| Sramimo li se svoje prošlosti? |
|
Èesto sam na svojim putovima susretao razne spomenike. Spomenike koji su obilježavali neka davna ali i ne tako davna minula vremena, spomenike ljudima, dogaðajima, spomenike ljudskim djelima i zlodjelima. Susretao sam i spomenike životinjama, prirodnim fenomenima . . . Spomenicima smo obilježavali puno toga što nam se èinilo kao primjer koji treba istaæi za buduæa pokoljenja da se na njemu uèe, da vole i cijene sebe, svoje pretke, slobodu, da na osnovu tih spomenika uèe dalje svoja pokoljenja poštenju, ljudskosti, nesebiènosti i dobroti.
Spomenike sam nailazio pored putova, u šumama, pored rijeka, u naseljima, gradovima . . . Posvuda ih ima i svaki ima svoje znaèenje u našoj povijesti, u povijesti ljudi i krajeva gdje su podignuti. Neki su još lijepo oèuvani, na nekima se vidi patina vremena koje je prošlo od njihove gradnje do danas, ali . . .
Ražalosti me neumita i istinita èinjenica da ima spomenika koji su devastirani, ošteæeni ili posve zatrti samo zato što su obilježje epohe života naših djedova. Spomenici koje je netko u ime nekakve bolesne ideologije namjerno oštetio pokazujuæi tu bolesnu ideologiju kao nešto pozitivno, nešto što bi trebali svi prihvatiti kao svoju ideologiju, a negirajuæi pozitivna zbivanja koja su se dogaðala uvremena naših djedova
I u nedostatku rijeèi, argumenata da prikaže nešto bolesno kao zdravo, iskalio se na spomenicima, na tragovima prošlosti naših naroda. Iskalio se na obilježjima herojstva naših predaka na koje mi svi moramo biti ponosni. Iskalio se na samome sebi i svoj svojoj umnoj bolesti i zaostalosti.
Ako je o pojedincu rijeè, to još mogu razumjeti, ali ako tome pojedincu mnogi (na sreæu ne i veæina) podršku dadoše, onda se pitam tko su ti i kakve su im namjere. Tko su ljudi koji ruše, devastiraju, ošteæuju ili zatiru spomenike naše prošlosti, spomenike naših predaka, slobodoumlja, praviènosti i nepokorenosti. Tko su oni?
Da li su to ljudi koji potièu iz naroda koji svoju prošlost cijeni, koji je na nju ponosan, naroda koji živi i nastanjuje ove prostore, ili su to neki "došljaci" koji ne žele tome narodu dobro, koji ga ne cijene, kako narod živuæi, tako i pretke umrle, koji ne cijene žrtve za slobodu ma kada su pale, jer sloboda je dolazila i tu je.
Pitam i Vas sve ostale, a i samoga sebe, do kada æemo na te vandale žmireæim oèima gledati, do kada æemo prešutno prelaziti preko njihovih nedjela, do kada æemo dopustiti da nam se na prošlost predaka pljuje, spomenici zatiru, uništavaju. Do kada æemo pognute glave gledati tu manjinu koja po svima pljuje, živuæim i umrlim.Uèinimo nešto. Oèuvajmo pomen na pretke u svijetlu slave i vjeène im hvale.
 
___________________________________________________________________
|
