Deset genocida nad muslimanima Balkana

Kao što je kršæansko - inkvizitorska Evropa od nepuna dva stoljeæa (1099.-1291.) vodila deset kršæansko–pljaèkaških ratova protiv svijeta Islama i muslimana, tako se nad muslimanima bivše Jugoslavije izvrši veæ deseti genocid u Bosni nad Bošnjacima, a na Kosovu i Makedoniji nad Albancima. Prvi genocid nad muslimanima dogaða se 584. godine poslije prvog hrišæansko – krstaškog rata i trajao je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava velika i kolektivna tragedija muslimana Balkana koja se dogaða tokom a i poslije Velikog ili Beèkog rata izmeðu Turskog carstva i Austrije. Pošto su Turci u tome ratu izgubili sve posjede i vlast u Maðarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Boki Kotorskoj, svi muslimani, koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povuæi u Bosnu i druge krajeve, južno od Save i Dunava, bili su vrlo brzo kao i muslimani Španije prije dva stoljeæa, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katolièanstvo. Osnovni agens svih ovih akcija bila je - Crkva. Ona se rukovodila crkvenim dogmama ‘izvan Crkve nema spasenja i spasenje je samo unutar nje’, te ‘izvan Crkve nema poslanika, istine, dobrote, pravde i pravog odnosa sa Bogom’. To je crkveno-religijsko opravdanje krstaških ratova, Inkvizicije i genocida nad svim nekršæanima. Kao i dva stoljeæa ranije u Španiji, svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezarja, kutuphane, hamami,
bezistani, imareti, musafirhane, sahat-kule, džamije, medrese, sebili, karavan-saraji i hanovi na tlu Maðarske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske su bili porušeni i uništeni.

Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo šesnaest godina kršæanske vlasti (1683. – 1699.) nije mogla saèuvati i spasiti èinjenica da su oni prije toga 160. godina, od 1526. do 1683. godine dok su vladali istim zemljama i krajevima, kršæanima garantirali i omoguæavali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava.

Umjesto bilo kakve zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, kršæani tih zemalja, ‘u ime religije i ljubavi’, do kraja, i bez rezerve, primjenjuju staro pagansko-faraonsko naèelo ‘èija je država, njegova je u njoj i religija’, kao da su oni stvoritelj Zemlje, a ne Allah dželle šanuhu. Strahovito stradanje, od strane udružene evropske vojske (Austrija, Venecija, Poljska i Rusija), pretrpjelo je civilno muslimansko stanovništvo Podunavlja, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, te Makedonije.

Austrijskoj vojsci su se pridružili i srpski ustanici. Oni su 1686., zajedno sa austrijancima, samo u Beogradu popalili èetiri hiljade kuæa. Nakon dvije godine ovaj grad je pretvoren u prah i pepeo. Veliku katastrofu pretrpjelo je i Užice, u kome su Srbi ubili 2.000. Turaka (muslimana), i razorili grad. Na red je došao i Novi Pazar, kojeg su srpski ustanici popalili, a muslimansko stanovništvo sasjekli, bez obzira na pol i starost.

Godine 1687., od strane Mleèana i Crnogoraca, stradali su muslimani Boke Kotorske, prvenstveno muslimani Herceg Novog i Risna, a godinu dana kasnije i muslimansko stanovništvo sa podruèja Meduna iznad Podgorice i prostora Kuèa.

Najgore, od svih, je prošlo Skoplje, koje je u austrijske ruke palo 26. oktobra 1689. godine, te je tom prilikom spaljeno izmeðu deset i dvadeset hiljada kuæa, i èetrdesetak džamija!!!

U Bosnu je godine 1697., upao komandant austrijske krstaške vojske, princ Eugen Savojski, koji je zapalio Sarajevo, i mnoge druge bosanske gradove, a kao roblje, odveo sa sobom, 10.000. muslimana!!! U toku takvog beèkog razaranja i haranja po Balkanu, veæi njegov dio je podsjeæao na zgarište, a njegovo preživjelo i izbezumljeno stanovništvo je lièilo na uznemireni mravinjak.

O prvom genocidu nad muslimanima Balkana precizne, jasne i nepobitne podatke, posebno o pokrštavanju, pružaju franjevaèki arhivi u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Na muslimane u ovim krajevima danas jedino podsjeæaju razlièiti toponimi i prezimena (Hadžiæi prez. Hadžiæ i sl.).


DRUGI GENOCID 1711. GODINE, UOÈI BADNJE VEÈERI.
ÈUVENA ISTRAGA POTURICA OD STRANE CRNOGORACA

Drugi genocid nad muslimanima dogaða se, na prelazu, izmeðu 17. u 18. stoljeæe taènije 1711. godine, uoèi famozne Badnje veèeri. Te noæi je poèela tzv. ‘Istraga poturica’ kada je približno 3000 crnogorskih muslimana, koliko ih je prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na podruèju ‘Stare Crne Gore’, koja se sastojala od svega èetiri nahije sa sjedištem na Cetinju bilo pobijeno, pokršteno ili izgnano u, dotada muslimanski Nikšiæ i selo Tuðemile kod Bara.

Strateg, idejni promoter i agens drugog genocida nad muslimanima Balkana sada na tlu Crne Gore bila je opet Crkva, ali sada ne katolièka, veæ Crnogorska Pravoslavna Crkva.

Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedoèanstva:

1. ‘Istraga poturica’, ustvari genocid nad muslimanima, se dogaða uoèi ‘Badnje veèeri’, dakle uoèi najveæeg i najsvetijeg hrišæansko-pravoslavnog praznika;

2. Taj dogaðaj tj. ‘Istragu poturica’ je opjevao Vladika tj. najveæi crkveni dostojanstvenik (pop), i pjesnik Petar Drugi Petroviæ Njegoš u svojemu ‘Gorskom Vijencu’.

On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Sandžaka, Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveæi srpsko–crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti opjevao, posvetio i u najuzvišenije dijelo pretvorio GENOCID ili MEÐUNARODNI ZLOÈIN, pod kojim se podrazumijeva svjesno, namjerno i plansko, potpuno ili djelomièno, uništavanje nacionalnih, etnièkih, rasnih ili religijskih grupa.

