Register Kalendar Lista Forumasa Administratori i Moderatori Pretraga Foruma Pitanja i Odgovori Forum
Moforaja » MOSTAR NEKAD I SAD » NOSTALGIJA » Biti dijete u naopakoj zemlji » Vozdra Gost [Sezame otvori se|Registruj se]
Zadnja Poruka | Prva Neprocitana Poruka Print Page | Preporuci Prijatelju | Dodaj Temu u Favorites
Postavi novu temu Odgovori
Autor
Odgovor/Poruka « Prethodna Tema | Slijedeca Tema »
VolimRodjene VolimRodjene is a Male
rodjeni




Poruka: 1037
Location: Prve proleterske 1

Biti dijete u naopakoj zemlji Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

preneseno sa

    www.idijebimater.com


    TEKST JE PREDUG, ALI GA SE ZAISTA, ALI STVARNO ZAISTA ISPLATI PROCITATI I NE TREBA VAM BITI ZAO UTROSENOG VREMENA - NEŠTO FENOMENALNO NAPISANO


Biti dijete u naopakoj zemlji

Jedna od mizernih sitnica na koje se danas niko živ ne obazire jesu… ne nisu penzioneri… jesu djeca. Biti dijete danas u ovoj državi je jedan izuzetno jeben poduhvat. Ništa više ne postoji što bi služilo djetetu, što bi bilo napravljeno samo za dijete i što bi djetetu iole uljepšalo taj jedinstveni period njegovog života.
Nisam dijete. Nije dijete niko iz Tima Raketa. Imamo u guzici peko nekoliko godina ali kad nas to pogaða kako djeca danas žive onda možemo misliti kako je djeci. Nije to samo opaliti filozofiju: Šta dijete zna? Ono je malo i ne može da sazna kako je nekome drugom pa da onda samo zakljuèi da je njemu gore i da kaže "hoæu i ja 'vako".
Trebali bi smo se svi mi debelo zamisliti nad time kakva su nam današnja djeca, šta æe jednog dana biti od njih i ima li ikakvog smisla imati dijete danas kada æe ono na oèigled koliko-toliko inteligentnih roditelja, odrastajuæi u ovakvoj jednoj izrazito ne-inteligentnoj okolini, i samo vremenom postati glupo, naopako i neinteligentno.
Od sasvim malih nogu dijete se mora priviknuti na to da je osuðeno na propast do tamo neke desete-petnaeste godine kada se prvi put ne pobije, ali kada se pobije pa on nekoga uleši a ne kada se pobije pa njega prebiju. Tek onda se dijete kotariše bremena podèinjenosti.
Ajmo krenuti redom, od najmanjeg uzrasta ka starijem. Mala djeca danas uopšte više nemaju gumenih igraèaka. Imaju one sve silne luksuzne kvalitetne munja-nebeska igraèke Chico i kompanije od kojih niti jedna nije gumena. Igraèka koju malo dijete može staviti u usta? Ne postoji. Ali zato ima ultra komplikovane igraèke za roditelje kao što je konjiæ koji svira kada ga povuèeš za rep. Pošto malo dijete nema snage da povuèe konja za rep to je onda igraèka za roditelje.
Kada se to dijete kupa, odnosno kada naraste toliko da se može samo prækati u kadi, ono nema sa èime da se igra u kadi. Niti jedna od tih igraèaka za malu djecu danas nije vodootporna a uz to ni ne pliva. Mala žuta patkica za igru kada se kupaš ne postoji. Kao što rekoh, imam preko nekoliko godina i dan danas tražim tu patkicu. Ali patkice nema.
I ne samo patkice nego opæenito igraèaka koje pište kada ih pritisneš - nema.
Nekada su se djeca, ja znam da ja jesam, kupala u pjeni za kupanje. Princip upotrebe prost k'o pasulj: u kadu punu vode naspeš pjenu, promuækaš rukom i dobiješ brdo balonèiæa. Ne znaju današnja djeca koji je to merak kupati se u tome, praviti bradu i brkove od pjene, puhati balonèiæe slamkom… Ma nema. Danas kada sam otišao u apoteku kupiti pjenu za kupanje (iako s glave više ne mogu stati u kadu) prodavaèi blage veze nemaju šta je to. Davali su mi Jonsonov šampon za pranje kose (onaj veliki žuti!) i kojekakve šampone i kupke za djecu. Ali ne i pjenu za pravljenje balonèiæa (a baš tako sam objašnjavao). Onaj koga ovo zanima shvatiti æe o èemu govorim.
