50. Rusmir Ponjavic 20godina

18.06 1995 novi zivot...u obitelji ponovo djceak...Berin ili Teo kako ga je daidza Rusmir zvao jos dok mu se radovao....sestra je rdoila sina...Rusmir ga je ocekivao veselio se njegovom dolasku i imao za njega ime....ime neobicno kratko ali svojim znacenjem krupno bozansko...toga dana dosao je Teo na rodst svih koji su osim zivota i radovanja zivotu iskusili i smrt i tugu smrti....zivot nije prestao...on traje jako vidljivo tako osjetno kao kad prstom dotaknemo ranu zeleci se uvjeriti i imati vlastito iskustvo bola...i odrast ce djecak...odrastat ce uspomene na daidzu...vrijeme nece donjeti zaborav....vrijeme ce izbrisati pitanja koja danas majka upucuje Smrti: Zasto Zasto?
Zasto meznja i smrt zasto ne ljubav i radjanje? Zivot ce biti pobjednik...priblizit cemo se njegovom nedokucivom smisli....barem u vjecnosti! Jer vjecnost je zivot Rusmira Ponjavica


51. Edhem Sarajlic 20godina

13 maja 1995 Edhem je kao clan tamburaskog orkesta sportskog drustva Sloboda iz Tuzle sudjelovao na festivalu tamburasa Hrvatske u Osijeku...tuzlaci su tada osvojili drugo mjesto...edhem Sarajlic 25. maja oko 19h dobija diplomu iz Osijeka za ucesce na tamosnjem festivalu....odmah odlazi pravo na Bulevar kod poste u Tuzli a zatim i u cenatr gradske carsije na poznatu Kapiju da se zbog prijema diplome proveseli s jaranima....na isturenom zidu jedne zgrade na vec sada kobnom mjestu sjedila su cetiri mladica...pogodila ih je zlocinacka cetnicka granata ispaljena s Ozrena...Edhem Sarajlic i Rusmir Ponjavic poginuli su a Davor Necemer tesko je ranjen, Tihomir Stojanovic lakse je povrijedjen....


52. Raif Rahmani 22godine

Kada je u Tuzli 4 aprila proglasena agresija na nasu zemlju Raif se odmah odazvao mobilizaciji....Otac mu umire 20 jula 1992.....potom se dobrovoljno prijavljuje u kasarnu...nakon 40 dana rasoredjen je u jedinicu....tada za nasu majku pocinju sikiranja i nesanice kao i za sve nas zebnje od linije do linije.....prica sestra Sabina....majka i ja smo pravili ruckove i kolace koje voli kako bi mu trenutke odmora ucinili ljepsim.....16 marta 1995 dosavsi dva dana ranije kuci zatekao je majku kako sva mokra i kravava lezi na podu....imala je jak mozdani udar...umrla je dva dana poslije....naredne dane i sedmice porvodili smo zajedno, tjeseci jedno drugo....nikoga vise nismo imali....28 maja 1995 trebali smo majci prouciti tehvi za cetresnicu 25 maja smo pozvali hodzu da se dogovorimo....ja sam mljela keks za kolace a Raif s Larisom gledao tv....u tom je dosao Almir Raifov drug da izadju....Raif je rekao da mu se ne izlazi jer se nije obukao za izlazak a i svirala je uzbuna....NATO avinou su bombardovali Pale kad ce cetnici zapucati po Tuzli....Almir je bio uporan....kazem ja bratu da ode do kuce da se presvuce pa nek izadje ako hoce....kaze- ako ode kuci nece ni izlaziti...ustadose i odose
Oko 21:30 zove me komsinica i pita- jesam li sta cula....ja ne znam o cemu govori...rekla mi je za masakr na Kapiji