Motiv za izvršenje genocida su želja za pljaèkom i porobljavanjem; rasna, nacionalna, i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u ‘Gorskom Vijencu’, a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izjavljuje rijeèima:

"(H)odža rièe na ravno Cetinje
zaudara zemlja Muhammedom?!"

Takoðer Njegoš jasno istièe tvrdnju u svom ‘Gorskom Vijencu’, o iskljuèivosti lune – polumjeseca i krsta, te nemoguænosti njihova pomirenja. Za vrijeme ovog, drugog genocida, nad muslimanima Balkana, porušeno je svih šest džamija koje su postojale tada na Cetinju.

TREÆI GENOCID 1804 – 1820
POSLJEDICA PRVOG I DRUGOG SRPSKOG USTANKA

Treæi genocid nad muslimanima, koji æe poznati srpski historièar i diplomata Stojan Novakoviæ, oznaèiti kao ‘generalno trijebljenje Turaka – muslimana, iz naroda’, dogaða se na tlu Srbije izmeðu 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Genocid nad muslimanima u Beogradskom pašaluku otpoèeo je srpskom (Karaðorðevom), pobunom u Smederevskom sandžaku 1804. godine. Naime, od samog poèetka 19. stoljeæa, su Srbija, i bratska joj, Crna Gora, eksterminacijom, progonom i ubistvima muslimana, željele stvoriti svoje nacionalne države, i stalno ih, na njihovu štetu, proširivati. Tako su genocid i devastacija, u odnosu na muslimane, konstante i strateški cilj u politici Srbije i Crne Gore tokom cijelog 19. i 20. stoljeæa.

Pored Pravoslavne crkve, koja od drugog genocida igra kljuènu ulogu, u treæem genocidu nad muslimanima, njoj se pridružuju historièari i politièari i ostale vodeæe liènosti.


ÈETVRTI GENOCID
1830. – 1867.

Èetvrti genocid nad muslimanima dogaða se u periodu izmeðu 1830. i 1867. godine, kao posljedica Hattišerifa iz 1830. i njegovoga aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva, ali i moguænost da iseli i protjera muslimane iz Užica, Šapca, Sokola i Beograda, što je i uèinjeno od 1862. do 1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljava u Bosnu, i za njih se podižu dva nova naselja – Gornja i Donja Azizija, odnosno Bosanski Šamac i Orašje.

Godine 1858. strada muslimansko - bošnjaèki Kolašin. Crnogorci predvoðeni vojvodama Novicom Ceroviæem, i ozloglašenim Miljanom Vukovim, iznenada su napali Kolašin i porušili ga, a njegovo stanovništvo, njih oko 1000, pobili i zarobili. Jedan dio stanovnika je uspio saèuvati glavu bijegom.

Godine 1857. - 1858. u Vasojeviæima (današnje Berane sa svojom okolinom), dolazi do masovnog pokrštavanja muslimana Gornjeg Polimlja kada je nasilno pokršteno 650 osoba.

PETI GENOCID
1876. – 1878.

Peti genocid nad muslimanima, Bošnjacima, Albancima i Turcima, dogaða se na tlu, Srbije i Crne Gore, izmeðu 1876. – 1878. godine.

Poslije ustanaka u Hercegovini, potaknutih i voðenih uz pomoæ Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa – 1878. godine, na osnovu èijih odluka, dotadašnje autonomne kneževine Srbija i Crna Gora, stièu potpunu državnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pirotskim, toplièkim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini. Iz svih tih okruga i regija muslimani su odmah potpuno istrijebljeni, uprkos èinjenici da se Srbija, shodno odlukama Berlinskog kongresa, obavezala da æe poštivati slobodu vjeroispovjesti i sva prava muslimana. Mada su predjeli današnje južne Srbije tim èinom potpuno opustjeli i ostali bez stanovništva, što je dovelo u pitanje poljoprivredu zemlje i nanijelo joj veliku štetu, ipak je mržnja i neprijateljstvo prema muslimanima bilo veæe i jaèe od svake koristi i interesa.

U razdoblju od 1862. do 1878. godine, za svega šesnaest godina, nestalo je nekoliko stotina džamija, mnoge sahat-kule, musafirhane, imareti, karavan-saraji, hanovi, bezistani, sebili i kutuphane, u Beogradu, Šapcu, Užicu, Sokolu, Nišu, Pirotu, Prokuplju i Vranju, kao što se, prije nepuna dva stoljeæa, desilo na tlu Ugarske, Like, Korduna, Udbine, Dalmacije i Boke Kotorske.

Danas, u južnoj Srbiji, muslimana ima u okolini Medveðe, Bujanovca, te na srbijanskoj granici sa Kosovom.


ŠESTI GENOCID
1878. – 1911.

Šesti genocid nad muslimanima (1878.–1911.), posljedica je Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Mada je Austro-Ugarska posljednja pravna država koja je vladala u Bosni, unazad posljednjih 115 godine, i koja je garantirala svim graðanima osnovna vjersko-duhovna, fizièko-biološka i materijalno-imovinska prava, muslimani su se, u poèetku, svim raspoloživim sredstvima suprostavljali Austro-Ugarskoj okupaciji. Oni su se, odmah poslije, ali i u toku okupacije, poèeli intezivno iseljavati u Tursku, Sandžak, Kosovo, Albaniju i Makedoniju, gdje je tada još uvijek bila tursko-muslimanska vlast. Tako dolazi do depopulacije i radikalnog smanjenja broja muslimanske populacije u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. Prema popisu iz 1879. godine, muslimani su èinili skoro 39% populacije BiH, dok je njihov udio u BiH stanovništvu 1910. godine opao na svega 32%.


SEDMI GENOCID
1911. – 1913.

Nakon Turskog poraza, u Prvom Balkanskom ratu (1912.), Novopazarski Sandžak je bio podijeljen izmeðu Srbije i Crne Gore. Od 1912. – 1913. godine crnogorske okupacione vlasti izvršile su nezapamæen genocid nad Bošnjacima. Poznati su masakri u Bihoru, Pešteri, te likvidacije uglednih muslimana i pokrštavanje Plavljana i Gusinjana – njih oko 12.000. za dva dana, nakon èega je došlo do rušenja poznate Plavske džamije ‘Sultanije’, (koja je inaèe dar Plavo-gusinjskom narodu, zbog iskazane hrabrosti protivu okupacione crnogorske vojske, u bitki na Nokšiæu (Novšiæu), ispod Plava, 1879. godine, kada su razbili udružene vasojeviæke, kuèke, moraèanske, bjelopavliæke, bratonožiæke i rovèanske snage, na èelu sa kuèkim vojvodom Mark Miljanom, koji je tada jedva izvukao živu glavu sa nokšiækog polja kraj Lima, što je sve bilo direktnom posljedicom Prvog i Drugog balkanskog rata.