Pojam djeèjeg je bio nekada Volt Dizni. Danas nema toliko filmova o Miki Mausu ili o Paji Patku kao što je nekada bilo ali danas kod nas nema niti jedne igraèke iz Diznijeve franšize. Pazi, to su sve bile izrazito simpatiène likovi i igraèke. Bukvalna stvar ali niti jedna od tih igraèaka nije imala ništa šiljasto na sebi. Mogao si se valjati sa njima, gristi ih, šutati i raditi ko-zna-šta i nikada si ne bi iskopao oko na neki dio igraèke. Pogledaj danas igraèke. Baci jednu tu Chico igraèku pola godine mlaðem bratu o glavu i prvo brat dobije frakturu lubanje a drugo igraèka se raspe u sto komadiæa. Gumenim Pajom si mogao da se tuèeš i tuèeš i niti bi kome razbio glavu niti bi razbio igraèku.
Kada dijete pravaziðe doba kada se tuèe gumenim igraèkama sa bratom bilo bi logièno da se nekako razvija njegova kreativnost i mašta. Poèinjalo se kojekakvim bojankama, onim plastiènim ploèama na koje su se ubadale plastiène ploèice u bojama pa se tako pravio crtež, improvizovanim ksilofonima, djeèjim bubnjevima, pa onda i onim plastiènim oblicima u koje si gurao kocku u rupu za kocku, krug u rupu za krug… A sve s ciljem da dijete nekako ispolji tu svoju kreativnost. Ako lupa o bubanj bez veze onda mu se da nešto drugo da ne smeta roditeljima i slièno. Misliš da danas išta od svega toga postoji u ovoj državi? Ma da, sigurno… Muzièki instrumenti za djecu ne postoje èak ni kod Kineza. A o ovim oblicima koji se slažu da ni ne govorim.
Logièan korak poslije toga jesu kockice. Po moguænosti LEGO ali ne mora biti to neka marka. Nema šanse, danas se LEGO kocke mogu kupiti kod nas ali koštaju kao svetog Petra kajgana. To svojoj djeci mogu priuštiti samo kakve guzonje ali onda, to je sve goli seljak koji pojma nema šta je to LEGO pa ne vrijedi džaba prièati. A kakva su djeca rasla uz LEGO i šta je na kraju bivalo od te djece. Koji umovi, koja kreativnost… džaba.
Poèevši sa LEGOm djeca poèinju skupljati igraèke. Svako ko se i jednom u životu igrao sa LEGO kockicama zna da LEGO kockica nikada ne može biti dosta. A onda se pojave Transformersi, He-Man i ostali Mastersi, Barbike kod djevojèica… Sve su to igraèke koje se skupljaju. Ne možeš se igrati samo sa jednim Transformersom. Moraš imati dvije Barbike da bi mogla pozvati prijateljicu da se igrate… Nema, igraèaka koje se skupljaju danas naprosto nema. Ne postoji igraèka gdje bi ti kupio više njih (cijena je sad nebitna). Ima taj LEGO ali ko to još može kupiti…
A tu su i autiæi. Ali to je nevjerovatno, mislim, autiæi su tako bezvezna stvar. Ono, ne govorim sad o Matchbox i ostalim kvalitetnim autiæima nego opæenito. Autiæi made in Kina, Tajvan i slièno. Ni toga nema. Ne možeš kupiti paket od dvadeset autiæa.
Možeš, eventualno, kupiti jedan autiæ made in Kita jer se takvi autiæi raspadnu još u kutiji. Imam punu kesu autiæa od kojih je pola made in Kina i još uvijek rade, odnosno, još uvijek se kotrljaju. A ovi današnji nisu iz Kine dok se raspadaju jal ih samo nakoso pogledaš.
Sada kada èitam ovaj tekst do ovdje vidim da sam pisao o igraèkama za mušku djecu. Izvinjavam se svim djevojèicama, djevojkama i ženama što ne znam sa èime su se one igrale kada su bile male. Znam za Barbike i mali milion varijacija na tu temu. Ne kita produkcijskih lutaka nego ono da uz Barbiku ide i Ken, i garderoba i kuæa i auto i sto sitnica. Onda kada djeèaci uzmu igrati jedan-dva-tri sa autiæima djevojèice bi uzele igrati gume i piknika na travi ispred zgrade.
I to nas dovodi do igara ispred zgrade. Igre kao što su guma kod djevojèica - ne postoje. Niko se živ toga više ne igra. Slièice kod djeèaka - eto kao nešto su se pojavile u zadnje vrijeme jer nismo imali albume pa su se sad pojavili Pokemoni a imali smo i svjetsko prvenstvo u fudbalu pa su se i za to skupljale slièice. Malo ali ipak polako napreduje. Klikeri - ne postoje. Autiæi - kao što sam veæ rekao, ne postoje. A kako smo se igrali svega toga… Pa od jutra pa dok roditelji ne doðu s posla nismo kuæi dolazili.
Razlog izumiranja igara ispred zgrade postoji. Malo æu sada da filozofiram ali æu se vratiti na objašnjavanje kako je jebeno biti dijete danas.

