***Disleksija***

Covjek moze vise puta, zbog svog ne znanja, da bude krivican
do svoje djece Neki dan smo bili u posjeti kod porodicnih
prijatelja i cujem curicu, koja ide u treci razred, da jedva cita
Roditelji je stalno ruze i govore da mora vise citati na glas da sebe slusa i
da ce se tako nauciti

Posto su moja djeca pocela citati sa cetiri godine nisam mogla da dodjem sebi
od cudenja da jedna djevojcica od deset godina cita kao da je prvacic.
Trazila sam odgovor na internetu i mislim da sam ga nasla.


DISLEKSIJA

"To je poremecaj ucenja koji zapocinje s teskocama ucenja i citanja, a kasnije
manjkavim pravopisom i odsustvom lakog baratanja pisanim jezikom za razliku
od govornog jezika. Kognitivne je naravi i cesto genetski uvjetovana. Nije uzrokovana
intelektualnim deficitom, manjkom socio-kulturnih prilika, nacinom poucavanja niti
ikakvim poznatim neuroloskim ostecenjem. Najvjerojatnije predstavlja specificni
poremecaj sazrijevanja koji dijelom iscezava kako dijete postaje starije. Moguce ga
je znacajno umanjiti pravovremenom i ciljanom pomoci".

Smatra se da je za funkcije mozga vezane za citanje i pisanje dominantna
lijeva mozdana polutka (analiticka). To da neke osobe imaju dominaciju desnostrane
mozdane polutke, moze osim disleksije za posljedicu imati i ljevorukost te osobitosti
vizualne percepcije i orijentacije zbog kojih dijete moze imati teskoca s odredjivanjem
smjera pisanja slova ili s pravilnim iscitavanjem slicnih slova. Zbog takve, analitickoj strani
mozga nadredjene vizualnosti, dijete ima poteskoca. Ono moze odredjenu rijec vidjeti
istovremeno u vise razlicitih polozaja, slova mu se mogu vrtjeti u vise smjerova, redovi
mogu poskakivati, sto mu stvara dezorijentaciju u iscitavanju i razumijevanju rijeci. Ali
istovremeno kod odredjenog broja djece takva drugacije organizirana vizualna percepcija
dovodi do nadarenosti u vizualnom razmisljanju i kreaciji.

Proces citanja ukljucuje mnoge nase mentalne funkcije. Potpuno analizirati ono sto
cinimo kada citamo prema rijecima americkog istrazivaca E.B. Hueya bio bi gotovo
vrhunac znanstvenog postignuca, jer bi to znacilo opisati mnoge od najzamrsenijih
radnji ljudskoga mozga. Citanje nije postupak koji se moze objasniti mehanickim modelom;
znamo da se odvija u nekim odredjenim podrucjima mozga, ali ta podrucja nisu jedina
koja sudjeluju u toj zamrsenoj aktivnosti. Postupak citanja, kao i misljenja, ovisi o nasoj
sposobnosti da odgonetnemo i koristimo jezik, gradivo rijeci koje cine tekst i misao.
Zbog toga je i trazenje uzroka disleksije prilicno tesko. Poput mnogih drugih govorno -
jezicnih smetnji kao sto su mucanje ili posebne jezicne teskoce, uzroci disleksije nisu
posve jasno utvrdjeni. Moze se ipak reci da veliki dio uzroka lezi u konstituciji osobe,
ali i u onome sto toj konstituciji pridonesu faktori okoline od najranijih dana intrauterinog
razvoja, ranog djetinstva i okruzenja u kojem se odrastalo pa do nacina poducavanja
vjestine citanja. Konstitucija je ono sto nasljedjujemo genetskim kodom kao i ono sto
stjecemo u razdoblju prije i tijekom samog rodjenja. Neposredno nakon rodjenja svatko
od nas ima vec svoju specificnu konstituciju. To je ono s cime dolazimo na svijet.
Dio konstitucije jest i sklonost disleksiji.

Krajem 70-tih godina postavljena je teorija po kojoj disleksija, mucanje i autizam mogu
biti posljedica kasnjenja u razvoju lijeve mozdane polutke. Naime, zbog nekog razloga
u sredini trudnoce ( autori su na pocetku osnovnim uzrokom toga smatrali visak muskog
spolnog hormona u krvi majke, sto njihovim istrazivanjem 1985. nije potvrdjeno, ali je
sam tijek dogadjanja dosta uvjerljiv) dolazi do nedostatne prokrvljenosti mozga. Iz tog
razloga stanice odredjene za govor koje bi se trebale smjestiti u lijevoj polutci, polozaju
koji je vecini desnjaka mjesto predodredjeno za govor i jezik, "detektiraju" da ona jos
nije podesena za njihovo smjestanje, te se stoga premjestaju u desnu polutku koja je
manje podesna za prihvacanje govorno-jezicnih funkcija, ali jos uvijek bolja od lijeve,
koja je, zbog razloga vec spomenute slabije prokrvljenosti u tom trenutku razvoja, sasvim
neodgovarajuca. Tako desna strana mozga ostaje kroz neko vrijeme, a kod neke djece i
trajno, dominantna za mnoge aktivnosti.

