... Nakon popodnevnog odmora ukljuèio sam se u rijeènu maticu rijeke Drave, usmjerio kanu prema istoku i zaveslao. Nakon oko sat i pol vremena iz daljine èujem žamor veselih ljudi na šljunèanoj rijeènoj plaži. Prilazim bilže, a ono povik i poziv iz više grla da dodem do njih na piæe. Prema boji glasova i veselosti poziva odmah sam "proèitao" da tu nema soka, a to znaèi da je tu moje prisustvo i te kako poželjno. Stoga pristadoh na plaži.
Kad tamo skupina seoskih momaka iz obližnjih sela nizvodno mjesta Virje, došli traktorima i prikolicom, ponijeli iæa i piæa, zapalili instrumentarij za vikend pripremu hrane, otpustili koènice i uživaju.
Kada su èuli da idem za Beograd gotovo svi su se nekoliko puta prekrstili pa navalili na mene raznim pitanjima. Pobrinuli su se dobrano da mi rijeèi ne zapinju u suhom grlu, a kada je zeèetina bila gotova navalili smo na nju, prethodno pojevši ribu koju su toga prijepodneva ulovili u rijeci.
Nakon jela još smo se više rasprièali i raspili, a nakon nekog vremena morao sam se od njih oprostiti i krenuti na put. Htjeli su mi natrpati svega i svašta za put, ali sam ponio jedan PAN, da si osvježim dan.A momci i njihove dame ostadoše na plaži dugo mi mahajuæi za sreæan put.Na kraju prije nego zamakoh za krivinu rijeke, još jednom su mi povikom zaželjeli sve najbolje na putu...
 
___________________________________________________________________
|