___________________________________________________________________

    broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane VolimRodjene dana 07-08-2005 u 02:22.

    07-08-2005 02:13 VolimRodjene is offline Pregledaj poruke od VolimRodjene Dodaj VolimRodjene u listu prijatelja
    VolimRodjene VolimRodjene is a Male
    rodjeni




    Poruka: 1037
    Location: Prve proleterske 1
    pokretac teme Thread Started by VolimRodjene

    Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

    Danas više niko nikome ne vjeruje. Ne vjeruju roditelji komšijama u zgradi pa se to reflektira na djecu koja onda neæe da se druže sa komšijinom djecom. Ako se ko i poðe igrati sa komšijinim djetetom prije ili kasnije neko æe sasvim sluèajno da pogodi ovog drugog loptom u glavu. Nije to bilo namjerno, nije to bilo jako, nije to bio vole, ali dijete zaplaka, roditelji poiskakaše na balkone, poèe cika i vriska, izletiše oèevi da se biju, spomenu mu ovaj majku, ovaj mu se sjeti vjere, ovaj ovog šakom u glavu ovaj izvuèe pajser iz auta… A sve zbog toga što je lopta… Ma kakva lopta, sve zbog toga što je jedno dijete palo na beton i zaplakalo a ovo drugo ni krivo ni dužno samo gledalo kako ovo zaplaka. Ali oboje su fasovali batine od matera, ili još gore, od baba. I ne bi ti se ja sad ponovo ni primakao ovom drugom kada popih batine i oèevi nam u bolnici/policiji zaglaviše samo zato što ti ne znaš vezati pertlu pa si zapeo za nju, pao i poèeo plakati.
    Osim toga djeca se više ne vežu u veæe grupe. Odreðeno dijete ima daidžu istog uzrasta dva sprata više njega u zgradi i njih dvojca nema šanse da se povežu sa onom drugom dvojicom iz drugog haustora. Princip je isti, jebi mu mater nema on šta da se druži sa vama dvojicom, jel' vam juèer nabio loptu na ulicu - svaka æe mater danas uz viklere u kosi tako posavjetovati dijete.
    Kolektiv djece koja onda zajedno rade nešto izbrisan je iz našeg socijalnog društva. Zajednièko sanjkanje, zajednièko paljenje vatre, sve su to neke stvari koje kada rade dvoje djece uopšte nije tako zabavno kao kada ih radi njih petoro ili desetoro. Ista ti je stvar i kod muške i kod ženske djece. Ovaj je šutnuo loptu na ulicu, ona je zaboravila da je ponijela tvoju lutku sa svojima.
    Tek kada djeca odrastu do tog nekog uzrasta kada se poèinju tuæi tek se onda poènu vezivati u grupe, da se fol brane kada se uzmu biti, ali to onda postaju grupe djece koja se tuku, djece koju stvarno treba izbjegavati, djece koja namjerno šutaju lopte na ulicu ili u glavu, djece koja æe sutra krasti iz radnje, prekosutra krasti auta, drogirati se i za koju niko ne može garantovati da nakon što postanu punoljetni neæe ubiti nekoga.
    A prije smo se vezivali u grupe, zajedno išli šetati (u èetvrtom razredu osnovne nas èetvero-petero smo sami išli na brdo Mojmilo na Dobrinji na izlet kao da idemo Bog zna gdje, a ne nepunih 500 metara dalje od naselja gdje smo živjeli), kasnije zajedno ljetovali, zajedno išli na putovanja za djecu na more… Ništa to više današnja djeca ne rade. Nemaju uopšte pojma da se takvo nešto može raditi… A glavni krivac za to jesu roditelji koji toj djeci brane da se druže sa onim djetetom iz devetog haustora jer mu otac vozi fiæu a ne brane mu da se druži sa onim djetetom iz sedmog haustora kojem otac vozi BMW. To što je ovo prvo dijete 16 puta inteligentnije od drugog to baš i nije važno. Važno je da su roditelji zadovoljni a koga još briga za djecu.

