Sta moj sin ima od djetinjstva??0ma play station i kompjuter,da ne zaboravim razne kablovske programe na tv-u.Ja sam imala Radobolju,Neretvu,posjete pecini na Humu(mislila sam da tu zivi Dzek trbosjek),pa kad smo Maja i ja jele lisce s musmule,jer ipak to su svemirske ribe .Ah da!, jednog kisnog dana smo sklepetale sator od najlona na strmini u Barama i zapalile vatru u kanti za cvijece i hajmo smisljati formulu kako da ubijemo SUPERMENA.Njenoj mami obrisi masne ruke od ves (jer smo retardirane),a mojoj pojedi citavu kokosh koju je ispekla za rucak(jer se igramo ugostiteljstva).Provedosmo i rat zajedno.Nemamo gdje otic da nas oshisha frizerka,pa smo i to uradile same.Do pola glave se obrijale ziletom,a ono ostalo makazama pa ko gljive(dok sam ja nju shishala zakinula sam joj malo uha makazama ).Od nas mira nisu imali ni zatvorenici na zatvorenickom imanju u Barama.Eh ko bi sve te stvari koje smo radile nabrojao..Bila su to neponovljiva vremena,neponovljivo prijateljstvo i neponovljiva masta.Sretnemo se i sad u Mostaru preko ljeta,al' dijeli nas neka daljina..
___________________________________________________________________ Hendikepirano dijete nit' je bolesno nit' zarazno. Ono samo traži da bude prihvaæeno u našoj/svojoj zajednici. 97% neæe preuzeti ovu poruku kao status, ako si ti jedna/jedan od 3% preuzet æeš ovu poruku bar na jedan dan !
|
|
08-02-2007 17:48 |
|
tweetymo
moforaja
Poruka: 3089
Location: dvica kruzno oko hita
|
|
Uh kad se sjetim svog djetinjstva i najbolje prijateljice Maje.Nas dvije smo bile hmmmm,ma falila nam je industrija greda u glavi.Od ranjavanja u toku igre eto da nabrojim samo riknutu venu na nozi,slomljenu desnu ruku,naciknutu cjevanicu na nozi.Rane na koljenima su mi bile glavni ukras na tijelu.Sta moj sin ima od djetinjstva??0ma play station i kompjuter,da ne zaboravim razne kablovske programe na tv-u.Ja sam imala Radobolju,Neretvu,posjete pecini na Humu(mislila sam da tu zivi Dzek trbosjek),pa kad smo Maja i ja jele lisce s musmule,jer ipak to su svemirske ribe .Ah da!, jednog kisnog dana smo sklepetale sator od najlona na strmini u Barama i zapalile vatru u kanti za cvijece i hajmo smisljati formulu kako da ubijemo SUPERMENA.Njenoj mami obrisi masne ruke od ves (jer smo retardirane),a mojoj pojedi citavu kokosh koju je ispekla za rucak(jer se igramo ugostiteljstva).Provedosmo i rat zajedno.Nemamo gdje otic da nas oshisha frizerka,pa smo i to uradile same.Do pola glave se obrijale ziletom,a ono ostalo makazama pa ko gljive(dok sam ja nju shishala zakinula sam joj malo uha makazama ).Od nas mira nisu imali ni zatvorenici na zatvorenickom imanju u Barama.Eh ko bi sve te stvari koje smo radile nabrojao..Bila su to neponovljiva vremena,neponovljivo prijateljstvo i neponovljiva masta.Sretnemo se i sad u Mostaru preko ljeta,al' dijeli nas neka daljina..
eh moja t@n@ ovo me vrati u neka veselija i ljepsa vremena kad djeca nisu ulazila s dorista i kad smo svi na ulici rasli al nas ona nije odgojila ,kad se postovala rijec starije raje i kad nas je ista ta starija raja cuvala al sada na zalost toga vise nema niko nikom nista ne smije rec odma se za vratove hvata djeca nam zive u svijetu cartoonnetvorka playstationa jetiksa i svih onih nenormalnih crica i poprimaju polako ponasanja svojstvena onim monstrumima iz crtanih a mi smo skakali po neretvi i ljeti i zimi krijuc se od roditelja bjezali u druge kvartove jer pobogu tamo su bile u drugom kvartu nase prve simpatije ,a sad je sve to tako daleko u nasim sjecanjim jos samo zive uspomene i tuga za nekim proslim ljepsim vremenima
___________________________________________________________________ Hendikepirano dijete nit' je bolesno nit' zarazno. Ono samo traži da bude prihvaæeno u našoj/svojoj zajednici. 97% neæe preuzeti ovu poruku kao status, ako si ti jedna/jedan od 3% preuzet æeš ovu poruku bar na jedan dan !
|
|
08-02-2007 18:59 |
|
Emir
samo sto nisam
Poruka: 1120
Location: NYC
|
|
Haj malo da osvjezimo temu!!!... Natjera me Glumica sa slikam iz djetinjstva....