Kako je desna mozdana polutka vezana vise uz funkcije sinteze, dakle potpune slike
bilo vizualnog bilo akustickog sadrzaja, analiza rijeci ili pamcenje tocnog oblika pojedinacnog
slova koji bi bili vise u domeni lijeve polutke, postaju teze dostupni. Stoga djeca s
dominacijom desne polutke imaju drugaciji nacin primanja, obrade i pohranjivanja
informacija ili drugaciji kognitivni stil. Taj stil nije podudaran s analiticko - sintetickom
metodom kojom se najcesce poducava vjestina citanja u skolama zapadnog civilizacijskog kruga.

Novo ozracje optimizma

Da u neurologiji djecjeg razvoja pa i neurologiji disleksije ima razloga za optimizam
pokazuju nam izvanredno vazni radovi dviju znanstvenica Lise Eliot i Marian Diamond
(Diamond M, Hopson J; Carobno drvece uma, Ostvarenje,Lekenik, 2000.) i njihove
interpretacije najnovijih znanstvenih otkrica o plasticnosti i produljenim kriticnim fazama
za razvoj mnogih sposobnosti ljudskog mozga. Naime, za svaku nasu sposobnost postoje
optimalna razdoblja kada se ta sposobnost najbolje razvija. Sto je funkcija egzistencijalno
vaznija to je razdoblje ranije i krace. Tako vid i sluh koji su presudni za prezivljavanja svoje
kriticno razdoblje imaju u vrlo ranoj dojenackoj dobi.

Sposobnosti poput govora, misljenja, percepcije ovladavanja notama slovima ili brojkama
puno se dulje razvijaju pa su i njihova kriticna razdoblja za razvoj mnogo duza a za neke
i dozivotna. Tako unatoc tome sto materinji jezik kao svoj prvi jezicni sustav, moramo
nauciti do seste godine najkasnije sedme godine, jer ce veliki broj neurona nakon toga
naprosto usahnuti, mi i nakon tog doba mozemo usavrsavati mnoge jezicne funkcije.
Da je tome tako svjedoci i mogucnost ucenja drugih jezika u starijoj dobi. Ono je mozda
nesto teze ali mnogi ce od nas posvjedociti da smo i u kasnijoj dobi, da ne govorimo
adolescenciji, naucili jos neke jezike. Osnovna je znacajka naseg mozga njegova plasticnost
koja je najizrazenija u djetinjstvu od zaceca pa do adolescencije. U tom ce razdoblju
bujati "carobno drvece uma" kako je to u istoimenoj knjizi opisala znanstvenica M. Diamond
koje ce nam omogucavati da unatoc mozda mnostvu neurona zalutalih na neko "krivo"
mjesto te iste neurone ili neke druge osposobimo za funkciju koja nam treba, jednostavno
tako sto cemo svojim ponasanjem i ciljanim postupcima ucenja i terapije utjecati na njih jer
su oni jako prijemcivi na najrazlicitije utjecaje. Dajuci im poticaj za rast bogatstvom utisaka,
glasova, boja, rijeci, oblika, znacenja, melodija ili poruka mi cemo ih uciniti sposobnima da se
razvijaju rastu i doslovno cvjetaju s tisucama novih sinapsi kojima ce propupati posvuda oko
sebe. Tako ce i neki od njih koji mozda i nisu bas iz iste price, doputovali mozda s nekog
drugog kraja mozga bogato stimulirani stvarati plodove i razvijati se bas tamo gdje ih je nas
podsticaj zatekao.