    A onda poène škola. Nauèiš èitati, pisati, crtati. Dobiješ nevjerovatnu dužnost da sam samcat ideš u školu, da sam vodiš raèuna da ne zakasniš, dobiješ uèenje i želju za boljim ocjenama. Danas dobiješ qrac jer te prvo baba vodi u školu svaki dan, pa te onda uèe nekim karinastim stvarima, dobiješ uroðenu mržnju nepismenih roditelja prema bilo kakvoj obrazovnoj ustanovi, dobiješ usrane uèitelje koje zaboli za tebe i tvoje znanje, dobiješ…
    A nekada smo nosili cvijeæe uèiteljicama za osmi mart jer smo mi to željeli a ne jer su nam roditelji to rekli. Ili u još gorem sluèaju, same uèiteljice.
    Onda se pojavi obrazovni program na televiziji u prijepodnevnom terminu. Sjeti æe se mnogi "Opstanka". Vjerujem da su mnoge generacije nauèile malte ne sve što znaju o životinjama baš iz "Opstanka". Danas, djeca nemaju "Opstanak". Imaju doduše TV emisije o životinjama ali i Albanska TV kuæa bi u svom ZOO vrtu snimila bolju emisiju od one koju naša djeca mogu vidjeti i iz kojih sve što možeš da nauèiš je da lav ima grivu, da rièe i da ima èetiri noge. Zebra ima pruge, žirafa ima dugi vrat a ribe plivaju u moru. Pas laje a maèka prede. To djeca znaju ako samo pogledaju kroz prozor, ne moramo im prikazivati na televiziji. Druga vrsta obrazovnog programa ne postoji na TV kanalima. Nauèimo boje, nauèimo brojati, nauèimo slova, nauèimo istoriju, nauèimo geografiju… Idem polako i ka drugaèijim obrazovnim programima koje djeca koja idu u školu gledaju, odnosno koja su nekada gledala. Nema. Nema ništa od toga. Imajuæi u vidu kako su sve to jednostavne ideje za emisije u kojima voditelj sjedi u studiju i objašnjava djeci kako se raèuna zaèuðuje me kako to do sada niti jedna od domaæih TV kuæa nije napravila niti jednu obrazovnu emisiju. Imali smo "Ulicu Sezam" ali to je amerièka emisija za malu djecu a mala djeca ne znaju èitati titlove na ekranu. A same slike im ništa ne znaèe. A još manje abeceda na engleskom. Ponoviti ono što si nauèio u školi uz TV ekran je postalo misaona imenica.
    Omjer prikazivanja jedine djeèije emisije obrazovnog karaktera na našem programu, emisije "Otvori prozor", u omjeru generacija koje "kaèi" prikazivanje je 10:1. Deset puta, svake godine po jednom-dvaput, jedna generacija djece može da gleda taj serijal. Pa nisu ni djeca maloumna. Osim toga to je bilo zanimljivo djeci devedesetih ali ovo su dvije hiljadite, novi milenij, dajte nešto novo. Mislim da ni 2% djece uopšte ne gleda "Otvori prozor" bez obzira koliko ga državna televizija puta reprizirala.
    Osim obrazovnih emisija na TVu nekada su postojale i zabavne. "Nedeljni zabavnik" je vjerovatno najbolja emisija zabavnog karaktera ikada prikazana i producirana na ovim podruèjima. No to nemamo u arhivu za repriziranje a osim toga jedan od voditelja, bez obzira što je bio najbolji djeèiji glumac, baš i nije imenom i prezimenom po ukusu današnjih vlasti pa stoga ne oèekujte reprizu ovog serijala u skorije vrijeme. Za neupuæene govorim o Slavku Štimcu, junaku filmova kao što su "Salaš u malom ritu", "Vuk samotnjak" i "Zimovanje u Jakobsfeldu".
    Spomenuh TV igre. Nekada je bio "Muzièki tobogan", nekada je bio kviz "Znam znam(?)" (ili kako se veæ zvao). Danas nièega nema. Fazon je u tome što su to sve jednostavni projekti koji ne traže puno financijske potpore. Spakuj šaku pitanja iz "1000 zašto 1000 zato" sakupi šaku djece u studio i eto ti emisije i edukativnog i zabavnog karaktera. Emituj to nedjeljom prijepodne uz blok crtanih filmova i eto ti hita nad hitovima. Ali džaba ja to tebi prièam.