OSMI GENOCID
1918. – 1941.

Osmi genocid nad muslimanima Balkana, traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, pa do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada životi muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak, genocidu cu bili izloženi posebno muslimani Sandžaka i istoène Hercegovine.

Tako je u selu Šahoviæu (današnje crno Tomaševo), i Pavinom Polju u Bjelopoljskom srezu, u Sandžaku, 7. novembra 1924., oko 600-900 muslimana Bošnjaka, ubijeno bez ikakva razloga, povoda i krivice, meðu kojima je bilo mnogo žena, djece i staraca.

U Hercegovini je od kraljevih komita tokom dvadesetih godina po narudžbi, planu i sistemu, bilo preko 3.000. vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih, ubistava, naravno poèinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastrašivanja uticali su na izmjenu etnièke slike istoène Hercegovine na štetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca.

DEVETI GENOCID
1941. – 1945.

Deveti genocid nad muslimanima traje od 1941. – 1945. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima Koèoviæa, Žerjaviæa, Dedijera i Miletiæa, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih života!!! Odnosno 8,1% ukupne tadašnje muslimanske populacije. Najviše je muslimana u tom ratu nastradalo od èetnièkog, komšijskog noža, koji ih je stigao na njihovom kuænom pragu, avliji ili njivi!!!

Krajem avgusta 1941. najviše je stradalo stanovništvo bileækog kraja. Èetnici Anta Bjelotiæa i Raka Laliæa su na zvjerski naèin likvidirali 450-800 ljudi, žena, staraca i djece (ubijani kolèevima i bacani u jame). Krajem 1941. izmeðu desne obale rijeke Drine i lijeve obale Lima više nije bilo muslimana.

Taèno za pravoslavni Božiæ 5. januara 1943. godine crnogorski èetnici pod komandom Pavla Ðurišiæa poèinili su u Sandžaku grozote i nedjela. Oni su na desnoj obali Lima prema izvještaju ovog zloèinca ubili oko 1.500. ljudi, žena, djece i staraca. Svoj krvavi pir èetnici su nastavili po istoènoj Bosni, kada po drugi put strada stanovništvo Foèe, Rogatice, Višegrada … U prvih devet genocida muslimani se nikako nisu oružjem suprostavili svojim koljaèima i zlikovcima.

Naprotiv od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina mi smo oèekivali da koljaèi i zlikovci konaèno kažu – mi æemo vam oprostiti za ono što vas koljemo i ubijamo, i ubuduæe æemo vam se smilovati?! To se nije nikada dogodilo, i to je bila naša najveæa iluzija, zabluda i samoobmana.


DESETI GENOCID
1992. – 1995.

I konaèno deseti najokrutniji i najveæi genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini je trajao od aprila 1992. do 1995. godine. Po mnogo èemu je on izniman od ostalih devet genocida. Okrutniji je, suroviji, širi i dublji po razmjerama od svih dosadašnjih. On je najavljen na pola godine unaprijed i odvijao se na oèigled cijeloga svijeta pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih naroda (OUN), Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS), pod štafetnom palicom Evropske zajednice.

Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i na neki naèin zajednièki uèestvuju Srbija, Crna Gora i Hrvatska (ujedinjena katolièko-pravoslavna armada). U prethodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajednièki èinile genocid nad muslimanima.

Meðutim, pored svih stradanja, progona i klanja, muslimani su se u ovom desetom genocidu po prvi put kao narod organizirano kroz vojsku, policiju, politiku i državu, svim sredstvima, borili, i na svaki naèin suprostavljali èetnicima i ustašama – dakle jedinim argumentima koje oni razumiju i uvažavaju

___________________________________________________________________
Hej, nije važno
Koliko smo puta udahnuli dah
Hej, "važnije je
Koliko smo puta ostali bez daha" *

Pa evo da sarnem koju....
Naravno da ih je bilo i bice jedanesti ako se ne opamete, pa nevrate duplo, troduplo ili cetveroduplo. Netreba davat pardona ni sekunde, mene je jednom opeklo i nece vise akoBogda sigurno......Ali sta da vam kazem, sve dok glasate za SDA ili Harisa, nema pomaka, ima jos stranaka pored ovih gore navedenih, lopovskih, naprimjer BPS - Sefer Halilovic, jedan od rijetko vidjenih postenih ljudi u drzavi i sto je najvaznije covjek ciste savjesti.

___________________________________________________________________
Kamen,krs i maslina
vinograd i Neretva
najljepsa je zemlja ta
moja Hercegovina.

tako je capöjinac , ali ko ce to nasem narodu objasniti i dokazati . po onome shto su mi roditelji pricali po dolasku iz bosne prije 2-3 dana situacija je vrlo losha po bilo kojem pitanju.
shto je najgore svi hoce da te prevare da bi zaradili - ovo govorim jer su moji renovirali stan koji je unisten od JNA granate- pa ovi majstori ( ne svi ) gledaju kako da na prevaru zarade platu.

___________________________________________________________________
Hej, nije važno
Koliko smo puta udahnuli dah
Hej, "važnije je
Koliko smo puta ostali bez daha" *

Prvo:
Njegoš je poturice opisao kao saradnike okupatora a nikako se to nemože odnositi na islam uopšte.

Drugo:
To da je tada srušeno svih 6 džamija na Cetinju je velika laž. Na cetinju tada nije bilo sve zajedno 50 kuæa (pogledaj stare fotografije) a ne da su bile džamije ito 6 komada.
Provjerena istina je, da na Cetinju nije bilo nikad niti jedne džamije, jer Turci nikad nisu zauzeli Cetinje. Dva puta su u svojim pohodima spaljivali cetinjski manastir, koji je ubrzo popravljan a nikad Cetinje nije palo pod tursku vlast.