Pa tu je i moj brat, rekla sam

Suze su natopile moje oci
Sestra Sabina


53. Nedim Rekic 27godina

Majsko proljece 95 godine mamilo je tuzlansku mladost na ulice...Kapija u starom dijelu grada bila je Nedimovo omiljeno sastajaliste....tih dana prisjeca se majka Nedim je bio na zasluzenom odmoru....25 maja ujutro oprao je auto kupio i obukao novu kosulju obisao sestrice darivao ih i obecao...Doci ce dajdza opet....a majci na odlasku rekao Cao mama nemoj da se brines....dajdza sin i brat vise nikad nije dosao....25 maja poginuo je zajedno sa jos 70 djevojaka i mladica na tuzlanskoj Kapiji...poginuo je sa nerazdvojnim prijateljem Samirom Mujicem....
Smrt je u bosni kao leptir, sve s cvijeta na cvijet...na onaj svijet odalze najbolji...
Imao je djevojku Jasminu...bio je to vece Sa Vildanom (prijateljicom) bio je pazljiv...ni jedan praznik nije prosao a da majci sestri nije poklonio neki poklon...bio je nerazdvojan drug sa Mujic Samirom i zajedno su i poginuli


54. Senahid Salamovic 25godina

Takodje na pocetku agresije se pridruzio armiji BiH....u aprili 1995 ranjen je od detonacije na ratistu...tih dana je bio u soku.....zbog slabijeg potresa mozda moram je jedno vrijeme provesti i na kucnom lijecenju....nedugo potom vratio se u top formu.......zabavljao se sa djevojkom Ervinom u cijoj je kuci bio prihvacen kao rodjeno dijete....danas nece izlaziti pred Kapiju Ervina je obecala da ce popraviti slabu ocjenu...treci razred gimnazije zeli zavrsiti sa sto boljim prosjekom....danas ce se Senahid vratiti sa treninga oko sest iza podne....zvace na kahvu rodjake Nusreta i Sabiru....nabrace jagoda izlomiti cokoloadu i otici da to podjeli djeci u komsiluku...iza sedam otice na trening u Mejdan...tamo su dvorane zauzete rukomentim terminom....zadrzace se jedno vrijeme na tribinama gledati rukomet, a onda krenuti kuci....svratice na Kapiju da se kratko vidi sa radjom.....


55. Jasminka Sarajlic 23godine

Te kobne veceri izrekla je kratku i neobicnu salu....Godine lete a dani rata nikako da prodju...Mozda predosjecaj? Ne ipak...i suvise ju je krasio zivot da bi preodsjetila smrt....zajedno sa drugaricom Amirom Mehinovic i Edisom Memic Jasminka je prilicno kasno dosetala na Kapiju....Bilo je blizu 21h tako da nije bilo mjesta za stojanje....drustvo im je nacinilo mjesto ispred kafica Leonardo....Jasminkin brat Almir nalazio se sa drugovima 20 metara dalje...detonacija granate bacila ga je na zemlju ali nije bio ozbiljno povrijedjen....zaslijepljen explozijom provlacio se kroz krv izmedju dijelova ljudskih tijela i dosao do mjesta gdje trenutak prije setajuci vidio sestru....Edisa i Amira lezale su mrtve ali Jasminku nije mogao vidjeti....cuo je glas koja ga doziva po imenu a potom ugledao ruku kako se pomalja ispod mrtvih i ranjenih....18 Almira je i samog iznenadila vlastita prisebnost a sjeca se da se samo pitao kako lijepe djevojke mogu biti mrtve....pazljivo je dohvatio ruku i iznio sestru...za cudo Jacu svijest nije napustila govorila je da joj nije nista samo je ruka boli a bila je sa 11 gelera pogodjena u stomak....Podlegla je nakon cetiri dana kome 29 maja u 19 sati i 35 minuta tacno mjesec dana prije 24 rodjendana....jezik nije na visini neizrecivog osjecaja tuge samo Jacin glas moze da tjesi.....Nista ja sa smrcu nemam...Dok sam tu nje nema, akad ona dodje mene nema...