    ___________________________________________________________________

      07-08-2005 02:15 VolimRodjene is offline Pregledaj poruke od VolimRodjene Dodaj VolimRodjene u listu prijatelja
      VolimRodjene VolimRodjene is a Male
      rodjeni




      Poruka: 1037
      Location: Prve proleterske 1
      pokretac teme Thread Started by VolimRodjene

      Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

      Znam, znam. Èim ste proèitali naslov odmah ste oèekivali osvrt na crtane filmove. Evo odugovlaèim to veæ vidi koliko, ali šta æu. Na kraju krajeva moram se osvrnuti na to. Jer ako se spominju djeca spominju se i crtani filmovi. Ali ni na tom frontu nema ništa novo. Repriziraju se crtani mali milion puta, novi se ne nabavljaju… Neki dan spomenu mi prijatelj onaj crtani s Duškom Dugouškom kada Džo ruši brane (svako živ zna taj crtani) i spomenu onaj dijalog "Džo nemoj ovu!" BUUM! "Džo nemoj ovu branu!" BUUM! Džo sruši hidrocentralu… Kad je taj crtani zadnji put prikazan? Prije rata vjerovatno. Kada su prikazani crtani o onim bubama, kada su prikazani crtani o onom maèku Frkiju? Sve to negdje èami u arhivu dok se isti Tom i Džeri vrte hiljadama puta. Druge TV kuæe ganjaju nešto novo ali ipak niti jedna od njih ne prikazuje SMIJEŠAN crtani. Ntv HAYAT je imao "Dragon Ball" koji sad prikazuje OBN; ultra nasilan crtani koji je ipak bio za malo stariju publiku (5-6 razred osnovne) a onda opet neka sranja o gusarima i nekoj karinastoj ženskoj sa magijom i kamenom koji skakuæe i tome slièna sranja... Ne gledam pa ne znam ni kako se zove.
      A OBN je od hrvatske TV kuæe NOV@ TV preuzeo Pokemone.
      Sad æu odmah da kažem da sam ja gledao Pokemone. Ne zato jer sam glup ili nešto slièno. Ne, gledao Pokemone zato jer je to svojevremeno (prilikom prvog originalnog prikazivanja - ne sad kod treæe sezone repriziranja) bio najbolje animiran crtani film koji sam mogao da pogledam. Da, Pokemoni su užasno glup crtani i jadna su ta djeca koja uz to odrastaju (crtani se svodi na borbu pokemona uz negativce koji kradu te iste pokemone - faktièki ništa im se lijepo ne dešava) ali jadna nam je i država kada je to najbolje što može ponuditi.
      Tukao se i He-Man u svom crtanom ali to je bilo više zajebantsko nasilje nego ovo. To nas dovodi do èinjenice da su mnogi stariji crtani filmovi bolji od današnjih Pokemona (da se ne osvræem na crtane sa satelita). A samim tim što su stariji crtani znaèi da su jeftiniji za otkupiti za prikazivanje na televiziji. Pa zašto onda nemamo Štrumpfove, Snorkijevce i sliène bezazlene crtane filmove? Dijete koje se rodilo nakon '95. godine uopšte nema pojma ko su Štrumpfovi i kada bi mu se prikazao taj crtani sigurno bi mu se smijao kao da je to najnoviji crtiæ. Današnjoj djeci je pun mozak istog Toma i Džerija (koji je extra crtani film samo ne u ovolikim kolièinama istih epizoda) a sa druge strane ni ne znaju ni za šta drugo osim za Pokemone. Pa izmeðu istih epizoda Toma i Džerija i svaki dan novih dogodovština Pokemona i budala poput mene bi izabrao Pokemone. A koliko smo samo nekada gledali serijala crtanih nedjelom prije dnevnika. Kada bi se reprizirao i jedan od njih u tom terminu sigurno bi potukao gledanost Pokemona. Ali ne. Ne ide to tako. Od kada roditelji doðu kuæi pa dok ne odu spavati na programu je politika te za sve babe posebna porcija, od 15 sati dnevno (izraèunali ljudi), sapunica. Dijete? Koga još briga za dijete.

