slobiani
SexNepoznat
Poruka: 581
Location: mlijecni put
 |
|
|
 07-08-2008 22:53 |
   |
behar 
samo sto nisam
Poruka: 1141
|
|
|
| 10-20-2008 17:35 |
 |
Sunshine
moforaja
Poruka: 2365
Location: ..na suncanoj strani zivota
|
|
Nadjoh na internetu pa ako vam nije puno teksta procitajte 
Najnepravednija stvar u zivotu je nacin na koji zavrsava.
Ma zivot je tezak i uzima ti puno vremena.
I sta dobijas na kraju..SMRT.
Sta je to? Nagrada?
Mislim da zivotni ciklus treba biti obrnut!
Dakle:
Prvo bi trebali umrijeti, da to maknemo s puta,
Onda zivis u starackom domu,iz njega te izbace jer si premlad,
Tad dobijes zlatni sat,i odes delati
Radis s 40 godina sve dok nisi dovoljno mlad da uzivas u svom umirovljenju,
Onda se pocnes drogirati,piti tulumi na sve strane,i spreman si za srednju skolu
Pa osnovna skola,postanes klinac,igras se nemas nikakvih obaveza!
Postanes mala beba,odes u mamin bazen i plutas devet mjeseci
I zavrsis kao orgazam!
___________________________________________________________________
jao u onog Blagajca potpisa
Sunshine je saznala vrlo intrigantnu, krajnje neoèekivanu istinu:
Blagajac voli da se igra sa barbikama....
|
|
| 10-20-2008 18:54 |
|
cheri
moder u peMziji
Poruka: 3810
Location: Svizzera
|
|
Dodju trenuci kad postavljam sebi ova pitanja...i, kad razmisljam o zivotu, naravno da to podrazumjeva i razmisljanje o smrti..
Percepcije? Misli? Odgovora konkretnih, naravno, nema, osim onog da me jednog dana vise nece biti. I onda se namece ono neizbjezno razmisljanje: Hocu li se nekad, kad se zivot primakne kraju, pitati: Mogla sam....e, sto nisam....trebala sam. Vjerovatno hocu, i to je jedino sto me pomalo plasi. Jer, ne uspijevam uvijek da zivim ovaj zivot onako kako bih htjela, odnosno, da zivim svaki dan kao da mi moze biti posljednji, da kazem, da uradim....
O zivotu znamo sve. Zato sto znamo da ne znamo nista. Mozda zvuci malo komplikovano, ali ja to vidim tako...
Sta ce ostati iza mene? Bol u dusi onih koji su me voljeli i jedno dugo sjecanje na mene.Opet onih koji su me voljeli. A ostatak svijeta? Bicu negdje jedan broj...natalitet, mortalitet...eto, to...statistika...
Pa onda dodje zelja da ostane nesto trajno iza mene. A to, opet, nije nista drugo nego zelja da ne se ne umre, da nastavis zivjeti, u drugoj dimenziji, ali, ima te...
Sandra, sad je 8 sati ujutro, mozda drugi put napisem nesto drugacije, ovo je ono sto mi je prostrujalo kroz glavu u ovom momentu kad sam vidjela temu...  A nisam htjela pokusavati da dam neku definiciju, jer je nema.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane cheri dana 10-21-2008 u 08:38.
|
|
| 10-21-2008 08:35 |
|
behar
samo sto nisam
Poruka: 1141
|
|
Cheri, ja bih se nadovezala na tvoj post , ti govoris o tvom odlasku, ja bih dodala odlazak nekih koji su nam dragi i nas odnos prema njima.
Moj otac rahm. nije bio bolestan, sve se desilo u 24h i nema ga vise. U pocetku su mi se vracali nasi tel razgovori i ono neizbjezno - sto mu jos ne rekoh ovo, sto mu jos ne rekoh ono...
Prije nepuna dva mjeseca , nakon duze bolesti, preselila (Sandra, preselila na onaj svijet ) je i moja rahm. sestra. Opet neizbjezno - sto je vise nisam milovala, sto je nisam "bolje" pazila, sto joj ne rekoh ovo, sto joj ne rekoh ono...
....s vise ljubavi, s vise tolerancije, s vise "zivota"  zivjeti ovaj zivot...zivot je zaista kratak, moj rahm svekar je imao obicaj reci, a dozivio je 95., moja djeco, ma ko da sam na jedna vrata us'o a na druga izish'o.
mir i ljubav 
___________________________________________________________________
|
|
| 10-21-2008 10:08 |
|
cheri
moder u peMziji
Poruka: 3810
Location: Svizzera
|
|
E, bas tako, Behar
A, ovo sve se nadovezuje i na ono sto sam spomenula, da, kad mislimo o zivotu, naravno da mislimo i o tom nekom kraju, jer, da smo vjecni, nasa razmisljanja o zivotu bi bila potpuno drukcija od ovih koja imamo sada.
Ja se cesto upitam, da li vjernici imaju drugacija razmisljanja od onih koji ne vjeruju u Boga...Mozda..
U svakom slucaju, nacin razmisljanja o zivotu zavisi i od zivotne dobi, valjda. Kad si skroz mlad, malo je tih trenutaka kad se malo zaustavis, da razmislis, da vidis gdje si, sta si i ko si...
Moji nisu apsolutno pesimisticni postovi, naprotiv, vjeciti optimista,jednostavno, kad postanes zreo, razmisljajuci o zivotu, samo se nametne razmisljanje o njemu kao o necemu sto ima i svoj kraj. Bez crnih misli, nego bas onako, normalno...
Sve je to jedan normalan, neprekidni ciklus....Jos samo kad bismo ga mogli i prihvatiti kao takvog i utrositi ga samo na ljubav
|
|
| 10-21-2008 11:06 |
|
|
|
  |
|
i kao što Tana napisa, treba raditi na sebi da ti cijeli proðe kao èudo.