A ti mi tu govoriš da je bilo èak 6 džamija! Za koga i ko je išao u njih.

Te džamije još niko nikad nije vidio niti èuo za njih,
jedino ako su bile tako male pa ih je neko pokrio sa æebetom .

citat od Kobac:

Prvo:
Njegoš je poturice opisao kao saradnike okupatora a nikako se to nemože odnositi na islam uopšte.

Drugo:
To da je tada srušeno svih 6 džamija na Cetinju je velika laž. Na cetinju tada nije bilo sve zajedno 50 kuæa (pogledaj stare fotografije) a ne da su bile džamije ito 6 komada.
Provjerena istina je, da na Cetinju nije bilo nikad niti jedne džamije, jer Turci nikad nisu zauzeli Cetinje. Dva puta su u svojim pohodima spaljivali cetinjski manastir, koji je ubrzo popravljan a nikad Cetinje nije palo pod tursku vlast.

A ti mi tu govoriš da je bilo èak 6 džamija! Za koga i ko je išao u njih.

Te džamije još niko nikad nije vidio niti èuo za njih,
jedino ako su bile tako male pa ih je neko pokrio sa æebetom .

kobac
svaka ti dala

___________________________________________________________________
Hendikepirano dijete nit' je bolesno nit' zarazno. Ono samo traži da bude prihvaæeno u našoj/svojoj zajednici. 97% neæe preuzeti ovu poruku kao status, ako si ti jedna/jedan od 3% preuzet æeš ovu poruku bar na jedan dan !

Ovaj Carinskimost je ovo prepisao Copi-paste sa jednog islamskog foruma.
Proèitajte samo ovo:

On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Sandžaka, Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveæi srpsko–crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti opjevao, posvetio i u najuzvišenije dijelo pretvorio GENOCID ili MEÐUNARODNI ZLOÈIN, pod kojim se podrazumijeva svjesno, namjerno i plansko, potpuno ili djelomièno, uništavanje nacionalnih, etnièkih, rasnih ili religijskih grupa.

Motiv za izvršenje genocida su želja za pljaèkom i porobljavanjem; rasna, nacionalna, i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u ‘Gorskom Vijencu’, a vjersku mržnju prema muslimanima.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Kobac dana 07-10-2008 u 22:02.

[quote]

citat od Kobac:

Ovaj Carinskimost je ovo prepisao Copi-paste sa jednog islamskog foruma.
Proèitajte samo ... i prokontajte..(cesto sam poredjenje pravila:kako?, zasto?)



pa, Turska je vladala 5o4, godine, i kako , sila, moc, stoljecima bili u BiH, nisu rusili bogomolje, crkve , manastire..nije postojala zabrana vjeroispovjesti, znaci..objekti ostali i argumentuju, da turci nisu, cinili urbocid!??
E, sad, pitam se, za par godina rata, koliko, su bogomolja, (uglavnom djamija), srusili, nasilnici, koji da su ne daj Boze imali, moc, kao sto je turska imperija imala, i tako dugo vladali, sta bi belaja jos naradili , pa, ne bi bilo traga na Balkanu i sire (kolika je imeprija bila), od muslimana!A...
Smokljan Karadjic, u tv dnevniku, opominje, "Muslimani , ce nestat"!), i ne nestadose, opstase!Pa im se i Bobanovci pridruzise, i urbocid, genocid..zna se sta bi...istina jedna je!Od male "sile", okupatorske u poredjenju, sa turkom silom!Opstase.
I, turci, sila nad silama bila, pa da su htjeli,u prah bi pretvorili, bogomolje, i "poturcili", svo stanovnistvo, (pricam o teritoriji ex yu (bivse)..
a nisu, 504, god, vladali.A da su htjeli mogli su, e to mi nije jasno, da "poturce tako malki procenat stanovnistva"..i bogomolje nemuslimanima , ostave netaknure!

___________________________________________________________________
" KORILI MI VRIJEME ILI NE,
SUDBINA TECE KAKO NAM JE ZAPISANA ! "

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane oko dana 07-15-2008 u 06:32.

RE: Deset genocida nad muslimanima Balkana

citat od carinskimost:

Kao što je kršæansko - inkvizitorska Evropa od nepuna dva stoljeæa (1099.-1291.) vodila deset kršæansko–pljaèkaških ratova protiv svijeta Islama i muslimana, tako se nad muslimanima bivše Jugoslavije izvrši veæ deseti genocid u Bosni nad Bošnjacima, a na Kosovu i Makedoniji nad Albancima. Prvi genocid nad muslimanima dogaða se 584. godine poslije prvog hrišæansko – krstaškog rata i trajao je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava velika i kolektivna tragedija muslimana Balkana koja se dogaða tokom a i poslije Velikog ili Beèkog rata izmeðu Turskog carstva i Austrije. Pošto su Turci u tome ratu izgubili sve posjede i vlast u Maðarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Boki Kotorskoj, svi muslimani, koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povuæi u Bosnu i druge krajeve, južno od Save i Dunava, bili su vrlo brzo kao i muslimani Španije prije dva stoljeæa, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katolièanstvo. Osnovni agens svih ovih akcija bila je - Crkva. Ona se rukovodila crkvenim dogmama ‘izvan Crkve nema spasenja i spasenje je samo unutar nje’, te ‘izvan Crkve nema poslanika, istine, dobrote, pravde i pravog odnosa sa Bogom’. To je crkveno-religijsko opravdanje krstaških ratova, Inkvizicije i genocida nad svim nekršæanima. Kao i dva stoljeæa ranije u Španiji, svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezarja, kutuphane, hamami,
bezistani, imareti, musafirhane, sahat-kule, džamije, medrese, sebili, karavan-saraji i hanovi na tlu Maðarske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske su bili porušeni i uništeni.

Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo šesnaest godina kršæanske vlasti (1683. – 1699.) nije mogla saèuvati i spasiti èinjenica da su oni prije toga 160. godina, od 1526. do 1683. godine dok su vladali istim zemljama i krajevima, kršæanima garantirali i omoguæavali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava.

