Vjera u

Citajuci jednu knjigu (laki, na kraju kad malog Pija intervjuisu)
i

posto je glavni junak razljucen kad mu ne vjeruju on uzvikuje ove rijeci:

(Sjetin slobodan prijevod sa engleskog)

Najlakse je nevjerovati

Nije lako vjerovati u ljubav ... pitajte bilo kojeg ljubavnika
Nije lako vjerovati u zivot ... pitajte bilo kojeg naucnika
Nije lako vjerovati u boga ... pitajte bilo kojeg vjernika

Zasto je tako tesko vjerovati?

___________________________________________________________________

volim povjerenje

ono je temelj

za bilo koju relaciju u zivotu

volim da vjerujem i da mi se vjeruje

nemam nikad zadnjih misli

isto ocekujem i od drugih

povjerenje se zadobija i zasluzuje

u bajke odavno ne vjerujem

a lagala bih kad bi rekla da ih ne volim

___________________________________________________________________

Ne vjerujem sebi licno 100%, prema tome ne vjerujem ni ikom drugom (desilo mi se da sam sam sebi skocio u usta sa "nikad nikad") Stoga mogu samo da izjavim da je u osnovi empirijsko razmisljanje jedino u sta mogu cvrsto i potpuno da vjerujem. Ovde bih stao i razdvojio termine na teoretsko i prakticno razmisljanje, odnosno hipoteticki mozak i realni. Dok se moje vjerovanje u empirijsko razmisljanje temelji na hipotetickom nepogresivom mozgu sa konacnim iskustvom, sasvim sam svjestan svoje nesvjesti (ja nisam taj savrseni mozak) i uopste ne mislim da ja sve zakljucke na ovom svijetu pravilno donosim (toliko se puta u danu podsjetim na svoje budalastine da se ne morate plasit, zadugo mi nece na pamet past da sam savrsen kol'ko sam sad sjeban ).

Jos bih mogao reci da povjerujem ponekadda ima vise iskustva u razmisljanju od mene i onda sam sklon i da saslusam ljude (kako bih drugacije ucio) mada sam pocesto prgav. Obicno slusam ljude koji mi imponuju i koje smatram autoritetima, dok ne obracam paznju na ostale. Imam i tendenciju da mislim da sam objektivan, e sad se tu javlja problem sto cesto ljudi vide objektivnost kao nedostatak emocija (ko je sad u pravu?) Ja se trudim da emocije razmatram kao samo jos jedan od faktora pri racunici, ali je sve stroga ipak matematika.

I ja se izrazmisljah o sebi, ali stoji da prvo upoznamo sebe da bismo i druge mogli voljeti. Stvar se ovdje okrece na putu Zena koji nas zove na indirektnu teznju ka savrsenstvu pa prema tome trebamo upozanavati druge da bismo vise o sebi znali (Russell i ostali mislioci se slazu s ovim indirektnim metodama ucenja).

E sjetih se jos... Znas u sta debelo vjerujem: u ssuhvu. Znas onu gutu veliku ko bubamara (fudbal, nije baja) u stomaku sto ti se skupi, pa kontas sta je ovo, sta mi ovo sapce da nesto ne valja... Ako me je ikad suhva i zajebala, halal joj bilo jer mi je toliko puta spasila glavu i guzicu da je to chudo.

a odo i promjenit sad potpis. eto. idemo dalje.

lucky u moru idealiziranja plovi ovaj mali camcic od tvoga posta i bljeska li bljeska .

napisao si istinu i samo istinu , doduse pretjerao si na momente sa nekim strucnim izrazima .

vjerovati ljudima je i stvar lijenosti , npr. ja vjerujem ljudima jer sam lijena da trazim u svakom jajetu dlake . lakse je vjerovati dok te ne razuvjere ili dok ti ne prisjedne .

ali da ta vjera u ljude nije 100%- tna je jasno . kako kazu , od kad sebe u lazi uhvatih
nikom vise ne vjerujem . pogledajte ovaj moj avatar . svi smo mi po malo ovaki.
eh sad je samo pitanje da li stojimo iza toga ili tvrdimo da smo potojani .a najmanje vjerujem ljudima koji quazi imaju cvrste principe ... to su u stvari , jako netolerantni i jednostrani ljudi .

___________________________________________________________________

\ | /

(@ @)

-----o00-(_)-00o-----

Uglavnom vjerujem, one koje ne poznajem dobro i ne znaci mi puno ako me iznevjere, ono recimo "ovlash" imam povjerenja u njih

inace krenem sa dobrom dozom povjerenja i vjerujem da imaju dobre namjere, mozda sam pomalo i naivna, nema veze, oni gube..

dosada me moja bliza okolina nikada nije iznevjerila, znaci klasifikacija je bitna..ali nista u grcu, lagano

Predrasude su teret za dusu! Covjek se osjeca lakse kada je siguran da ide otvoreni prema nekom. Ali...

___________________________________________________________________

Sta ALI?

Mislis "sigurno je sigurno"?

Ma jok! Mislim da moras biti spreman i na gubitke!

___________________________________________________________________

A to u svakom slucaju. Znas ono, "Sto me ne unisti, ucinii me jacom"...

Taman tako!

