|
|
Lucky
.iznogud
Poruka: 65
|
|
Ne vjerujem sebi licno 100%, prema tome ne vjerujem ni ikom drugom (desilo mi se da sam sam sebi skocio u usta sa "nikad nikad") Stoga mogu samo da izjavim da je u osnovi empirijsko razmisljanje jedino u sta mogu cvrsto i potpuno da vjerujem. Ovde bih stao i razdvojio termine na teoretsko i prakticno razmisljanje, odnosno hipoteticki mozak i realni. Dok se moje vjerovanje u empirijsko razmisljanje temelji na hipotetickom nepogresivom mozgu sa konacnim iskustvom, sasvim sam svjestan svoje nesvjesti (ja nisam taj savrseni mozak) i uopste ne mislim da ja sve zakljucke na ovom svijetu pravilno donosim (toliko se puta u danu podsjetim na svoje budalastine da se ne morate plasit, zadugo mi nece na pamet past da sam savrsen kol'ko sam sad sjeban ).
Jos bih mogao reci da povjerujem ponekadda ima vise iskustva u razmisljanju od mene i onda sam sklon i da saslusam ljude (kako bih drugacije ucio) mada sam pocesto prgav. Obicno slusam ljude koji mi imponuju i koje smatram autoritetima, dok ne obracam paznju na ostale. Imam i tendenciju da mislim da sam objektivan, e sad se tu javlja problem sto cesto ljudi vide objektivnost kao nedostatak emocija (ko je sad u pravu?) Ja se trudim da emocije razmatram kao samo jos jedan od faktora pri racunici, ali je sve stroga ipak matematika.
I ja se izrazmisljah o sebi, ali stoji da prvo upoznamo sebe da bismo i druge mogli voljeti. Stvar se ovdje okrece na putu Zena koji nas zove na indirektnu teznju ka savrsenstvu pa prema tome trebamo upozanavati druge da bismo vise o sebi znali (Russell i ostali mislioci se slazu s ovim indirektnim metodama ucenja).
E sjetih se jos... Znas u sta debelo vjerujem: u ssuhvu. Znas onu gutu veliku ko bubamara (fudbal, nije baja) u stomaku sto ti se skupi, pa kontas sta je ovo, sta mi ovo sapce da nesto ne valja... Ako me je ikad suhva i zajebala, halal joj bilo jer mi je toliko puta spasila glavu i guzicu da je to chudo.
a odo i promjenit sad potpis. eto. idemo dalje.
|
|
03-21-2003 07:18 |
|
Sjeta
seka
Poruka: 528
pokretac teme
|
|
nastavak:
Cini mi se da su nasi ljudi dosta nepovjerljive prirorde. To sam tek pocela da shvatam, od kada sam dosla u SjevernuAmeriku. Ovdje ti sve zivo vjeruju. Uopste se ne uzima u pitanje da li je istina ili ne ... samo im pogledaj TV programe, sta sve prolazi kod ljudi. I svi vjeruju. Soap Opere su im zakon.
Elem, ... cini mi se da su nasi ljudi vise ono razmisljanja "ziher hoce da me zajebe" i svemu pristupaju tako. Od ljudi u poslu, do partnera, nekada cak i prijatelja.
Ja, licno sam veoma otvorena i iskrena. Ne mislim da je ovo hvalospjev. Ako je neko iskren i otvoren ne znaci da je i dobar covjek. Iskrenost je samo jedna od osobina.
Mislim da se to osjeti, i najcesce dobivam isto natrag. Znate ono kako kazu, nemoj se bojati psa, on to osjeti. Tako vjerovatno i ljudi sa vjerovanje i povjerenjem.
Ne volim kad ljudi mjesaju iskrenost i otvorenost sa soljenjem pameti. Ono svasta ti kazu, i u smislu, eto ja iskren. Ne volim djeliti svoje misljenje, dok nisam upitana za isto. I ne volim kad mi pametuju, ako nisam pitala. ... evo sad malo skrecem s teme ... back to Vjerujem ...
Par puta mi se desilo da mi ljudi ne vjeruju, sto me je prvo zbunilo (kontam sto?), a cesto i povrijedilo.
Od primjera navedenih u mom prvom postu gore, u boga ne vjerujem, u ljubav .. hmmm, ne znam sta da kazem, .. u zivot vjerujem. ljudima vjerujem. vjerujem u prijateljstvo. vjerujem u razgovor. vjerujem u promjene. ...
uh evo i ja svasta nesto nabrljah
___________________________________________________________________
|
|
03-21-2003 17:49 |
|
Sandy
moforaja
Poruka: 3842
Location: kod Hita...
|
|
Odlicna tema, nadje me pravo.....bas o tome razmisljam puno u posljednje vrijeme..
..koliko vjerujemo ili ne, posljedica je, naravno, dosadasnjeg iskustva sa ljudima , da li smo imali srecu da se ne razocaramo u partnere, prijatelje itd...mene to , na zalost, nije mimoislo...moram reci da nisam brza da vjerujem ljudima, kao nekada...ma ni blizu....
...muskarcima vjerujem ako su samo prijatelji, ako su u ulozi partnera......cak ni kada placu
naravno da je tesko kad ti neko povjerenje izigra, to moze najvise da boli,ako si vjerovao bez granica (ne preporucuje se).... al naucimo svi nakon takvog jednog iskustva i ukljucimo sve alarme.......sto je bilo, bilo je.........kazu mi da pretjerujem u tome, al takva sam, kad me neko jednom slaze, ne treba mi vise nista ni pricati.
|
|
03-31-2004 22:24 |
|
|
|
|
|