      I tako kada dijete u nedostatku igraèaka, u nedostatku društva sa kojim bi se igrao, u nedostatku TV programa namijenjenog njegovom uzrastu poèinje raditi što i odrasli. Sa babama gleda sapunice (više djece danas zna ko su likovi u sapunicama nego što ih zna koliko kontinenata ima na planeti), gleda program za roditelje… A šta tamo vidi? Vidi iskopavanja masovnih grobnica, vidi nasilje u Izraelu, vidi nasilje u filmovima (jer ni djeèijih filmova nemamo)… Jednom rijeèju, vidi sve ono što ne treba da vidi.
      Otišao sam u Crnu Goru i kada sam na televiziji vidio ruski film za djecu nije me tenk mogao odvojiti od televizora. Kada æe naše dijete moæi vidjeti nešto takvo na našoj televiziji? Iskreno se nadam da æe djeca današnje djece moæi to vidjeti a ne tek njihovi unuci ili još daljnje generacije.
      Dobro, ne moraju se djeca zabavljati televizijom. Kada dijete nauèi èitati, odnosno kada poène shvaæati svijet oko sebe ono se prihvati knjige. Poèev od malih nogu kada samo lista slikovnice, pa onda kada mu roditelji èitaju knjige za djecu pred spavanje pa do perioda kada samo bude u stanju da proèita knjigu dijete bi trebalo da se druži s knjigom. Trebalo. Ali kod nas nije tako.
      Prvo, da bi èitao knjigu moraš znati èitati. A pošto su roditelji mrzili školu onda oni baš i ne znaju da èitaju a samim tim tu mržnju prema školi prenose na dijete. Pa ni dijete nema želju da ode u školu a samim tim ni ne zna da kada nauèiš èitati otvaraš vrata jednog fantastiènog svijeta knjiga. Vidi bolan kako je to sve jednostavno i fino samo je ovaj narod naopak, jeb'o mater…
      Slikovnica - nema. I ono što ima ravno je onim kita autiæima. To su neke nakaradne prièe da te Bog saèuva. Knjiga za èitanje djeci pred spavanje - nema. Nema domaæih knjiga a strane se ne prevode. U stvari, tu imaš opet ono vjersko pitanje.
      Reæi æe mnogi: ne petljaj vjerska pitanja u tekst o djeci. Hoæu! Hoæu da ih petljam kad je korijen svega toga u tome što je pisac ove ili one nacionalnosti. Najbolji pisac djeèije literature sa ovih prostora, èovjek Bosanac èak šta više, ima srpsko ime Branko (Æopiæ) i samim tim se podrazumijeva da nije pogodan za djecu koja imaju ime kao što je Ahmed, Muhamed ili Samir. To što Branko Æopiæ niti u jednoj svojoj knjizi nije napisao niti jednu rijeè po vjerskom pitanju to nema veze. To što niti jedan pisac sa pogodnim imenom nikada, ama baš nikada, neæe napisati bolji roman za djecu od "Magareæih godina" isto nema veze. Opet kažem, bitno je da su knjige, kao i igraèke kao i TV program, pogodne za odrasle a djecu ko šljivi.
      Eto još jedan primjer - djeèije pjesmice. Naði mi u Sarajevu bilo gdje i jednu knjigu kolekcije djeèijih pjesmica. Nema! Nema djeèijih pjesmica ni od autora sa pogodnim ni od autora sa nepogodnim imenima. A dijete koje zna i jednu djeèiju pjesmicu napamet nije se pojavilo u ovoj državi unatrag deset godina! Ono što pod moranjem nauèi napamet u školi po pravilu službe se zaboravi odmah jal se odrecituje uèiteljici. Ni od onih pjesmica koje se uèe u školi današnja djeca ne znaju niti jednu strofu pjesmice, a kamo li cijelu pjesmicu.
      A svemu tome je kriv pogrešan pristup djetetu da ono MORA nauèiti pjesmicu a ne da ono ŽELI nauèiti pjesmicu. Opet su krivci roditelji, obavezno baba koja vièe "ne moraš ti to nauèiti" i sami uèitelji koji doslovice nareðuju koja se pjesmica i za koliko sati mora nauèiti napamet. Cap-cap gotovo. Da te èujem. Ne znaš? Evo tebi jedinica pa æeš nauèiti na popravnom.

