chaba 
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
 |
|
A ovo 
Boris Dežuloviæ: Višegradski Vidovdani
Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoæi Kožo da isprièa vic. Ima on taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic.
Elem, pitala uèiteljica maloga Muju tko je napisao Na Drini æupriju, a ovaj odmah dreknuo: "Ja nisam!"
Sjetio me onda mali Mujo na pokojnog pjesnika Branka Èuèka, koji je onomad svome prijatelju Dariju Džamonji povjerio zamisao da napiše knjigu s naslovom Na Drini æuprija, pa kad u knjižari zatraži Na Drini æupriju, da ga prodavaèica pita "jel' onu od Andriæa ili onu od Èuèka?".
Nièega takvog autoironiènog nije, meðutim, bilo u zamisli Emira Kusturice da stotinu-dvije metara od velièanstvenog Mehmed-pašinog mosta u Višegradu sagradi cijelu jednu renesansno-vizantijsku varoš, na Drini Firenzu, da popuni, kako reèe, prazninu koju je otomanska vlast ostavila u Bosni, ne dopustivši humanizmu i renesansi da se razmaše njenom historijom i književnošæu. Da, ukratko, na pitanje uèiteljice tko je napisao "Na Drini æupriju" digne ruku i mangupski ponosno drekne: "Ja!"
Da sve to dakle uradi na pravdi Boga, a u slavu Ive Andriæa. Ili je toènije reæi u slavu Boga, a na pravdi Andriæa. "Srušili su Andriæevu bistu, a dobili Andriægrad. Neka paze što rade", adresirao je vrlo precizno svoje pismo o namjerama neimar Kusturica, da ne bi bilo nekih nesporazuma, svodeæi golemi privatno-državni projekt na jalijašku osvetu jalijašima što su devedesetih Kusturièinom glavom èitali nesretnog pisca, pa u slavu svoga Boga i na pravdi svoga Andriæa srušili pišèev višegradski spomenik.
Umjesto jedne bronèane biste, Višegrad je tako dobio cijeli Andriæev grad, naknadnu svoju renesansnu povijesnu jezgru, sa sve renesansnim fasadama, zidinama i kulama, renesansnom crkvom Svetog velikomuèenika kneza Lazara i Vidovdanskih muèenika, renesansnim multipleks-kinom i renesansnom upravnom zgradom Hidroelektrane Višegrad. Eh, da, i renesansnim Andriæevim institutom, u kojemu se najumnije glave srpske renesanse upinju popuniti bezdane praznine u bosanskoj i srpskoj historiji. Poput one, èitali smo ovih dana, stoljetne praznine uoèi Vidovdana 1914, povijesne rupe o pravim uzrocima Prvog svjetskog rata.
Svake je hvale vrijedna ta misija graditelja novoga Višegrada, što dovlaèeæi kamenje s obraslih bosanskih gradina popunjavaju rupe u vlastitoj prošlosti. Zanesenima valjda pred monumentalnim dimenzijama tih praznina, promakla im je, meðutim, jedna doslovno pod pendžerom Instituta, jedva par stotina koraka od andriægradske kapije, na mezarju Stražište, gdje na kamenom spomeniku stoje uklesane rijeèi "Spomen-obilježje svim ubijenim i nestalim Bošnjacima, djeci, ženama i muškarcima, žrtvama u Višegradu".
Žrtvama èega?, pita se onda vrli pitac neki lutajuæi renesansnim Višegradom. Zemljotresa? Poplave? Epidemije? Avionske nesreæe? Financijskog inženjeringa?
Ni rijeèi o tome, meðutim, u zbornicima radova andriægradskog instituta. Ni rijeèi o onoj praznini u povijesti renesansnog Višegrada na èijem su muljevitom dnu prije par godina otkriveni kosturi neèijih devedesetogišnjih nena i neèije trogodišnje djece. Ni rijeèi o svježoj, koliko juèer iskopanoj rupi u povijesti grada, kojoj nedostaje èetrnaest hiljada protjeranih i tri hiljade ubijenih graðana.
Doæi æe valjda i ta živa, rastvorena praznina na red, èim se, eto, popuni ona stara stotinu godina. Doæi æe i ti dokumenti na red, èim se preštampa, uveže i u arhivu Odjeljenja za istoriju Kusturièina instituta pospremi pismo austrijskog guvernera Oscara Potioreka ministru financija Leonu Bilinskom. Ima dana, bilo je i ratova i uzroka i pisama, doæi æe na red i druga pisma što su ih pisali ljudi iz historijske praznine, kao što su došla na red i "Pisma u slobodu" Ljubice Guzine, Srpkinje u sarajevskom kuænom pritvoru ratnih devedesetih, promovirana nekidan u Kusturièevom Andriægradu. Ne treba, jebiga, do Beèa, Beograda i Sarajeva potezati da se naðu takva pisma.
Ima dana do Vidovdana. Pa æe nakon velikog povijesnog Vidovdana 1914. doæi valjda na red i Vidovdan 1992, onaj što je svanuo gustim dimom s Bikavca, sa zgarišta kuæe Mehe Aljiæa, iz koje i dan-danas tamnom prazninom u andriægradskoj historiji odjekuju vriskovi živih spaljenih staraca, žena i djece, miješajuæi se sa zapomaganjem i dimom onih spaljenih dva tjedna ranije, u kuæi Sumbule Zebe u Pionirskoj ulici.