56. Asim Slijepcevic Asko 20godina

25 osvanuo je suncan...Asim je ujutro otrcao na fakultet ponio svoj i Tihomirov index da pokupi potpise....po povratku veoma raspolozen kazuje : Dan je izvanredan...djevojke su danas tako lijepo obucene kao nikad....Samir i ja smo prsoli kroz grad sreli Almu Sandru i jos neke...htjeli smo se sisati pa smo ostavili za sutra....Majka Esma je pripremila pitu njegovo omiljeno jelo...jeo je vrlo malo....Neka mi stoji za veceras kad se vratim...izaci cu malo sa drustvom....otrcao je u bastu zalio svoje povrce primjetivsi kako lijepo napreduje...drugovi su vec cekali pred zgradom...u medjuvremenu je vec pala jedna granata....majka se usprotivila njegovom izlasku....mama mu je u brzini dala kucne kljuceve i licnu kartu a novcanik sa rodjendanskim DM je zaboravio...osta u njegovom radnom stolu....u parku su sacekali ostalo drustvo...nesto prije devet su se nasli na Kapiji...nisu uspjeli ni da se pozdrave sa svima...napola izgovorenu rijec prekinuo je tup i jak udarac....dusmanska granata pala je medju mlade nabujale zivote....tajac cini se vijek, zatim vrisak, drhtanje i umiranje....smrt je unistila njihovu zaljubljenost u zivot u mladost u ljepotu u snove i nadanja u sve sto su posjedovali.....
Medju posmrtnicama sto su sutradan osvanule na panou jedna je sa djecackom slikom naziru se pirge na lijepom licu....dvadeset godina i dva dana....A toliko je volio zivot


57. Adnan Zaimovic Garo 27godina

Tog tragicnog 25 maja otisao je sa djevojkom u obliznji kafic u Lipnici pa kako nije nasao mjesto na nesrecu vratio se u Tuzlu....ostavio je auto kod kuce i posao sa onim mladim momcima i djevojkama na njihovu Kapiju...malo zatim desio se strasan masakr koji ce zauvijek ostaviti krvave otiske svojih prstiju na svima nama....tesko ranjeni Garo nije mogao prezivjeti, ugasio se jedan mladi zivot u jednom danu sa jos 70 mladih zivota....

Kad covjek izgubi ono sto je volio,
Onda zivi da bi se sjecao
Onoga sto je izgubio


58. Endira Boric 36godina

Rano je ostala bez roditelja,pred njom je bio put trnovit i neizvjestan....1986 udala se za Kasima Borica a 1991 godine dobila sina Senada....svu svoju ljudsku i emotivnu energiju usredsredila je na brigu o porodici trudeci se da kao i majka i supruga bude stub topline i briznosti porodicnog doma...ratno vrijeme je obicne ljude dovelo pred egzistencijalni slom....majcinski i porodicni instikt Indirin bio je jak poput nagona za samoodrzavanjem...Indira je znala da se mora boriti i izboriti za zivot tek toliko da se prezivi dok ne bude bolje.....vise od tri godine vodila je tu bitku i te posljednje tragicne noci....zivejla je veoma povuceno kao primjerena majka i supruga, iako je imala veoma tezak zivot....smrt je nasla na mjestu na kojem je vise od tri godine pokusavala zaraditi za bolji zivot svoje prodice u ratu te omoguciti im nabavku najpotrebnijih sredstava za prezivljavanje....
Geleri granate bacene na Kapiju ugasili su kratki zivot ispunjen teskim trenutcima....


59. Almasa Cerimovic 19godina

Akademske 1994/95 upisala prvu godinu filozofskog fakulteta u Tuzli.....bila je marljiv student i predan trazilac znanja....ali smrt za Ozrena nije dopustila ni da izadje na svoj prvi ispit....njezino je studiranje kao i akademska godina cijeloga tuzlanskog univerziteta zavrsena kraj i na stolu kafica za kojim je sjedila.....ta je smrt odjeknula...na dzenazi je bio veliki broj njenih prijatelja....punih 40 dana od jutra do mraka nakon toga njezine su roditelje i brata posjecivali prijatelji i poznanici od kojih oni mnoge nisu ni vidjeli nikada ranije.....i danas se na njenom mezaru prouce nebrojene Fatiha i pokusavaju izgovoriti rijeci utjehe njezinoj majci....tako eto jos jedna bosanska prica satde u nekoliko redova nepunih 20 godina ljudskoga zivota u par recenica....to je danas Bosna...i Bog zna dokle ce jos biti!