      Kada poène škola poènu se djeca zanimati za sve i svašta. Uzmu èitati knjige sa slikama. Uzmu èitati enciklopedije.
      Veæ spomenutih "1000 zašto 1000 zato", apsolutni bestseler "Djeèija Enciklopedija", serijal od 6 knjiga "Djeèije sveznanje" (kako, zašto, gdje… sve živo objašnjeno), pa onda mali milion edicija kojekakvih mašina, aviona, automobila, životinja, cvijeæa, prirode… Niti jednu od navedenih knjiga nije moguæe danas kupiti pa èak ni kod uliènih prodavaèa starih knjiga. Sve i jedan trag obrazovne knjige izbrisan je iz našeg društva. Satran, zapaljen i uništen da se nikada ne ponovi.
      Nova izdanja postoje. Negdje vani naravno ali to niko živ ne prevodi. Tja, pa više mi se isplati prevesti "Seks i grad" knjigu za nafuranu klasu odraslih nego kakvu djeèiju enciklopediju za hiljade i hiljade djece. Ne bi mogli danas svi roditelji kupiti takve knjige (sve da se imalo zanimaju za djecu) ali bi mogle biblioteke, pa se te knjige iznajmljuju pa djeca èitaju, pa se djeca obrazuju, pa na kraju bude nešto od te djece. Ma u qrcu, kada djeca idu u školu preko klinca ko je onda još lud da ide u biblioteku.

      U svemu ovome ne smijem zaboraviti ni domaæi radio program koji nije emitovao niti jednu djeèiju pjesmicu a kamo li i minutu djeèjeg programa. Reæi æe urednici da imamo djeèiji program. Imamo u stvari opet jednu kitu gdje dvoje djece koja su premlada da budu voditelji preko telefona prièaju sa drugom djecom o popularnim pjevaèima i sliènim nebulozama. To je program za uzrast djece koja se sama ne mogu javiti na telefon a kamo li sama okrenuti broj pa im zbog toga trebaju odrasli a to onda èini to programom za roditelje (jer faktièki treba roditelje, baš kao i one igraèke sa poèetka, da bi djeca imala veze sa time). I onda se tu pušta popularna muzika koja veze nema sa djecom. Eto, kažem vam, nisam èuo da je djeèiji radio program pustio djeèiju pjesmicu unatrag preko deset godina! A i sadržaj emisije se sastoji od vijesti iz šou biznisa koje ne pohvatam ni ja sa preko nekoliko godina a kamo li dijete koliko veæ godina mlaðe od mene. Tu bi brate trebale da budu vijesti tipa "slon ljepotan Dondolan i slonica Mica sreli su se jednog dana ispod krošnji od banana." To je Branko Kockica ali tome se i ja ovoliki klipan smijem a kako se neæe smijati dijete neko. Ali to je onda Branko Kockica koji je opet iz krive države sa krivim imenom pa iako u svojim emisijama nije zagovarao meðunacionalnu i vjersku mržnju opet je nepoželjan u kontaktu sa roditeljima. Jer ko bolje zna šta djetetu treba od politièara na vlasti, zar ne?

      Elem, malo po malo, doðosmo do zakljuèka na kraju.
      Dokle ovako? Govorimo kako se djeca drogiraju i kako su naopaka a ne vidimo da smo mi, odrasli, krivi za to. Kažemo da se onaj Hamid otuðio od porodice i otišao u jalijaše u dobi od 18 godina. Otišao je on u jalijaše èim je njega babo, u Hamidovoj dobi od 4 godine, poslao da mu donese pivu dok je babo okretao janjca na Jablanièkom jezeru. Otišao je Hamid u jalijaše kada mu je baba kupila loptu na pijaci da se igra za dajdžom na livadi iza kuæe. Otišao je Hamid u jalijaše kada mu je TV program doživio kulminaciju Pikaèuovim udarom groma.

      ___________________________________________________________________

        07-08-2005 02:18 VolimRodjene is offline Pregledaj poruke od VolimRodjene Dodaj VolimRodjene u listu prijatelja
        VolimRodjene VolimRodjene is a Male
        rodjeni




        Poruka: 1037
        Location: Prve proleterske 1
        pokretac teme Thread Started by VolimRodjene

        Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

        Otišao je Hamid u pizdu materinu prije nego što je i izašao iz nje!
        Jer fakat, koja je poenta imati dijete kad æe ono biti dva puta gluplje od roditelja i gdje roditelji neæe moæi ništa da urade po tom pitanju? Kada su svi ostali roditelji druge djece neprijateljski nastrojeni prema njima i njihovom djetetu zato jer je otac kupio sinu LEGO kockice ili kæerki pravu Barbiku a ne sebi novog Audija A116. Ili zato jer su ga roditelji nauèili pjesmicama Branka Kockice.
        Ili zato što nisu tjerali dijete po pivu dok se ovo igralo sa svojim drugovima.
        Žalosno ali istinito.

