Nina Ackovic: Mostarska slikarica
Prvobitna preokupacija poznate mostarske slikarice Nine Ackovi bila je moda, gdje je nekada vidjela svoje mjesto. Meutim, slikarski ju je talent odveo na Akademiju likovnih umjetnosti i odredio na
in ostvarivanja njezine kreativnosti. Moda je tako na neki na
in, iako i dalje bitno prisutna, ostala po strani, a slikarstvo je postalo i još je Ninin rukopis.
Talent je njezina pokreta
ka energija, koja ju kao nagon uvijek tjera na nove izazove, koja ju iznova inspirira., kako kaže, da uroni u svoju nutrinu i iz nje na svijetlo dana izae s onim što je skriveno u hodnicima
ovje
je duše, bilo da se radi o ne
em duhovitom, ili o ne
em mu
nom od
ega se naježite.
To je hrabrost, to je dužnost onih koji imaju taj Božji dar, slaže se Nina, a u svom doprinosu umjetnosti
ovjek, kao i individua uostalom, treba ostati dosljedan sebi, jedinstven i unikatan. Nina se mnogim umjetnicima divi, ali svoje stvarala
ke impulse bilježi kroz razli
ite faze u njezinom osobnom i profesionalnom životu na sebi svojstven na
in.
"Ne spadam medu preambiciozne žene"
Dosada se bavila razli
itim stvarima, ali kaže kako ne spada meu preambiciozne koje žele sve i pod svaku cijenu i smatra kako je u životu potrebno nai neku ravnotežu u svemu, voljeti život, raditi dobro svoj posao, uz malo discipline i uz Božju pomo-svatko može ostvariti ono što želi.
Nina Ackovi je i vijenica u Gradskom vijeu Mostara, i kaže kako je, iako nema neke vee politi
ke ambicije, velika je
ast biti
lan Gradskog vijea jednog grada. «Mogu s vremena na vrijeme rei svoje mišljenje o nekim stvarima, i makar minimalno pridonijeti nekim pozitivnim promjenama», dodaje. A da nije slikarica bila bi možda pisac. Ima više životnih mota, a najdraži joj je: «Ne ubija srdžba nego smijeh». Tvrdi kako sve svoje neuspjehe uspijeva pretvoriti u uspjeh, jer u
i iz svojim grešaka, i uvijek se podigne na noge. Iako je uvijek spremna na promjenu, ona ostaje svoja, prepoznatljiva.
Vecini ljudi je život umjetnika nerazumljiv i neprihvatljiv
Ona misli kako likovni jezik vrlo malo ljudi razumije, ali on ipak ima svoje poklonike, i uvijek je zadovoljna kada preko svojih djela uspije ostvariti komunikaciju s ljudima. Kaže da je ekspresionist u duši, ali istraživa
ki duh je vodi u raznolikost. Tako, u nekim ostvarenjima Nine Ackovi prevladava apstrakcija, dok druga obilježava utjecaj pop arta, a na nekima možemo prepoznati elemente kubizma…
Za nju kao umjetnicu, kazuje, nije jednostavno govoriti o svom «pozivu», jer je to isto kao i govoriti o svom životu, svojoj duši, o onome što joj je najdragocjenije. Veini ljudi je život umjetnika nerazumljiv i neprihvatljiv kao na
in života, ali Nina kaže «ja jednostavno tako moram; umjetnost je odabir. Umjetnost zna
i izgubiti gotovo sve, a zauzvrat spasiti samo malo.».
-Stvaranje je mukotrpan posao kao što je to divno rekao C. Fuentes, to zna
i «…sii u sebe kao da si rudnik, a onda se ponovno popeti na površinu. Izai na
ist zrak ruku punih sebe…», ili
esto praznih. Nikada ne znaš što eš «dolje» pronai i stalno živiš s nemirom, sumnjom i strepnjom, jer talent traži na
ina da progovori, i ta energija ti nikada ne da mira. Uvijek misliš da možeš bolje, ili druga
ije, i sumnjaš koliko je dobro to što radiš, kazuje ona, dodajui kako je gotovo nemogue istodobno imati i umjetnost i život.
"Željela sam se u životu baviti i lakšim stvarima, ali..."
-Željela sam se u životu baviti i lakšim stvarima, ali svaki put kad bih pokušala «pobjei od sebe», bila bih kažnjena nezadovoljstvom, patnjom, prazninom…, strahom da je ta energija nestala i da je neu moi povratiti, jer talent je nešto što se ne izražava svaki dan, pojašnjava ona. Njezin nagon za slikanjem odreuje njezin ritam života. Ona nema radno vrijeme, a radi
ak i onda kada se
ini da ništa ne radi.
Vrijeme nastanka svojih slika provodi potpuno posveena poslu, tada, kako je rekla, svijet prestaje postojati. Najviše voli raditi s uljem velike formate, i uvijek slika nekoliko slika istovremeno. Po
ela je s ekspresionisti
kim izražajom, ali posljednje slike podsjeaju na pop art. U posljednjih 10 godina napravila je tri velika ciklusa (l), radi u fazama. Svojim slikama reagira na svijet oko sebe i na promjene koje se dogaaju unutar nje.
Geometrija, Od sumraka do zore, Žena otok i Urban angel
Prije rata, u doba dok je još studirala, napravila je mali ciklus od 12 slika pod nazivom «Geometrija», koje je 1989. godine izložila u Mostaru u galeriji Domicil, što je bila njezina prva samostalna izložba, a kasnije su uslijedili veliki ciklusi Od sumraka do zore, ili Dokumenti ´92-´96, Žena otok, Urban angel.
U rodnom gradu prvo izlaže, a izazov joj je izlagati i vani, u sredinama gdje je ljudi ne poznaju, a to joj je, priznaje, kao mladom umjetniku velika
ast. Njezine su se slike na samostalnim i skupnim izložbama mogle vidjeti i u renomiranim galerijama i muzejima velikih europskih gradovima, kao što su London, Bonn, Budimpešta, te u Ljubljani, Zagrebu, te drugim gradovima Hrvatske, zatim u Atalanti, SAD...
___________________________________________________________________
|