Vecinu svog bezbriznog djetinstva proveo sam na Bjelusinama gdje smo i stanovali do moje jedaneste godine.... Dok izadjes od 2 Osnovne s Luke uz prljavi sokak do Bjelusina izadje ti dusa na nos, ali zato kad predjes magistralu i bacis pogled na grad i vidis svu silnu i raskosnu ljepotu nasega grada odma ti lakse bude... onako malo se ispushes a u jedno uzivas u panorami grada... U proljece bi se peli prema Gostinoj sumi prema Stocu, zemska raja da beru ljubicice, a mi muska raja ponesi bakatine, kavez pa u lov na stiglice...ponekad bi se ponesto ulovilo, najvise vrabaca, a jednom prilikom i jednog crvendaca... Lopte bi bacali ispred Kadriceve kuce (rah. Salke), a nerijetko bi lopta otisla i do magistrale i tu bi joj negdje i kraj bio, kao i mom prvom pravom fudbalu... Naleti narandzasto bijeli stojadin, o taxi-ju se radi, evo sto puce fudbal nego umalo covijek ne odleti na bankinu pa niza stranu malo do Luke... Izlazi taksista psuje, ruzi, a mi nisam ja nisma ja i hvacaj se strane... A sto neko ovdje spomenu... kako su ucili voziti biciklo niza stranu ... pa to je posebna prica... Bezbroj puta sam razbio glavu, a koljena i dlanove zgulio bezbroj puta, a ko nisam bio los... Bilo je i gorih, sto su lomili stosta jos....
Kada bi Velez igrao pod Bijelim Brijegom svoje nocne utakmice, buka i sjaj sa tih utakmica bi dolazili do nas... Nedeljom ujutru najcesce bi nas mame cesto odvele do Pozorista Lutaka u Brankovcu, au sto je to dobro bilo kad sam malio bio... Neznam dali jos uvijek radi i postoji Pozoriste Lutaka, valjalo bi da jeste... A tek sto je dobar burek bio pod lipom na Titovoj ulici kada bi mama na pijacu krenula... I stosta jos, al o tome nekom drugom prilikom.
I kada smo odselili s Bjelusina cesto bi otisao do stare dobre raje, nije mi bilo mrsko popeti se gore i baciti pogled na nas prelijepi grad, a zadovoljstvo je uvijek bilo druziti se s njima... E da mi je bar deseti dio bezbriznog djetinjstva koje sam ja imao da priustim svom malom klinji dobro bi bilo... Ko bajagi zivimo u suvremenijem i boljem svijetu, jesmo ali ......
Nego, al je nekad dobro bilo, dobro se jelo i pilo a ponajbolje druzilo....
___________________________________________________________________
|
|
12-07-2007 17:13 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
* Za
svu djecu koja su rodjena i prezivjela
950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikada nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja na bocicama s lijekovima u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" .
Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-ice i pisali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka. Nismo morali imati kacige na glavi kada smo se vozili biciklom ili rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole s nasim prijateljima i
NITKO
nije umro od toga .
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo se
STALNO IGRALI VANI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti.
Nerijetko nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem .
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I ISLI SMO VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga .
Igrali smo se lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva .
Nase generacije proizvele su najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREðIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali .
Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!! *
pogodi me ovo sa jedne stranice.....i
istinske stranice mog zivota
i ovog danasnjeg...drugacijeg...
___________________________________________________________________ HoneyMNE
*Što ja volim kad me ne znaju...a ne volim kada lažu*
|
|
12-16-2007 15:57 |
|
Plastic
moforaja
Poruka: 2533
Location: space
|
|
* Za
svu djecu koja su rodjena i prezivjela
950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikada nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja na bocicama s lijekovima u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" .
Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-ice i pisali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka. Nismo morali imati kacige na glavi kada smo se vozili biciklom ili rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole s nasim prijateljima i
NITKO
nije umro od toga .
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo se
STALNO IGRALI VANI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti.
Nerijetko nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem .
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I ISLI SMO VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga .
Igrali smo se lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva .
Nase generacije proizvele su najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREðIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali .
Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!! *
pogodi me ovo sa jedne stranice.....i
istinske stranice mog zivota
i ovog danasnjeg...drugacijeg...
|
|
12-17-2007 02:29 |
|
Plastic
moforaja
Poruka: 2533
Location: space
|
|
|
12-17-2007 02:32 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
|
12-17-2007 15:33 |
|
TUTI
Mister foruma 2008
Poruka: 5888
|
|
* Za
svu djecu koja su rodjena i prezivjela
950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikada nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja na bocicama s lijekovima u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" .
Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-ice i pisali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka. Nismo morali imati kacige na glavi kada smo se vozili biciklom ili rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole s nasim prijateljima i
NITKO
nije umro od toga .
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo se
STALNO IGRALI VANI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti.
Nerijetko nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem .
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I ISLI SMO VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga .
Igrali smo se lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva .
Nase generacije proizvele su najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREðIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali .
Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!! *
pogodi me ovo sa jedne stranice.....i
istinske stranice mog zivota
i ovog danasnjeg...drugacijeg...
|
|
12-17-2007 15:38 |
|
dida62
SexNepoznat
Poruka: 1517
|
|
|
12-17-2007 21:28 |
|
cok
liska mjeseca maja
Poruka: 5450
Location: seher mostar
|
|
|
12-17-2007 21:54 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
citat od mostarka do groba:
Honey, duso gdje me nadje Podsjeti me dobrih starih vremena
Sretna sam sto su i moja djeca,iako ne zadugo, mogla osjetiti tu car.Izadu vani igraju se i eto ih sa hordom djece:"Mamaaaaa, namazi nam svima eurokrema pa se idemo opet igrati."
tvoja su bar dolazila,a mene èesto niko nije mogao naæi cijeli dan...
ili zaista samo zovnu da jedem,pa ja onda opet vani u zezanje,da igramo žmire,po cijelu noæ,a koga zakaèi tome nije bilo smjene ili na neki naš turnir u ko zna èemu,svakom sportu onda bi me obièno na poligonu našli,kod škole
to je u sluèaju da nismo odluèili da se gaðamo kesama punim vode
___________________________________________________________________ HoneyMNE
*Što ja volim kad me ne znaju...a ne volim kada lažu*
|
|
12-17-2007 22:05 |
|
cok
liska mjeseca maja
Poruka: 5450
Location: seher mostar
|
|
|
12-17-2007 22:08 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
|
12-17-2007 22:23 |
|
cok
liska mjeseca maja
Poruka: 5450
Location: seher mostar
|
|
|
12-17-2007 22:32 |
|
Muntahta
moforaja
Poruka: 8353
Location: Tamo gdje je moja dusa.
|
|
|
12-17-2007 22:35 |
|
cok
liska mjeseca maja
Poruka: 5450
Location: seher mostar
|
|
|
12-17-2007 22:38 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
|
12-17-2007 22:38 |
|
DEN
samo sto nisam
Poruka: 1171
|
|
* Za
svu djecu koja su rodjena i prezivjela
950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikada nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja na bocicama s lijekovima u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" .
HoneyMNE, super tekst,
Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-ice i pisali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka. Nismo morali imati kacige na glavi kada smo se vozili biciklom ili rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole s nasim prijateljima i
NITKO
nije umro od toga .
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo se
STALNO IGRALI VANI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici,
skrivaca, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti.
Nerijetko nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem .
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I ISLI SMO VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga .
Igrali smo se lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti covjecanstva .
Nase generacije proizvele su najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ODVJETNICI, DRZAVE I VLADE POCELI ODREðIVATI KAKO TREBA ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali .
Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!! *
pogodi me ovo sa jedne stranice.....i
istinske stranice mog zivota
i ovog danasnjeg...drugacijeg...
___________________________________________________________________ NERETVA KROZ VENE TECE
|
|
12-19-2007 00:40 |
|
|
|
|
|