        ___________________________________________________________________

          07-08-2005 02:21 VolimRodjene is offline Pregledaj poruke od VolimRodjene Dodaj VolimRodjene u listu prijatelja
          kapljica
          Gost


          Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

          vr sto ti ove tekstove u ova doba stavljas, ne vidim monitora a ne ta slova 35.gif

          07-08-2005 02:32
          VolimRodjene VolimRodjene is a Male
          rodjeni




          Poruka: 1037
          Location: Prve proleterske 1
          pokretac teme Thread Started by VolimRodjene

          Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

              citat od kapljica:

            vr sto ti ove tekstove u ova doba stavljas, ne vidim monitora a ne ta slova 35.gif


          da ti se zamanta pa da lakse zaspes 07.gif

          ___________________________________________________________________

            07-08-2005 02:35 VolimRodjene is offline Pregledaj poruke od VolimRodjene Dodaj VolimRodjene u listu prijatelja
            Maja Maja is a Female
            bice nesto od mene


            Poruka: 306
            Location: Oslo

            Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

            VR, evo procitala sam tekst. Malo je crnjak ali ima dosta istine. Dosta roditelja je preokupirana svojim problemima, najvise neimastinom i brigom kako izdurati do sljedece plate koja ko zna kad ce. Stvarno je sve do roditelja i kako te gurnu, npr. da me moji nisu vodili u djecju biblioteku ko da bi ja sama poslje u nju isla, i naravno-da nisam voljela ici. Ali ima dosta i uticaja sredine, sjetimo se kako su nama neka starija raja bili idoli, pa su njihove igre nasim odrastanjem postajale nase. Danas djeca nemaju uzdanica, nazovi idola, na koje bi se bacili, ugledali.
            Kako je autor teksta opisao da je sve manje igranja ispred zgrada, podsjeti me na moju zgradu ovdje u Oslu, naselje mirno, puno zelenila okolo, cak imaju i tobogancici i ljuljaskice, i mali parkic, ma kakvi, nikad neces vidjeti vise od jedno djete na izvanu. uglavnom se RODITELJI igraju s djecom. Dobro, uglavnom su mala djeca sto zive oko nas, vjerovatno je drugacije u naseljima gdje su kuce (uzmi nasu Mahalu-tamo se vazda djeca igraju zajedno-vani, po sokacima). Nazalost,nema vise ni gume, ni plohe, pa ni zmure, ni svih onih "asfaltnih" igara....cudno je to.....izgleda kao da djeca nemaju volje?

            ___________________________________________________________________
            Zivjeli 100 godina!

            07-08-2005 08:59 Maja is offline Posalji Email za Maja Pregledaj poruke od Maja Dodaj Maja u listu prijatelja
            habiba75 habiba75 is a Female
            raja




            Poruka: 2339
            Location: lebdim

            Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

            joj kad se sjetim svog djetinjstva,one ljepote,bezbriznosti,postovanja starijih ono kad te posalju po vodu a ti sav sretan poletis da doneses itd............... 01.gif
            sve ono cega danas nema 15.gif
            haj danas posalji neko djete po vodu 21.gif

            ___________________________________________________________________
            JESAM LI VAM GOVORILA!?

            07-08-2005 09:51 habiba75 is offline Pregledaj poruke od habiba75 Dodaj habiba75 u listu prijatelja
            Princ-s-Neretve Princ-s-Neretve is a Male
            Licnost godine '05




            Poruka: 9946
            Location: Eo me tu sam !!

            Odgovori i Citiraj         Odgovori Prijavi Moderatoru Idi na vrh Stranice

            eo ga i ja procitah u nalete dosta istine ima ! 10.gif

            Ma kokad su stara vremena bila zakon , nema veceg rahatluka kad te prime medju stariju raju ali samo zasluzeno 10.gif 23.gif

            A gledaj sada muka i jada sa ovom omladinom danas ! 21.gif

            bash se pitam hoce li taj vakat ikad ponovo doci i krasiti nas svjet ? 14.gif

            ___________________________________________________________________


              Kompleks je ko qrac kad se digne jebaji ga 19.gif
                13.gif

                12-01-2005 20:10 Princ-s-Neretve is offline Posalji Email za Princ-s-Neretve Pregledaj poruke od Princ-s-Neretve Dodaj Princ-s-Neretve u listu prijatelja
                nove poruke | aktuelne teme | forum
                Postavi novu temu Odgovori
                Go to:
                preveo sa engleskog: T&T   contact: admin@moforaja.com