___________________________________________________________________
Ne postoji beskraj koji ja ne mogu prosiriti,ne postoji zelja u kojoj ti ne zivis,ne postoji dubina veca od moje ljubavi niti ja postojim bez tebe najdrazi Volim te

60. Amir Cekic 21godina

Rodjen u Gradaccu....upisuje srednju matematicku-fizicko-racunarsku gimanziju gdje uspjesno zavrsava prve dvije godine....onda stizu prvi ratni dani zbog cega svoje skolovanje nastavlja u Tuzli u Gimnaziji Mesa Selimovic...nakon toga skolovanje izlaske djevojke zamjenjuju odlasci na ratiste....upisuje i ekonomski fakultet u Tuzli....kao i svi ostali studenti mjesec dana je boravio u Tuzli a mjesec braneci svoj grad i domovinu....
25 maja izlazak u grad cetnicka granata i tu je je prekinut Amirov zivot...na pocetku puta.....onda kada se njegov san poceo ostvarivati na plocniku su ostali svi nedosanjani snovi i sve neostvarene zelje....
Amira vise nema....ostali su bol i tuga...i sjecanja


61. Razija Djedovic 19godina

Iz okoline Gradacca...Ovo je ram slike – prica o Raziji studentici filozofskog fakulteta u Tuzli...A slika? Slika je dusa....dusu je tesko opricati....bila je vjernik...bitno je usaditi temelj kojem ce cvrsto stasati stablo vjere....stalno je spominjala kako najvise voli sabah i aksam namaz...nije izlazila u grad, nije se snalazila, niti ju je sta vuklo da izlazi....onda se studentica seli u centar grada....preselivsi se u drugi stan Razija se s vremena na vrijeme pocela malo i privikavati na grad Tuzlu njegove ljude....pocela je pomalo izlaziti...tog kobnog 25 maja majska noc mamila je mlade ljude tu pred Kapiju u nocima toplim za razgovor duse stajali su okrenuti ledjima bocno pravo iza ispred grupe grupice mladih ljudi....nisu se radovali ni jednom izlasku posebno pa ni ovom....Rat je...vazno je obiljeziti majsku noc druziti se....i odjednom kao razbjenjeli meteor koji ne zna za milost zivot je uzeo Raziji....
Nestala je....


62. Hamdija Hakic 48godina

I tako je poceo prodavati cigare na Kapiji putujuci svaki dan od Mihatovica do Tuzle i obratno...tako je bilo i 25 maja...zaradio je Hamdija to jutro malo vise para....otisao na sisanje i brijanje da se sredi jer omladina svaki dan kupuje kod njega cigare...te veceri ugasio se Hamdijin zivot...Hamdija nije docekao da vidi svoje najmilije koji su 40 dana nakon stravicnog masakra stigli u Tuzlu iz Srebrenice putem strave i uzasa...niko ih nije docekao samo bolna istina da Hamdije vise nema...da tragedija bude veca stravicno stradanje i golgota Srebrenice ostavila je u neizvjesnosti one sto jos cekaju da saznaju sta je sa njihovim sinovima muzevima...medju njima su i trojica sinova Hamdije Hakica...i do dana danasenjeg za njih se jos nista ne zna....ono sto je ostalo jesu tuga i bol za muzem za sinovima za ocem....i ponovo pitanje s pocetka na koje se ne moze dati odgovor jer odgovora nema.....


