Komadici duše rasuti su pod tamnom mjeseèinom....
u beskraju crne tame....
nièeg vise nema..
samo ja i tišina...
dugo putovao sam kroz noæ..
svijetlost tih oèiju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mraènog tunela...
polako se povlaèe osjeæaji sto me guše...
duša boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se noæas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noæ..
nada je odlepršala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...