Umjesto bilo kakve zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, kršæani tih zemalja, ‘u ime religije i ljubavi’, do kraja, i bez rezerve, primjenjuju staro pagansko-faraonsko naèelo ‘èija je država, njegova je u njoj i religija’, kao da su oni stvoritelj Zemlje, a ne Allah dželle šanuhu. Strahovito stradanje, od strane udružene evropske vojske (Austrija, Venecija, Poljska i Rusija), pretrpjelo je civilno muslimansko stanovništvo Podunavlja, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, te Makedonije.

Austrijskoj vojsci su se pridružili i srpski ustanici. Oni su 1686., zajedno sa austrijancima, samo u Beogradu popalili èetiri hiljade kuæa. Nakon dvije godine ovaj grad je pretvoren u prah i pepeo. Veliku katastrofu pretrpjelo je i Užice, u kome su Srbi ubili 2.000. Turaka (muslimana), i razorili grad. Na red je došao i Novi Pazar, kojeg su srpski ustanici popalili, a muslimansko stanovništvo sasjekli, bez obzira na pol i starost.

Godine 1687., od strane Mleèana i Crnogoraca, stradali su muslimani Boke Kotorske, prvenstveno muslimani Herceg Novog i Risna, a godinu dana kasnije i muslimansko stanovništvo sa podruèja Meduna iznad Podgorice i prostora Kuèa.

Najgore, od svih, je prošlo Skoplje, koje je u austrijske ruke palo 26. oktobra 1689. godine, te je tom prilikom spaljeno izmeðu deset i dvadeset hiljada kuæa, i èetrdesetak džamija!!!

U Bosnu je godine 1697., upao komandant austrijske krstaške vojske, princ Eugen Savojski, koji je zapalio Sarajevo, i mnoge druge bosanske gradove, a kao roblje, odveo sa sobom, 10.000. muslimana!!! U toku takvog beèkog razaranja i haranja po Balkanu, veæi njegov dio je podsjeæao na zgarište, a njegovo preživjelo i izbezumljeno stanovništvo je lièilo na uznemireni mravinjak.

O prvom genocidu nad muslimanima Balkana precizne, jasne i nepobitne podatke, posebno o pokrštavanju, pružaju franjevaèki arhivi u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Na muslimane u ovim krajevima danas jedino podsjeæaju razlièiti toponimi i prezimena (Hadžiæi prez. Hadžiæ i sl.).


DRUGI GENOCID 1711. GODINE, UOÈI BADNJE VEÈERI.
ÈUVENA ISTRAGA POTURICA OD STRANE CRNOGORACA

Drugi genocid nad muslimanima dogaða se, na prelazu, izmeðu 17. u 18. stoljeæe taènije 1711. godine, uoèi famozne Badnje veèeri. Te noæi je poèela tzv. ‘Istraga poturica’ kada je približno 3000 crnogorskih muslimana, koliko ih je prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na podruèju ‘Stare Crne Gore’, koja se sastojala od svega èetiri nahije sa sjedištem na Cetinju bilo pobijeno, pokršteno ili izgnano u, dotada muslimanski Nikšiæ i selo Tuðemile kod Bara.

Strateg, idejni promoter i agens drugog genocida nad muslimanima Balkana sada na tlu Crne Gore bila je opet Crkva, ali sada ne katolièka, veæ Crnogorska Pravoslavna Crkva.

Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedoèanstva:

1. ‘Istraga poturica’, ustvari genocid nad muslimanima, se dogaða uoèi ‘Badnje veèeri’, dakle uoèi najveæeg i najsvetijeg hrišæansko-pravoslavnog praznika;

2. Taj dogaðaj tj. ‘Istragu poturica’ je opjevao Vladika tj. najveæi crkveni dostojanstvenik (pop), i pjesnik Petar Drugi Petroviæ Njegoš u svojemu ‘Gorskom Vijencu’.

On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Sandžaka, Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveæi srpsko–crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti opjevao, posvetio i u najuzvišenije dijelo pretvorio GENOCID ili MEÐUNARODNI ZLOÈIN, pod kojim se podrazumijeva svjesno, namjerno i plansko, potpuno ili djelomièno, uništavanje nacionalnih, etnièkih, rasnih ili religijskih grupa.

Motiv za izvršenje genocida su želja za pljaèkom i porobljavanjem; rasna, nacionalna, i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u ‘Gorskom Vijencu’, a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izjavljuje rijeèima:

"(H)odža rièe na ravno Cetinje
zaudara zemlja Muhammedom?!"

Takoðer Njegoš jasno istièe tvrdnju u svom ‘Gorskom Vijencu’, o iskljuèivosti lune – polumjeseca i krsta, te nemoguænosti njihova pomirenja. Za vrijeme ovog, drugog genocida, nad muslimanima Balkana, porušeno je svih šest džamija koje su postojale tada na Cetinju.

TREÆI GENOCID 1804 – 1820
POSLJEDICA PRVOG I DRUGOG SRPSKOG USTANKA

Treæi genocid nad muslimanima, koji æe poznati srpski historièar i diplomata Stojan Novakoviæ, oznaèiti kao ‘generalno trijebljenje Turaka – muslimana, iz naroda’, dogaða se na tlu Srbije izmeðu 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Genocid nad muslimanima u Beogradskom pašaluku otpoèeo je srpskom (Karaðorðevom), pobunom u Smederevskom sandžaku 1804. godine. Naime, od samog poèetka 19. stoljeæa, su Srbija, i bratska joj, Crna Gora, eksterminacijom, progonom i ubistvima muslimana, željele stvoriti svoje nacionalne države, i stalno ih, na njihovu štetu, proširivati. Tako su genocid i devastacija, u odnosu na muslimane, konstante i strateški cilj u politici Srbije i Crne Gore tokom cijelog 19. i 20. stoljeæa.

Pored Pravoslavne crkve, koja od drugog genocida igra kljuènu ulogu, u treæem genocidu nad muslimanima, njoj se pridružuju historièari i politièari i ostale vodeæe liènosti.


ÈETVRTI GENOCID
1830. – 1867.

Èetvrti genocid nad muslimanima dogaða se u periodu izmeðu 1830. i 1867. godine, kao posljedica Hattišerifa iz 1830. i njegovoga aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva, ali i moguænost da iseli i protjera muslimane iz Užica, Šapca, Sokola i Beograda, što je i uèinjeno od 1862. do 1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljava u Bosnu, i za njih se podižu dva nova naselja – Gornja i Donja Azizija, odnosno Bosanski Šamac i Orašje.

