habiba75
raja
Poruka: 2341
Location: lebdim
|
|
|
08-13-2006 23:25 |
|
al capone
moforaja
Poruka: 5015
Location: grad andjela
|
|
|
08-13-2006 23:40 |
|
MUNIRA
Gost
|
|
|
08-14-2006 07:35 |
|
trambulin
moforaja
Poruka: 2260
Location: mostar
|
|
|
08-14-2006 12:47 |
|
Aleksandra
moforaja
Poruka: 10252
Location: Mostar
|
|
|
08-14-2006 13:20 |
|
trambulin
moforaja
Poruka: 2260
Location: mostar
|
|
|
08-16-2006 07:35 |
|
Honey
avenija kruzno
Poruka: 120
Location: Mostar
|
|
Kad bi ti znao koliko sam puta analizirala svoje osjeæaje....volim te...valjda...ustvari volim te poput malog djeteta iskreno, volim te poput najdraže igraèke, neke porculanske lutke koju ne smijem slomiti...a toliko se ponekad zaigram da poslije moram popravljati; onako vraæati slomljene djelove na mjesto, sljepljene nekakvim lošim ljepilom...i onda bez obzira što se na igraèci vide ti popravci, gruške ljepila...ja jednostavno zatvaram oèi i pravim se da je igraèka nova...i najèudnije je to što se ja zbilja trudim igraèku oèuvati...ona mi uvijek padne...i znam da svi ostali ljude vide koliko je igraèka uništena...ali ja je ne dam nikome da je dira, nikome ni da je popravi....znaš, ona je moja...
i volim tu igraèku...želim joj biti i mama i tata i prijatelj i ljubav, svjesna sam da ništa ne može biti izmeðu nas, jer to je igraèka...opet zatvorim oèi i zamišljam naš svijet...i èuvam je i lijepo nam je...ali sve je to relativno, svako otvaranje vrata, svako dozivanje, svaki zvuk telefona prekida tu igru....
volim je srcem djeteta, neiskvarenom ljubavlju...ne strasno, veæ onako nježno... ne crveno,nego onako nježno roza....volim je pogledom, ne rijeèima.......i bez obzira što neæe biti našeg svijeta...postoji jedna soba u mom srcu,za moju lutku....i tamo je èuvam, zauvijek...
___________________________________________________________________ Gazila bi hladan kamen i po trnju zivi plamen samo da te dahom dotaknem
|
|
08-17-2006 00:25 |
|
Nepoznata1
Gost
|
|
.....Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
Vi uopšte ne lièite na moju ružu, vi još ništa ne znaèite, reèe im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obièna lisica slièna stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruže su se oseæale veoma nelagodno.
Lepe ste, ali ste prazne, reèe im on još. Èovek ne može da umre za vas. Naravno, obièan prolaznik poverovao bi da moja ruža lièi na vas. Ali ona sama znaèajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad æuti. Zato što je to moja ruža.....
|
|
08-17-2006 11:10 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
Na raskrsnici Znam dogadja se i drugima da im ponos unisti sve ono lijepo sto samo ljubav moze dati.
I onda netko place, moli, netko se ljuti, netko se jednostavno okrene i ode bez rijeci... Danas se pitam ima li smisla pokusavati razumjeti sve ono sto nas boli?
Znam da je ovo sto sada cinim posljednja spona medju nama. Nema vise nicega. Ni onih lijepih pisama, ni razgovora, ni bezbroj nedovrsenih poljubaca. Nema vise nicega...
To je kraj...
Dozvoli ipak, da ti kazem koliko sam s tobom bila sretna. Priznajem, zalim za onim nasim trenutcima, za onim danima.
~Nikada ti nisam rekla koliko mi znace tvoje rijeci, tvoja saputanja, pogledi, stisci ruku i dugi zagrljaji.. ~
~Nisam ti govorila ni da te volim...
Mislila sam da ti to znas, da osjecas, da ti je sve jasno. ~
Grijesila sam. Znam.
U toj silnoj zelji da me volis, voljela sam i nase svadje i tvoje ljutnje. A mi smo koracali ka sigurnom zavrsetku. Ne znam, valjda to tako mora biti.
Cudno, ali ipak te molim u ime svih ljubavnika svijeta ne trazi me jer nalazim se na raskrsnici.
I opet ce nova proljetna noc prati nam tragove, a vrijeme ce nam donijeti zaborav.
Samo tko æe odnijeti magle iz mojih ociju, tko ce izbrisati pepel vatre koja je gorjela?!....
Jos uvijek dok se hladnoca uvlaci u moje tijelo i dok setam procvalom, ili uvenulom, stazom nasih ideala,
sjecam se tvojih snenih ociju i cujem tvoj smijeh, kao najdivniji dio proslosti... !!!...
20.7.2000/17.4.2002
___________________________________________________________________ Ne postoji beskraj koji ja ne mogu prosiriti,ne postoji zelja u kojoj ti ne zivis,ne postoji dubina veca od moje ljubavi niti ja postojim bez tebe najdrazi Volim te
|
|
08-17-2006 16:19 |
|
laverna
seka
Poruka: 898
Location: i ja se pitam
|
|
|
08-17-2006 17:49 |
|
laverna
seka
Poruka: 898
Location: i ja se pitam
|
|
|
08-17-2006 18:01 |
|
|
|
|
|