63. Jelena Jezidzic-Stojicic

Rodjena je u maju i poginula je u maju.....1978 upoznala je i sama ljepotu materinstva...na radost majke Jelene i oca Zdravka rodio se plavi djecacic-Zeljko...kada je zeljko napunio 18 mjeseci brizni roditelji odvode svog mezimca na operaciju u Hjuston...problem je saniran ali roditelji strepe nad zdravljem svog jedinca.....nakon toga dolazi rat....djecakovo srce vec odavno nisu poslusali doktori te sa tatom Zdravkom odlazi iz Tuzle kako bi bio blize svojim specijalistima....majka Jelena zivi za dan kada ce ponovo svi biti zajedno a Zeljko osjeca prazninu daleko od majke i svog rodnog grada....nedavno pise u jednom pismu....Mama proljece se budi a ja sam tako usamljen....ona dirnuta izjavom svog odraslog djecaka brise suze i pise mu (posljednje) pismo utjehe....Proljece nije vrijeme za tuzne misli, Proljece je vrijeme za radovanje budjenju, cvjetanju i nicanju- novom zivotu...
Voljela je Jelena zivot proljece maj mladost zute ruze....izasla je na kapiju mladosti kapiju ljubavi, kapiju smrti, kapiju vjecne opomene....dan kasnije stiglo je sa zakasnjenjem pismo od sina: Mama sretan ti 18 maj tvoj rodjendan...
Mama je vec lezala medju zutim ruzama ...njena zvijezda se otkinula i ugasila....iza nje je ostao svijetao trag na majskom nebu....


64. Semsa Hasicic 20godina

Iz okoline Gradacca....odlazak u Tuzlu bio je ostvarenje snova....studenti....novi prijatelji...zivot drugaciji od onoga juce....a ipak isti...ljudi ostaju ljudi....
25 maj sutra ce Semsa mozda kuci...danas treba izaci na carsiju...toliko toga treba vidjeti....sutra ce komsinice da pitaju sta ima u Tuzli....treba vidjeti da bi se pricalo....njih cetiri uvijek zajedno Razija, Almasa,Jasmina i Semsa....ne znam sta su pricale tih posljednjih minuta...ne znam da li su se smijale....jesu...sigurno...pa one imaju samo dvadeset godina....i citav zivot je pred njima...koliko generacija mladih Bosanaca se danas radja a prva slova ce uciti od Semse...zivot je lijep....ovdje je lijepo....ovdje ti se nista ruzno ne moze dogoditi....rat je ostavila za sobom...kod kuce....sutra ce dolje...pucat ce ali zna ona vec gdje padaju...vise ne boji...ovdje je tako lijepo...puno zivota.....i ovdje je kraj price....ovdje je kraj svega....ovdje pocinju majcine suze....ova prica ce mozda jedina biti bez fotografije....malo ih ima a majka se ne moze odvojiti od njih.....Ovo je moja Semsa...nema puno toga....nije se to kod nas puno slikalo....

Zato vi koji sad citate ovo zamislite lijepu mladu Bosanku

Bila je dobro dijete....sta god da je radila, da je ziva, mogla....u dzamiju, u skolu, kopat....Takva je eto bila Al Bog je uzeo


65. Hasan Hrustanovic 25godina

Ratne godine dovele su Hasanovu porodicu iz Zvornika u Tuzlu....nista nisu ponjeli iz svog doma izuzev malo zivota u grudima i nade da ce doci svjetliji dani...Hasan i Husein braca blizanci, otac, majka, Huseinova supruga i sin smjestili su se kako su najbolje umjeli u jednoj sobici bez prozora, bez vode i struje.....Hasanova majka prica: Hasan je imao djevojku Semsu ....trebalo je da se uzmu za par dana...vec su bili pronasli stan....ona je bila student pedagoske akademije....trebala je biti uciteljica....Semsine drugarice spremale su se za svatove....25 maja svi su poginuli....I Hasan i Semsa i njene drugarice....i nema rijeci koje bi mogle ispricati bol...koliko je ziv Hasanov brat, Hasanova majka , otac?


