U Mostaru je umro Salko Brkic jedan od potomaka stare mostarske familije.Do rata je drzao obucarsku radnju u staroj kuci na Titovoj kod SDK i Alajbegovica sokaka (Nisam siguran ali mislim da je to Alajbegovica kuca).
Sitan, omalenog rasta, izuzetno finog ophodjenja, poslije rata cesto bi setao Fejicevom, u bijeloj kosulji i crnim panatalonama, sa sinom Hamicom.
Salko i Hamica... jedno mostarsko lice manje u gradu otuðenom od vlastitih stanovnika, èitavom gradu...
Rahmet mu duši.
-----------------
___________________________________________________________________ ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (
moju licnost , a ne moj forumski lik!!!
) uzasnoj , SVAKODNEVNOJ , kampanji proganjanja i omalovazavanja...
...sad ce se on malo presabrat pa napisat jedno dvije stranice seciranja moje licnosti i djela...sa papagajskim ponavljanjem niza neistina...
.. dosta je vise i tebe i tvoje
___________________________________________________________________ - Ovdje u Mostaru i u vrletima suncane Hercegovine,oduvijek su se radjali stasiti i kršni momci,pa je njihov put do košarkaša bio i brži I lakši.
1.Otiso mu babo Muhamed kod neke ljubavnice i nije ga bilo nekoliko dana kuci a ni u radnji. Salkicina majka place a Salkica je tjesi i govori joj: "Nemoj majko, nemoj plakati, vratice se babo kuci cim se najede g......"
Tako i bi, hadzija Muhamed se nakon nekoliko dana vratio kuci i u svoju obucarsku radnju.
2.Pitali Salkicu sto ne salje sina Hamicu u skolu a Saklica im odgovori:"Sta ce u skoli ,samo da ga ona djecurlija pokvare."