moforaja.com donatori: $200
first lady: $50
tana: $30
fisek: $60
shpica: $30
garavusa: $68
maggie $35
ferrari 50 maraka
lela 80 maraka
djemila 15 eura
ena 60 eura
santiceva 50 eura
zara 40 eura
---------------------------------------------------
total:
473 USA
130 DEM
165 EURO
moforaja.com donatori: $200
first lady: $50
tana: $30
fisek: $60
shpica: $30
garavusa: $68
-------------------------------------- 438 $ ide sa racuna za enu, a ostalo je vec odneseno i dato na ruke.
preostali novac sa racuna ide za javnu kuhinju. jel tako?
Dragi mostarci,
Vec duze vrijeme se kanim da vam ovo napisem,ustvari drugi su me natjerali da se javim.
Ovdje sam procitao dosta stvari-pomoc Mostaru i to je jako ljepo od pravih mostaraca.Sada kratko da vam napisem o cemu se radi.Ja sam rodeni mostarac i zivim vec duze vrijeme u Njemackoj ali moj Mostar nikada nisam zaboravio i nitu cu ga ikada zaboraviti.
Godine 27.05.1992 ja sam dosao u Mostar iz Njemacke da vidim sta mi se desilo sa majkom i sestrom.Hvala Bogu nista im se do tada nije desilo. Tada sam ja dosao sa jednim velikim kombijem punim hrane i ljekova koje sam poklonio Staroj bolnici Dr.Safet Mujic-Ratni stab.
Poruka je primljena i registrovana pod brojem 2.2440/824 i potpisao je Komandant ratnoga staba Dr.Ante Ivankovic. Kako je bilo ratno stanje u Mostaru u maju 1992 godine to znaju pravi mostarci. Vratio sam se za Njemacku preko Goranaca i samo ja to znam kako mi je bilo.
Poslje sam dosao ponovo u Mostar 24.07.1992 ,jer mi je majka umrla i ponovo sa donio pomoc mom Mostaru u Centralni magacin-Ratna bolnica.Donio sam invalidska kolica nova,5 staka za odrasle i 2.stake za djecu ,tri velika paketa ljekova i jedan paket antibiotika .Tu posiljku je primio i podpisao Boris Vidovic ?.
Opet u novembru tacno, 18.11.1992 godine dosao sam u Mostar i poklonio Medicinskom centru Dr.Safet Mujic -Ratna bolnica HVO odjelenje kirurgija tri velike plave kese ljekova opet nekoliko staka i jedan automat za davanje insulina,jednu novcanu pomoc i to je potpisano od Dr.Hajdarevica.
Svi su mi obecali da ce mi se pismeno zahvaliti i ni jedan od njih nije ispunio obecanje. To me i danas malo muci jer tada kada sam ja dolazio u Mostar ljudi su bjezali iz njega za inostransrvo ili negdje drugo.
Eto to je razlog zasto van se javljam jer moja porodica je bila svaki put u velikome strahu dali ce se vratiti ili ne.Sve orginalne potvrde se jos uvijek kod mene.
Sa postovanje pozdravljam sve mostarce i MOSTAR JE LJEP I BIO JE SLAVAN I NIJEDN GRAD NIJE MU RAVAN.
Nikifor
E moj Nikifore,
Tebi svaka cast i dizem ti kapu,ali vjeeruj mi niko ti nece zahvaliti,
dole ti svak svoju guzicu i stolicu cuva,a i taki smo ti mi hebo ti nas,
cudna neka vremena stigla moj prijatelju,nego cuvaj svoju porodicu
i "stap u ruku a pamet u glavu"
jos jednom tebi svaka cast i sve dobro u zivotu....