66. Sulejman Mehanovic 28godina

1992 godina...u Hrvatskoj ratno stanje a u BiH na pomolu....Sulejman se vraca u svoju domovinu s jednom mislju – stati na branik svoje domovine....
Taj dan koji se ni po cemu nije trebao razlikovati od drugih Sulejman je otisao na posao...bio je veseo na poslu...pri povratku sa posla pohvalio se svojoj sestri kako se osisao i sredio....sjeli su da rucaju...za ruckom je Sulejman dobronamjerno prekoravao sestru da ne ide pred Kapiju....Granate su padale – rekao je ne bi trebala da ides tamo...poslije rucka sjeca se njegova majka prilegao je...dolazili su prijatelji po njega ali majka nije zeljela da ga budi kao da je znala da je to njegov posljednji odmor prije onog vjecnog....prijatelji su bili nestrpljivi nisu mogli da ga cekaju pa su otisli na Kapiju a da on dodje oni ce ga cekati....kada se probudio okupao se i sredio....obukao nove patike da bio bio lijep...rekao je svojoj seki.....kada je krenuo napolje zovnuo ju je da vidi da li je veceras lijep.....obicno uvijek ga pratim dok ne zamakne iza ulice ali ovo vece nisam ni pogledala za njim govorila je uplakana majka....nikad sebi necu oprostiti sto ga zadnji put nisam dobro pogledala.....otisao je pred Kapiju po prvi put za vrijeme rata.....stajao je sa prijateljima ispred Nik-a zabavljao se zezao se kao i sva omladina to vece.....
Odjednom bljesak....sva zemlja se zatresla....svi smo se nasli na zemlji...geleri i stakla su frktali na sve strane....nastala je grobna tisina.....tu tisinu Tuzla ce dugo pamtiti....prolomise se vrsci kroz tisinu....culi su se pozivi u pomoc i krici ocajnika koji su gledali svoje voljene mrtve...mladalacka krv je natopila zemlju....u prvom trenutku u porodici Mehanovic niko nije mislio na Sulejmana....Moj Suljo ne ide tamo govorila je majka...tek poslije 22 sata u kuci zavladala je panika....unezvjerena sestra odlazi na Gradinu ali od Sulejmana ni traga ni glasa....Prevozi ranjenike rekli su joj....malo umirena je otisla kuci....nista drugo nije preostajalo nego cekanje....kroz vazduh je strujala neizvjesnost....
Prosla je ponoc telefon zvoni....svi su uspaniceno stajali i gledali telefon suvise ih je bilo strah da podignu slusalicu...smogavsi dovoljno snage, javila se seka............


67. Fahrudin Ramic 34godine

Kobnog 25. maja Fahrudin je bio posebno radostan....Fikreta je od ljekara saznala da ce roditi sina....kroz dva mjeseca....svi u kuci bili su presretni drugo unuce – musko....Fahrudin je uzeo u narucje Meliku i otisao u sportski centar Mejdan...odgledao dvije utakmice....on je ranije zavrsio sa nastavom a Fikreta je jos radila....kad se vratio pozelio je da mu majka pripremi poseban hljeb- pogaca koju samo ona zna tako dobro napraviti....neka bude vruca majko kada se vratim rekao je i ponovo izasao....Fikreta je morala pripremiti kcerkicu za spavanje te nije mogla poci s Fahrudinom....bila je to rijetkost da ne izadju zajedno
Fahrudin se nije vratio pogaca je ostala umotana topla netaknuta....Fahrudin je bio na Kapiji gdje je stradala najljepsa tuzlanska mladost....na tom isto mjestu bilo je i njegovih ucenika koji su zauvijek otisli.....Fikreta je od pretrpljenog soka imala prijevremeni porodjaj peti dan poslije Fahrudinove pogibije rodila je sina koji je dobio ime po ocu – Fahrudin.....uz veliku pomoc ljekara i ono malo prijatelja koje ovdje imaju polhako se oporavljaju Fikreta i mali Fahrudin....mozda mali Fahrudin donosi objavu Mira u nasoj napacenoj domovini....dobro dosao medju nas, mali hajirlijo!


68. Ilinka Tadic 53godine

25. maja 1995 par minuta prije 21h u centru grada na zbornom mjestu tuzlanske mlaodsti jauci krikovi....mladost se bori sa smrcu noktima ruje po pokockanoj ulici...hoce sunca- nece mrak....medju prelijepim mladim Tuzlacimajedno srce otkucava zadnje sekunde polako sve sporije i sporije dok konacno nije stalo....za sva vremena....ugasi se jos jedan zivot ostade jos jedna prica nedopricana....muz Ivo je teze ranjen a Ilinka je poginula....prodavala je cigarete pred Kapijom ne bi li ustedila koji dinar....sin Predrag i unucica Sandra bili su joj najveca briga....