Godine 1858. strada muslimansko - bošnjaèki Kolašin. Crnogorci predvoðeni vojvodama Novicom Ceroviæem, i ozloglašenim Miljanom Vukovim, iznenada su napali Kolašin i porušili ga, a njegovo stanovništvo, njih oko 1000, pobili i zarobili. Jedan dio stanovnika je uspio saèuvati glavu bijegom.

Godine 1857. - 1858. u Vasojeviæima (današnje Berane sa svojom okolinom), dolazi do masovnog pokrštavanja muslimana Gornjeg Polimlja kada je nasilno pokršteno 650 osoba.

PETI GENOCID
1876. – 1878.

Peti genocid nad muslimanima, Bošnjacima, Albancima i Turcima, dogaða se na tlu, Srbije i Crne Gore, izmeðu 1876. – 1878. godine.

Poslije ustanaka u Hercegovini, potaknutih i voðenih uz pomoæ Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa – 1878. godine, na osnovu èijih odluka, dotadašnje autonomne kneževine Srbija i Crna Gora, stièu potpunu državnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pirotskim, toplièkim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini. Iz svih tih okruga i regija muslimani su odmah potpuno istrijebljeni, uprkos èinjenici da se Srbija, shodno odlukama Berlinskog kongresa, obavezala da æe poštivati slobodu vjeroispovjesti i sva prava muslimana. Mada su predjeli današnje južne Srbije tim èinom potpuno opustjeli i ostali bez stanovništva, što je dovelo u pitanje poljoprivredu zemlje i nanijelo joj veliku štetu, ipak je mržnja i neprijateljstvo prema muslimanima bilo veæe i jaèe od svake koristi i interesa.

U razdoblju od 1862. do 1878. godine, za svega šesnaest godina, nestalo je nekoliko stotina džamija, mnoge sahat-kule, musafirhane, imareti, karavan-saraji, hanovi, bezistani, sebili i kutuphane, u Beogradu, Šapcu, Užicu, Sokolu, Nišu, Pirotu, Prokuplju i Vranju, kao što se, prije nepuna dva stoljeæa, desilo na tlu Ugarske, Like, Korduna, Udbine, Dalmacije i Boke Kotorske.

Danas, u južnoj Srbiji, muslimana ima u okolini Medveðe, Bujanovca, te na srbijanskoj granici sa Kosovom.


ŠESTI GENOCID
1878. – 1911.

Šesti genocid nad muslimanima (1878.–1911.), posljedica je Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Mada je Austro-Ugarska posljednja pravna država koja je vladala u Bosni, unazad posljednjih 115 godine, i koja je garantirala svim graðanima osnovna vjersko-duhovna, fizièko-biološka i materijalno-imovinska prava, muslimani su se, u poèetku, svim raspoloživim sredstvima suprostavljali Austro-Ugarskoj okupaciji. Oni su se, odmah poslije, ali i u toku okupacije, poèeli intezivno iseljavati u Tursku, Sandžak, Kosovo, Albaniju i Makedoniju, gdje je tada još uvijek bila tursko-muslimanska vlast. Tako dolazi do depopulacije i radikalnog smanjenja broja muslimanske populacije u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. Prema popisu iz 1879. godine, muslimani su èinili skoro 39% populacije BiH, dok je njihov udio u BiH stanovništvu 1910. godine opao na svega 32%.


SEDMI GENOCID
1911. – 1913.

Nakon Turskog poraza, u Prvom Balkanskom ratu (1912.), Novopazarski Sandžak je bio podijeljen izmeðu Srbije i Crne Gore. Od 1912. – 1913. godine crnogorske okupacione vlasti izvršile su nezapamæen genocid nad Bošnjacima. Poznati su masakri u Bihoru, Pešteri, te likvidacije uglednih muslimana i pokrštavanje Plavljana i Gusinjana – njih oko 12.000. za dva dana, nakon èega je došlo do rušenja poznate Plavske džamije ‘Sultanije’, (koja je inaèe dar Plavo-gusinjskom narodu, zbog iskazane hrabrosti protivu okupacione crnogorske vojske, u bitki na Nokšiæu (Novšiæu), ispod Plava, 1879. godine, kada su razbili udružene vasojeviæke, kuèke, moraèanske, bjelopavliæke, bratonožiæke i rovèanske snage, na èelu sa kuèkim vojvodom Mark Miljanom, koji je tada jedva izvukao živu glavu sa nokšiækog polja kraj Lima, što je sve bilo direktnom posljedicom Prvog i Drugog balkanskog rata.


OSMI GENOCID
1918. – 1941.

Osmi genocid nad muslimanima Balkana, traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, pa do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada životi muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak, genocidu cu bili izloženi posebno muslimani Sandžaka i istoène Hercegovine.

Tako je u selu Šahoviæu (današnje crno Tomaševo), i Pavinom Polju u Bjelopoljskom srezu, u Sandžaku, 7. novembra 1924., oko 600-900 muslimana Bošnjaka, ubijeno bez ikakva razloga, povoda i krivice, meðu kojima je bilo mnogo žena, djece i staraca.

U Hercegovini je od kraljevih komita tokom dvadesetih godina po narudžbi, planu i sistemu, bilo preko 3.000. vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih, ubistava, naravno poèinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastrašivanja uticali su na izmjenu etnièke slike istoène Hercegovine na štetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca.

DEVETI GENOCID
1941. – 1945.

Deveti genocid nad muslimanima traje od 1941. – 1945. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima Koèoviæa, Žerjaviæa, Dedijera i Miletiæa, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih života!!! Odnosno 8,1% ukupne tadašnje muslimanske populacije. Najviše je muslimana u tom ratu nastradalo od èetnièkog, komšijskog noža, koji ih je stigao na njihovom kuænom pragu, avliji ili njivi!!!

Krajem avgusta 1941. najviše je stradalo stanovništvo bileækog kraja. Èetnici Anta Bjelotiæa i Raka Laliæa su na zvjerski naèin likvidirali 450-800 ljudi, žena, staraca i djece (ubijani kolèevima i bacani u jame). Krajem 1941. izmeðu desne obale rijeke Drine i lijeve obale Lima više nije bilo muslimana.