Spoznaja da do adolescencije sigurno (a za neke mentalne funkcije i poslije) postoji sansa
da se obnavljaju i usavrsavaju, proistekla iz dugogodisnjih radova neuro znanstvenika, nama
terapeutima, roditeljima i uciteljima daje novi pogled na disleksiju. Ona je, dakle, stanje na
koje se moze utjecati jer se jezik moze usavrsavati, vizualna percepcija njegovati, misljenje
usloznjavati do petnaeste godine zivota sigurno, a po svoj prilici i kasnije. Nasi neuroni imaju
zadivljujucu mogucnost grananja i stvaranja novih veza naprosto time sto ih se cesce
podrazava nekim sadrzajem i u nasim glavama doslovno moze citav zivot cvasti prekrasno i
razgranato drvece ogranaka nasih zivcanih stanica s tisucama sinapsi, elektricno-kemijskih
mostova zbog kojih smo zivi i aktivni puno, puno vise nego sto smo uopce svjesni.

primjer

Tekst "Gospodin Nosko trazi prijatelja"

"Jedne noci je hodajuce drvo gospodina Noska ponovo otišso do nastambe gavranova.
Gospodin Nosko je bio jako sretan kad je to vidio. Ali je onda iz prkosa rekao sam sebi da
vise nikad prvi nece prici gavranu. Gavran bi se njemu trebao ispricati.
Ali gavran nije dosao. Dugo nije dosao. Tako dugo dok gospodin Nosko nije postao
nestrpljiv i ipak otisao k drugim gavranima i pitao gdje je njegov prijatelj."

CITANJE DJEVOJCICE IZ PETOG RAZREDA:

Jedne noci hodati ce drvo gospodina Noska ponovo da (zastaje, iscitava prvi dio
rijeci "nastamba" ali ju ne moze iscitati, odustaje i izgovara) nasta... nastave gavrana.
("nastamba" je pretvorena u rijec "nastave" i recenica nije polucila razumijevanje).
Gospodin Nosko bio je jako sretan kad je to vidio ali je on (stanka, razmislja je li to "b" ili "d" )
onda iz - izprosio i rekao sam sebi da vise nikad nece prici gavranu. (rijeci "iz prkosa"
pretvorene su u "izprosio" sto nije ugrozilo razumijevanje ostatka recenice.)
Ali gavran nije dosao. Dugo nije dosao tako dok gospodin Nosko nije po, nestao i ipak
otisao drugim gavranima i pitao gdje je njemu prijatelj. (U drugoj se recenici brise tocka
i ona se stapa s trecom, rijeci "postao nestrpljiv" se stapaju inverzijom u "nestao",
rijec "njegov" postaje "njemu" sto sve zajedno prilicno narusava razumijevanje.)

Tekst: "Sto se nalazi u unutrasnjosti podmornice?" iz Djecje enciklopedije

"Kada se spremnici za balast napune morskom vodom, podmornica postaje teza od vode
koja je okruzuje te tone. Kada se u spremnike pumpama dovede zrak i tako izbaci voda,
podmornica gubi na tezini pa se uzdize na povrsinu."

CITANJE DJECAKA IZ TRECEG RAZREDA:

K-a-d-a se spremi za da-dalast n-ap-u-n-i m-o-r-s-k-e vode podmornica p-o-s-tav-i se te,
teza do-od vode koja je o-k-r-u-z-u-j-e u-z-di-z-e ( gubi smisao i provjerava je li preskocio
red, vraca se) okru-zuje te tone. (cita slovo po slovo, rijec "balast" zbog zamjene "d" i "b"
pretvara u "dalast", razumije recenicu i na pitanje sto je to dalast, odgovara da je to neko
specijalno gorivo koje je tesko da podmornica moze biti sto teza.)
Kada se u s-p-r-e-m spremnike pu-mpa pumpa bo-do-v-dovede z-r zrak i tako i-z-da-c-i
izbaci voda podmornica g-ub-i pa se uz-bi-z-e uzdize na p-o-vr-s-i-n-u. (Nastavak citanja
pokazuje da djecak jako dobro vlada kontekstom i mada pocinje iscitavati "sprem" jako se
brzo prisjeca da je to rijec "spremnike". Iako preskace dio recenice "gubi na tezini",
nastavlja uz razumijevanje dalje. Rijec "uzdize" pocinje krivo iscitavati jer se "d" pretvara
u "b" ali opet zbog dobrog kontekstualnog razumijevanja brzo je prepravlja u "uzdize".

Upravo ovako cita djevojcica iz prvog posta

Posto slabo razumije procitano u skoli dobija trojke, polako

gubi volju do skole i meni je strasno zao. Hoce da se ugleda na sestricu

koja je u skoli odlicna, a ne ide joj. Sta da radim

Da li smijem da kazem roditeljima sta sam "otkrila" , da im na lijep nacin dokazem

da joj treba pomoc u ucenju i da sa malo vise roditeljskog truda

moze popraviti ocjene koje je muce

Sigurna sam kad bi dobila par boljih ocjena, bi dobila i volju da se i dalje trudi

Ako ste dobri prijatelji, moje je misljenje da im trebas reci.
Vrijedi pokusati, u svakom slucaju.