69. Jasminko Mujacic Jasko 32godine

Ti si Jasminko Mujacic sasvim odredjen gradjanin Tuzle kojeg su ljudi poznavali....Kada se smrt oznaci imenom otima se zaboravu...od trenutka kad se zapise tvoja smrt ti ces poceti neko novo trajanje u citanju u sjecanju u nezaboravu....smrt nikad nije dobrodosla ali postoje dvije situacije kad je ona najtuznija....kad dolazi proljece i kad se desi mladom covjeku nasilnim sredstvima onda kada se godina i covjek nalaze pred zrenjem plodovima sunca i zivota...covjeka o kojem pisem zadesila je takva smrt iznenadna u proljece i onda kada je bio u naponu snage u 32 godini zivota....njegov zivot je prekinut i nije vazno kakav je bio....imao je pravo na zivot....


70. Nihad Sisic 19godina ; 71. Armin Sisic 19godina

Prica o njima moze biti samo jedna jer oni su bili kao braca

27. maja u Gracanici je plakalo i staro i mlado....rijeka ljudi u nijemoj koloni oprastala se od dvojice mladica, miljenika grada, 19 Nihada i 19 Armina....u indexima je zapisano da su obojica odslusali prvu godinu a u kuci njihovih roditelja rodbine komsija i prijatelja uselila se tuga....iako samo bliski rodjaci djeca od amidzica Ahmeta i Fadila Sisica Nihad i Armin zivjeli su kao rodjena braca od djecackih do studentskih dana.....zajedno su stanovali u Tuzli i eto nesrece zajedno odose u mezar ....Nakon utakmice u tuzlanskom Mejdanu Nihadu i Arminu sam govorio da idemo u stan jer sam bio nesto neraspolozen ali nije se dalo prica Mirza Djulic koji je samo zahvaljujuci sreci i Bogu dragom prosao sa laksim tjelesnim povredama...ni danas mi nije jasno da Nihada i Armina vise nema....sto vrijeme vise odmice sve mi je teze....zao mi je i moje drugarice Amele cesto obidjem mjesto gdje smo 25. maja 1995 godine zadnji put svi bili zajedno i gdje se ugasio njihov zivot zamisljeno dodadje Mirza Djulic.......


Nekad smo mislili,mislili i znali,da smo najjaci,jer smo mladi!
Nekad smo pjevali i slavili mladost
i opet mislili mladi smo i hrabri!
Danas mislim mladi smo,hrabri smo,
najjaci smo,jer smo mladi...a njih vise
nema,zato jer "zlo" nije htjelo vidjet mladost,"zlo" je ubilo mladost,
"zlo" nas je natjeralo da NE ZABORAVIMO!!!!

Tuzla nece zaboraviti!!

___________________________________________________________________
Ne postoji beskraj koji ja ne mogu prosiriti,ne postoji zelja u kojoj ti ne zivis,ne postoji dubina veca od moje ljubavi niti ja postojim bez tebe najdrazi Volim te

Zivcho brate,svaka ti chast pa si stavio sve ovo...Mo Beba i tebi isto...

Rahmet i pokoj dusi im dusi
Neka im je lahka zemlja...


Kada ovo citam samo mi na pamet padne sta smo sve prozivili...i kolika zivotinja covjek zna biti...Ima nas dosta sa razlicitim pricama...ali opet Mi trebamo biti sretni zato sto ih mozemo ispricati...Kada me neko pita sta ti je gol u zivotu????...davno sam ga ostvario uzvratim...
Prezivjeo...kada boga nije bilo u okolini i kada je djavo hodao zemljom...jer mnogi nistu imali istu sudbinu..

Svaka vam cast na temi....

___________________________________________________________________
I am sick,demented,perverted,arogant,sarcastic egomaniac and I am a living god ..
Sha-Shi is my name..and off course,

I do piss excellence in the morning..