Taèno za pravoslavni Božiæ 5. januara 1943. godine crnogorski èetnici pod komandom Pavla Ðurišiæa poèinili su u Sandžaku grozote i nedjela. Oni su na desnoj obali Lima prema izvještaju ovog zloèinca ubili oko 1.500. ljudi, žena, djece i staraca. Svoj krvavi pir èetnici su nastavili po istoènoj Bosni, kada po drugi put strada stanovništvo Foèe, Rogatice, Višegrada … U prvih devet genocida muslimani se nikako nisu oružjem suprostavili svojim koljaèima i zlikovcima.

Naprotiv od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina mi smo oèekivali da koljaèi i zlikovci konaèno kažu – mi æemo vam oprostiti za ono što vas koljemo i ubijamo, i ubuduæe æemo vam se smilovati?! To se nije nikada dogodilo, i to je bila naša najveæa iluzija, zabluda i samoobmana.


DESETI GENOCID
1992. – 1995.

I konaèno deseti najokrutniji i najveæi genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini je trajao od aprila 1992. do 1995. godine. Po mnogo èemu je on izniman od ostalih devet genocida. Okrutniji je, suroviji, širi i dublji po razmjerama od svih dosadašnjih. On je najavljen na pola godine unaprijed i odvijao se na oèigled cijeloga svijeta pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih naroda (OUN), Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS), pod štafetnom palicom Evropske zajednice.

Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i na neki naèin zajednièki uèestvuju Srbija, Crna Gora i Hrvatska (ujedinjena katolièko-pravoslavna armada). U prethodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajednièki èinile genocid nad muslimanima.

Meðutim, pored svih stradanja, progona i klanja, muslimani su se u ovom desetom genocidu po prvi put kao narod organizirano kroz vojsku, policiju, politiku i državu, svim sredstvima, borili, i na svaki naèin suprostavljali èetnicima i ustašama – dakle jedinim argumentima koje oni razumiju i uvažavaju

Deset genocida,nad muslimanima u istoriji, bi, i u desetom genocidu (ovom zadnjem), prvi pur, muslimai,organizuju samoodbranu..Istoriju, istinu ne moze niko pobiti.
A, kako navale na tvoje teme, (u stvari, statistike, gole cinjenice..koje napises? kome smeta nek ne cita ,jel? )
ONO STO NIJE ZAPISANO I NE POSTOJI..(citat M. Selimovica), zaboravi se, nema ga, a istina bi trebala biti jedna !

___________________________________________________________________
" KORILI MI VRIJEME ILI NE,
SUDBINA TECE KAKO NAM JE ZAPISANA ! "

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane oko dana 07-15-2008 u 06:59.

citat od oko:

[quote]
citat od Kobac:

Ovaj Carinskimost je ovo prepisao Copi-paste sa jednog islamskog foruma.
Proèitajte samo ... i prokontajte..(cesto sam poredjenje pravila:kako?, zasto?)



pa, Turska je vladala 5o4, godine, i kako , sila, moc, stoljecima bili u BiH, nisu rusili bogomolje, crkve , manastire..nije postojala zabrana vjeroispovjesti, znaci..objekti ostali i argumentuju, da turci nisu, cinili urbocid!??
E, sad, pitam se, za par godina rata, koliko, su bogomolja, (uglavnom djamija), srusili, nasilnici, koji da su ne daj Boze imali, moc, kao sto je turska imperija imala, i tako dugo vladali, sta bi belaja jos naradili , pa, ne bi bilo traga na Balkanu i sire (kolika je imeprija bila), od muslimana!A...
Smokljan Karadjic, u tv dnevniku, opominje, "Muslimani , ce nestat"!), i ne nestadose, opstase!Pa im se i Bobanovci pridruzise, i urbocid, genocid..zna se sta bi...istina jedna je!Od male "sile", okupatorske u poredjenju, sa turkom silom!Opstase.
I, turci, sila nad silama bila, pa da su htjeli,u prah bi pretvorili, bogomolje, i "poturcili", svo stanovnistvo, (pricam o teritoriji ex yu (bivse)..
a nisu, 504, god, vladali.A da su htjeli mogli su, e to mi nije jasno, da "poturce tako malki procenat stanovnistva"..i bogomolje nemuslimanima , ostave netaknure!

S obzirom na franjevaèke zgrade - samostane i crkve - možemo reæi da su bile vrlo skromne i pravi odraz tadašnjih njihovih prilika. Ako ne raèunamo zgrade na podruèju Slavonije i Dalmacije,
koncem ovoga razdoblja (1674) na tlu Bosne (u veæ opisanim granicama, bez Hercegovine i Završja) bilo je devet samostanskih zgrada, 22 župna stana i 25 crkava u 18 mjesta (uraèunavši tu i samostanske crkve).
Veæ je bilo napomenuto kako je u prvoj polovici XVI. st. bilo odreðeno da èak i samostanske zgrade budu samo od šepera, tj. da se sastoje od dva paralelna gusta plota od šiblja a prostor izmeðu njih da bude ispunjen ilovaèom.
Kasnije su (za Fojnicu g. 1571) ipak dozvolili da zidovi crkve mogu do polovice biti od kamena a dalje od šepera ali u starom opsegu. Dali su tu dozvolu uz uvjet da se dokaže da je Fojnica bila bez borbe osvojena a fratrima su trebale tri godine da to uèine. Tako je to vjerojatno dozvoljeno i drugim starim samostanima, kako se vidi npr. iz prikaza požara kreševskog samostana, gdje se govori o kamenom zidu u donjem dijelu crkve.

Izgled, osobito unutrašnji, bio je prema svjedoèanstvu fra Pavla iz Rovinja (1640) - vrlo skroman, èak i kod velikih samostana npr. fojnièkog. Bio je prislonjen uz brijeg i prozori su mu gledali u brdo, tako da je unutra vladala tama. Ulaz je i tu i u drugim samostanima bio nizak da Turci ne bi mogli na konju ujahivati u njega. - Samostan u Srebrenici imao je dvanaest sobica ali bez namještaja, tako da je fra Pavao morao spavati na daskama, na podu, na koji su mu prostrli malo slame. - I samostani u Gradovrhu i Tuzli vrlo su maleni: tuzlanski ima svega èetiri sobice i više slièi spilji nego ljudskom stanu; tako je taman da je i po najvedrijem danu potrebno užeæi svijetu da bi se moglo hodati. - Najjadniji od svih u Bosni, bio je samostan u Modrièi. U podrumu su imali nešto kapelice a na oltaru bila je slika raspeæa - od papira!