Lijepo je da se brines.

Pozdrav

___________________________________________________________________
Sve sto vrijedi nosim u sebi...

ja bih rekla roditeljima ..na jedan oprezan nacin

pa i ako se ljutnu ..tvoja je savjest cista ,,zeljela si pomoci djevojcici

mozes misliti koji njoj teret predstavlja , ako ima doista disleksiju , da pise, cita

a moze imati problema u matematici ...mjenjanje brojeva kao 12 21 ili 16 61

ne znam koliko se moze pomoci takvim osobama ..ali psihicki moze mnogo

Svedski kralj ima disleksiju ..on se tesko koncentrira dok drzi govor..trazi adekvatnu

rijec da se izrazi ...zastajkuje ...ali on je kralj

Ajnstajn je imao disleksiju ...

mozda i na taj nacin mozes prici roditeljima ...spomenuti poznate licnosti

najvaznije je da se curica ne povuce u sebe i da joj ne nabiju kompleks za cijeli zivot

Toga me je najvise strah moja Lelo, da ne bude vec sad unisten

njen mladi zivotic. Jako je njezna, ima dugu plavu kosicu i plave

okice, a kad je pitas kako je u skoli slegne ramencima i kaze - samo trojke.

Jako lijepo crta i pravi je mali kreator. Sta god joj dodje pod ruku iz

toga zna nesto lijepo napraviti.

mislim da su dislekticari uvijek nadareni za nesto ..tj. vecina ih

mozak im lako zapaza slike i ponakad uce bas putem slika ..jer pojmovi slova i brojeva

su zbrka u glavi

tu njenu nadarenost za slikanje treba podrzati ...njegovati i isticati

sta fali trojkama ..solidne ocjene ..a ocjene nisu oupste mjerilo znanja

pomozi prijeteljima pricom ..kad oni shvate ..maloj ce biti daleko lakse

samo da je ne gonjaju da mora imati petice u skoli

Bas zato trebas razgovarati sa njenim roditeljima, doduse oprezno.
Vidis kako dijete reaguje kad je neko pita za skolu, vjerovatno je iskompleksirana.
Srce drago.

Dusa me za njom zabolila.

___________________________________________________________________
Sve sto vrijedi nosim u sebi...

Imam nekoliko njenih radova na vidnom mjestu u stanu. Svaki put kad

napravi nesto novo obavezno je pohvalim. I ja joj isto kazem da su i trojke dobre,

ali mama je ta koja je ruzi i gura naprijed, a ima i sama probleme sa citanjem.

Mozda su i nju tako tjerali, pa ne zna drugacije i nije svjesna da je to bio prvo

njen problem, a sada i od njene kcerkice.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane zvechka dana 03-31-2004 u 13:58.

treba sa njenom mamom popricati

a ti to mozes zvecka

sto ne volim kad roditelji svoje neispunjene snove zele ispuniti preko djece

pa ih tjeraju svim silama ...moraju biti najbolji na svim poljiima

uh ..kad su bliski prijatelji u pitanju ..reagujem direktno

kazem svoje misljenje

bas to djemila

usmjerit ga na polju gdje je dobar i tu pomagati da nadje sebe

Evo sad vidim da ste cule za to, ali ovdje ljudi toga uopste

nisu svjesni. Imaju hiljadu razloga da ruze djecu. Jedni kazu da su im

djeca hiperaktivna, da se ne mogu skoncentrisati, da ne paze, da su lijeni...

Zasto postoje takve velike razlike medju ljudima da nekoga sve interesuje,

a drugi su sasvim zadovoljni sobom i ne traze uzroke zasto su djeca takva kakva jesu.

Vise puta se da pomagati i prevazilaze se jos tezi problemi, ali jedni ljudi su

slijepi pored zdravih ociju.

ne znam zasto neki roditelji ..ne zele od pocetka prihvatiti neki

hendikep kod svoje djece ..maltene kao da ga ne primjete

da li je to od prevelike ljubavi

Ne vjerujem Lelo, prije bi rekla da je zbog nedostatka ljubavi, barem u ovom

primjeru je tako. Jer ako volimo svoju djecu jos bolje pazimo sta se desava

sa njima. Ako smo pazljivi brzo cemo uociti da nesto "nije u redu". Mislim

na sve i bolesti, i nedostatke, i tegobe, probleme.....

Znam ja Djemila da sve ima svoju definiciju i da se sve moze ublaziti

uz pomoc strucnjaka i hvala Bogu ni ja nisam imala nikakvih

problema sa mojom djecom, ali posto volim svu djecicu vidim

da se jednim bas dogadjaju krivice. To za mene nisu pravi roditelji.