Rahmet i Pokoj dushama

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."

Eo sam i ja po istilahu ovo sve procitao Boze dragi djeca

pustio suzu ali ponosan na ovaj goal sto komso navede


Rahmet i Pokoj im dushi bilo !

___________________________________________________________________

Kompleks je ko qrac kad se digne jebaji ga

O ljudi dusa mi se rasplaka...
Hvala na ovim postovima.

Da Bogd'o nikada nije moralo doci do pokretanja ovakve i slicnih tema

Ne daj Boze nikada nikome da shvati bol i tugu roditelja koji izgubise svoju djecu


Tragedija ovdje nije prestala...nakon svega, nije dusmanima dovoljno bilo sto ovaj zlocin ucinise...

konstantno su gadjali brdo Gradina gdje se nalazi bolnica, a znali su da hiljade ljudi tu ceka da daruje krv za ranjene.

Granatirali su nakon toga danonocno uze jezgro grada tako da je sahrana nastradalih morala da se obavi rano ujutro...jos prije svitanja...po mraku...

Nakon zauzimanja nekih strateskih kota na Ozrenu, pronadjena je topovska cahura na kojoj je pisalo "Tuzla, Kapija...25 Maj" i imena posade.
Ti zlotvori su jednom uhapseni, ali ni dan danas nisu procesuirani...

ne znam gdje su sada...vjerovatno slobodno setaju ulicama vodeci svoju djecu za rucice.

Kazni ih Boze...samo daj njihovoj djeci da ih barem jednom upitaju: "Tata, zasto si ono uradio?"

Rahmet im dusi!

Zlocince stigne kazna, kad tad... kad tad

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane OMAHA dana 05-25-2006 u 01:12.

Rahmet i Pokoj njihovim mladim dusama

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________

Rahmet im dushi...

___________________________________________________________________
Ne misli da je trenutak sreæe nešto maleno!

Rahmet im dushi.
Nemam rijeci da izrazim gnijev. Da li se iko tereti za ovo u Hagu?

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

Zivco oko moje hvala ti na temi ,



Jadna mladost , pokoj i rahmet dusi svima nastradalima

___________________________________________________________________

NIJE LAKO BITI JA ! ! !

citat od Mo-beba:

35. Nedim Hodzic 30godina

Svi se slazu da je bio veoma drustven,nimalo zloban, spreman da svakome pomogne, duhovit cesto i na svoj racun, pa kao takav medju brojnim prijateljima izuzetno omiljen....iz njegovog velikog lika isijavala je ljubav prema svemu lijepom u zivotu uopste....ostali su Nedimovi brojni nedosanjani snovi...prekinuta je ljubav sa Ednom, planovi sa bratom Edibom,prekinuta su ocekivanja i borba za bolje sutra u slobodnoj Bosni, njegov hod u sretnu buducnost....zapamcen je po vedrini i koji trenutak prije nego sto ce smrtonosni geler pogoditi njegovo plemenito srce- upravo se salio sa drugaricom Jasminkom Zaimovic koja je imala vise srece i sada vida rane s Kapije u Holandiji....Nedimova mladalacka snaga zvijezda sja i dalje u srcima hiljada tuzlaka i svih ljudi dobre volje koji su imali zadovoljstvo da ga upoznaju, druguju i prijateljuju s njim.....

Rahmet i (s)pokoj im dusi svima i laka im zemlja bila

Nesudjeni zete jos uvijek si u nasim srcima i mislima....

Iriss

___________________________________________________________________
Ne postoji beskraj koji ja ne mogu prosiriti,ne postoji zelja u kojoj ti ne zivis,ne postoji dubina veca od moje ljubavi niti ja postojim bez tebe najdrazi Volim te

___________________________________________________________________

NIJE LAKO BITI JA ! ! !

nikad zaboraviti. nikad

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

___________________________________________________________________

Rahmet im dushi.

___________________________________________________________________
Live, and let LIVE!!!

___________________________________________________________________
VELEZ JE GOROSTAS KAO PLANINA PO KOJOJ JE DOBIO IME