Tu prazninu, meðutim, nisu popunjavali Kusturièini i Dodikovi bageri. Umjesto njih, obnovio je inat Bakire Haseèiæ i bošnjaèkih dobrovoljaca, što su je sagradili kakva je bila, nimalo velièanstvena i renesansna, neugledna i obièna, po mjeri svoga vremena i svojih stanara. Da zapamti povijest Višegrada kako su - pored cijelog lažnog i historijski bespravnog Andriægrada - Država i Grad došli rušiti obnovljenu Sumbulinu kuæu-grobnicu. Pa da izuèava u Odjeljenju za istoriju onaj dokument gradskih vlasti, najsramotniji papir u cijelokupnoj istoriji Višegrada, kojim se traži da se kuæa "vrati u prvobitno stanje". Kao da ima na svijetu nekoga tko bi više od Sumbule i onih sedamdeset nesretnika želio da se sve - ako igdje ima te moæi, sile i komunalne službe - nekako vrati u prvobitno stanje.
Ta praznina u historiji - "prvobitno stanje" kuæe Sumbule Zebe - ne zanima, meðutim, arhitekte Andriægrada. Ne zanima ih ona praznina na kamenom spomeniku na mezarju Stražište, onaj pretposljednji, prazni redak iz uklesane posvete "žrtvama genocida u Višegradu". I tu su strašnu, tešku rijeè išèupali iz spomenika, i tih æe osam kamenih slova, "genocida" - kao i sve ostalo išèupano kamenje - ugraditi u renesansni Andriægrad. Slova A, N, D, I, C i G sad imaju, nedostaju im još samo èetiri. Ali ima dana do Vidovdana, i mezara do Lazara, jedinoga vidovdanskog muèenika kojega pamti renesansni Višegrad.
"Srušili su Andriæevu bistu, a dobili Andriægrad. Neka paze što rade", jalijaški duhovito na kraju prijeti Emir Kusturica, ostavljajuæi da se jednako zapitamo što valja srušiti da bi se dobio Višegrad. Da bi se grad, kako ono, "vratio u prvobitno stanje".
Nije, naravno, važan Kusturica. Ima veæ dugo da nije važan. I on i njegov lažni grad ostat æe za buduænost - i neka ih tamo - tek znamenje zaborava, strahotne praznine duše koja istim dlijetom kleše velièanstvenu izmišljenu historiju i briše svoje mraène tajne.
Srušili bi Sumbulinu kuæu, a gradili Andriægrad.
Neka paze što rade.
|
|
 01-31-2014 17:24 |
   |
makso
Super Moderator
Poruka: 2849
Location: andaluzija
|
|
U svakom biznisu postoji 'persona non grata' a postoji i 'selektivni ulaz'
Los vjernik moze jesti krmetinu kuci, pa icu kasnije u dzamiju.
Isti taj vjernik nema muda da naruci krmetinu u restoranu. Zna se, da ga ne vide raja.
Hajmo rezimirati,
mozes ne ici Kusti na noge iz dostojanstva
mozes ne ici jer neces
a mozes ne ici da te ne vide raja
Ako odes i ne vide te raja, jebiga, nikom nista
Ako odes pa de te vide raja, gotovo vidila te raja. E to je slucaj sa ove teme
Da se malo vratimo nazad, i da napisem nesto u korist MSR. Ponekad je potrebno ici korak naprijed, u ovim nasim nedodjijama, je krajnje vrijeme iskrenog pomirenja i pruzanja ruka.
Znaci ako gledamo tako, onda je MSR otisao da prestavlja Mostar i Sevdah i bio gost na srpskom festivalu gdje je izdasno aplaudiran
E sad, jebiga, greska u koracima, festival nije u srbiji, nego u BiH, ne organizuuje ga bilo koji srbin, nego Nemanja....
opet se vracamo na isto, otici/ne otici? otici da te vide raja? otici iz inata? otici iz dostojanstva? biti prevaren i otici?
___________________________________________________________________
prest'o sam 
|
|
| 02-02-2014 11:39 |
|
Boza
moforaja
Poruka: 4600
Location: ni na nebu ni na zemlji
|
|
|
| 02-02-2014 13:46 |
|
pasha
Super Moderator
Poruka: 9503
Location: uh jebo te
|
|
U svakom biznisu postoji 'persona non grata' a postoji i 'selektivni ulaz'
Los vjernik moze jesti krmetinu kuci, pa icu kasnije u dzamiju.
Isti taj vjernik nema muda da naruci krmetinu u restoranu. Zna se, da ga ne vide raja.
Hajmo rezimirati,
mozes ne ici Kusti na noge iz dostojanstva
mozes ne ici jer neces
a mozes ne ici da te ne vide raja
Ako odes i ne vide te raja, jebiga, nikom nista
Ako odes pa de te vide raja, gotovo vidila te raja. E to je slucaj sa ove teme
Da se malo vratimo nazad, i da napisem nesto u korist MSR. Ponekad je potrebno ici korak naprijed, u ovim nasim nedodjijama, je krajnje vrijeme iskrenog pomirenja i pruzanja ruka.
Znaci ako gledamo tako, onda je MSR otisao da prestavlja Mostar i Sevdah i bio gost na srpskom festivalu gdje je izdasno aplaudiran
E sad, jebiga, greska u koracima, festival nije u srbiji, nego u BiH, ne organizuuje ga bilo koji srbin, nego Nemanja....
opet se vracamo na isto, otici/ne otici? otici da te vide raja? otici iz inata? otici iz dostojanstva? biti prevaren i otici?
odlicno napisano svaka cast slazem se, ali nije moje pitanje...
ja vise idem na profesionalizam u obavljanju svojih poslova...
to je kod nas palo u zaborav sve su neka licna osjecanja...
___________________________________________________________________
neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu. Oscar Wilde
|
|
| 02-02-2014 14:40 |
 |
|
|
  |
|