___________________________________________________________________

Ja Hamza,ali na nasu zalost to ALI cesto naleti

___________________________________________________________________
...ko ne pamti, iznova prozivljava...

nastavak:

Cini mi se da su nasi ljudi dosta nepovjerljive prirorde. To sam tek pocela da shvatam, od kada sam dosla u SjevernuAmeriku. Ovdje ti sve zivo vjeruju. Uopste se ne uzima u pitanje da li je istina ili ne ... samo im pogledaj TV programe, sta sve prolazi kod ljudi. I svi vjeruju. Soap Opere su im zakon.

Elem, ... cini mi se da su nasi ljudi vise ono razmisljanja "ziher hoce da me zajebe" i svemu pristupaju tako. Od ljudi u poslu, do partnera, nekada cak i prijatelja.



Ja, licno sam veoma otvorena i iskrena. Ne mislim da je ovo hvalospjev. Ako je neko iskren i otvoren ne znaci da je i dobar covjek. Iskrenost je samo jedna od osobina.
Mislim da se to osjeti, i najcesce dobivam isto natrag. Znate ono kako kazu, nemoj se bojati psa, on to osjeti. Tako vjerovatno i ljudi sa vjerovanje i povjerenjem.

Ne volim kad ljudi mjesaju iskrenost i otvorenost sa soljenjem pameti. Ono svasta ti kazu, i u smislu, eto ja iskren. Ne volim djeliti svoje misljenje, dok nisam upitana za isto. I ne volim kad mi pametuju, ako nisam pitala. ... evo sad malo skrecem s teme ... back to Vjerujem ...

Par puta mi se desilo da mi ljudi ne vjeruju, sto me je prvo zbunilo (kontam sto?), a cesto i povrijedilo.


Od primjera navedenih u mom prvom postu gore, u boga ne vjerujem, u ljubav .. hmmm, ne znam sta da kazem, .. u zivot vjerujem. ljudima vjerujem. vjerujem u prijateljstvo. vjerujem u razgovor. vjerujem u promjene. ...



uh evo i ja svasta nesto nabrljah

___________________________________________________________________

hm. i ja sam iskren jako jako cesto, a i kad nisam potpuno iskren potrudim se da ne lazem (mozda presutim dio istine). najgore sto moze bit je eventualno da nesto preuvelicam (sta cu, svi su mi u familiji alasi).

eee to je vec totalno druga tema.


ja cesto lazem, cak i priznam. al sad ne lazem.

a kad lazem, ne lazem iz potrebe ili da bih ostvarila nesto s tom lazi, nego zato sto mi svasta nesto pada na pamet, pa ne znam sta bih s tim, moram nekako to reci, a ne mogu ono bezze pricat eee znas sta ja mislim. ispascu kao mostarac. :). nego to svoje iz glave uklopim u svoje pricanje i to se tako provuce. ....





ignorisite me, i ja svasta pisem

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Sjeta dana 03-23-2003 u 08:00.

citam sad ovo i donosim zakljucak

nije cudo sto smo nepovjerljiv narod ....kad od malih nogu dozivljavamo

sitne prevare..liskaluke ..lazi

ne mora to biti nista ozbiljno ..u sali ,radi zezancije ..ali tokom vremena postajemo

oprezni i na kraju ne vjerujemo nikome


tebi Sjeta pogotovu poslije ovog zadnjeg posta ....au koliko lazes

""Zanima me koliko vjerujete ljudima, i koliko vas pogadja kad vama neko ne vjeruje?""


Ja mogu vrlo brzo da ocjenim ko mi govori istinu, a ko se laze, prema

tome znam kome da vjerujem. Ako mi se neko jednom slaze sve njegove

izjave uzimam sa rezervom.

Hm, a ovo drugo - pogadja li me kad neko meni ne vjeruje

Mislim da se ne opterecujem previse time, jer sve sto kazem kazem iz srca

i sto stvarno tako mislim, a ako onaj kome je to namjenjeno ne zna da slusa,

nazalost to je njegov problem, jer ja mu hocu samo dobro.

-

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane hanka kafanka dana 04-28-2006 u 15:24.

U biti sam osoba koja vjeruje ljudima

Samim tim,teze mi pada ako neko iznevjeri

moje prijateljstvo,povjerenje...

Pogadja li me kad meni neko ne vjeruje?

Naravno da pogadja..ali takvih je malo ili me ne poznaju dovoljno!

Odlicna tema, nadje me pravo.....bas o tome razmisljam puno u posljednje vrijeme..

..koliko vjerujemo ili ne, posljedica je, naravno, dosadasnjeg iskustva sa ljudima , da li smo imali srecu da se ne razocaramo u partnere, prijatelje itd...mene to , na zalost, nije mimoislo...moram reci da nisam brza da vjerujem ljudima, kao nekada...ma ni blizu....

...muskarcima vjerujem ako su samo prijatelji, ako su u ulozi partnera......cak ni kada placu

naravno da je tesko kad ti neko povjerenje izigra, to moze najvise da boli,ako si vjerovao bez granica (ne preporucuje se).... al naucimo svi nakon takvog jednog iskustva i ukljucimo sve alarme.......sto je bilo, bilo je.........kazu mi da pretjerujem u tome, al takva sam, kad me neko jednom slaze, ne treba mi vise nista ni pricati.