Inaèe su crkve bile znatno ljepše od samostana. Èak je i ona u Modrièi, koja je od samostana bila udaljena kilometar i pol, bila prostrana. Tako su bile prostrane i crkve u Gradovrhu, Tuzli i Olovu.
Ova zadnja bila je s obzirom na crkveno ruho i posuðe osobito bogata a tako i ona u Fojnici dok je Visoko veæ tada po opremi bilo siromašno.

Ma nemam namjeru braniti okupatore, (mogu im samo zahvaliti ako su mi kojeg cukundeda "poturcili" ) a i ti si malo pretjerao u toj zadnjoj recenici, pa cu ti zato odgovoriti...

Malo je obimno stivo treba ga jos koji put procitati i prostudirati, ali recimo evo ovaj citirani dio, mozda sam mogla izabrati i jos bolji primjer za ilustraciju ali eto lijeno mi traziti ovo bi na kraju... (ostavimo na stranu progone, opstrukcije, ekonomski pritisak...)
Bosna je pala pod Tursku 1463. (cini mi se) i evo 1674. ima u njoj i samostana i crkava (znaci nakon 211 godina pod Turskom) pa ti sad povuci paralelu sta su Srbi (sorry za generalizaciju ali eto generalizujemo i sa Turcima) uradili za 3 god na prostoru sto su "poklopili" ili Hrvati za godinu dana na "njihovoj" teritoriji. je l' igdje ostao "kamen na kamenu" gdje je bila dzamija?

Ja sam samo reagirao na recenicu da rusenja nije bilo iako je u stvarnosti poruseno sve sto se tice bogomolja. Meni je nebitno je li to za dvije ili dvjesto dvije godine. Bitna je namjera. Sada bih mogao zakljuciti s obzirom da je vecina dzamija u RS obnovljena i u dijelovima koje je drzao HVO, da to znaci da je sve bilo u redu i potaman. Ali necu jer bih se spustio na nivo onih koji kazu da rusenja nije bilo, kako za vrijeme Turaka tako i u vrijeme ovog zadnjeg rata. Samo zelim reci da prestanemo idealizirati povijest.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Dalibor dana 07-15-2008 u 09:32.

Zašto bi se prema Turcima zauzimao drugi stav...
Od ostalih okupatora...
Nerazumijevanje zemlje u kojoj živiš?...
Maybe?...

___________________________________________________________________
665 - Skoro zao

dje te nadjoh, a...nije bitan broj, necemo cepidlacit, srusenih bogomolja...
nego, sta bi bilo da su (ne daj Boze), imali 2%, moci za vrijeme Turske vladavine,
i eto godinu da dana da su "vladali", ovim prostorima.
"Sila nam je dosadila , i od nje smo stvorili vrlinu,
postali smo plemeniti, iz prkosa." ...jopet Mesa, neponovljivi..), rece
a mor bit, da nas je vjera oplemenila, pa prastamo,
...i treba oprostiti, ali jok zaboraviti..(rekla ja)
samo razmisljala malo, a eto ih tamo, i Turaka, i ostalih, koji ne vole BiH-aa!

___________________________________________________________________
" KORILI MI VRIJEME ILI NE,
SUDBINA TECE KAKO NAM JE ZAPISANA ! "

Dopunio bih baginu recenicu sa Austro-ugarskom (kao okupatorom).

Mozda zbog vremenske razlike i vremena u kome zivimo. Ovi su handrili prije par vijekova....bili i otisli. Ovi zadnji su i dalje tu, latentni.

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

citat od Dalibor:

Ja sam samo reagirao na recenicu da rusenja nije bilo iako je u stvarnosti poruseno sve sto se tice bogomolja. Meni je nebitno je li to za dvije ili dvjesto dvije godine. Bitna je namjera. Sada bih mogao zakljuciti s obzirom da je vecina dzamija u RS obnovljena i u dijelovima koje je drzao HVO, da to znaci da je sve bilo u redu i potaman. Ali necu jer bih se spustio na nivo onih koji kazu da rusenja nije bilo, kako za vrijeme Turaka tako i u vrijeme ovog zadnjeg rata. Samo zelim reci da prestanemo idealizirati povijest.

Dje nadje vove podatke, u Nacertanju, Memorandumu ili Historije za 6-ti razred osnovne?

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

na svim bh forumima je za sve teme ovakve vrste u stvari dovoljna jedna jedina tema, mogla bi se zvati npr. "A vi ste nama..." ili "ko je prvi poceo"
bez obzira ko napise da je njegov narod stradao u proslom ratu ili nekada davno, odmah graknu pripadnici drugih naroda "...a kako ste vi nama ..."
Corava posla.
Ovdje je neka teza bacena da su Muslimani bili zrtve genocida. Mora li se odmah anti-teza sa 5 tacaka(vidi gore post od Kobac) kao ravnoteza postaviti? Zasto ne otvoriti novu temu "Janjicari, janjicari, sjeme vam se zatrlo..."
Jer ove anti-teze su stvarno zamaraju...
K'o parodija nadrealista na Milena Dravic u Valter brani Sarajevo(Morala sam, morala sam, dali su mi karte za Olimpijadu...)

Eee ovake teze su normalna pojava kad se dijete doji na memorandumima Dobrice Cosica, "remek dijelima" crnogorske literature ili guslama opevanoj narodnoj mitologiji.

Koliko ja vidim, a pratio sam od pocetka, antiteza je upravo tih 5 tacaka koje si naveo. Istina, fali im jedna, mozda i najbitnija da su Turci jeli malu djecu, ali i ovih 5 su same sebi dovoljne.

___________________________________________________________________
Volim, fudbal, kosarku, tenis, .... al' od svega najvise volim sport.

Ma ta sa jedenjem male djece je Joker u rukavu...
Ne mozes to odmah na drugoj stranici iskoristit'...

citat od Dude:

Ma ta sa jedenjem male djece je Joker u rukavu...
Ne mozes to odmah na drugoj stranici iskoristit'...

.......

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.